kad nastane tishina...

Ne veruješ u uživanje u adrenalinu? :lol: :lol :lol:

Arti! Ja lenjivac, a? :evil: Pa još sa usijanom pozadinom! :lol:
Mene stvarno mrzi da pričam kad treba da delam. Glupo rasipanje. Koncentrišem energiju na skok sa šporeta u istom trenutku. ;-) A ako mi je to nešto bitno, mislim, to dešavanje u toj nekoj situaciji, posle ću da (se) pitam otkud ja ,na šporetu', :lol: kad bude zgodniji trenutak. Jer jedino tako ću i dobiti pravi odgovor, kad je osoba raspoložena da ga da. I jedino tako ću izbeći ponavljanje istovetne situacije, jer ću primeniti ta nova saznanja iz odgovora... Tako nekako, Helen, ispada da mi je prijatno kad su stvari napete, da znaš. :razz: Čista tautologija! :lol:
 
da, mnogo brze delamo kada ne razmisljamo. instinkti i usadjene reakcije se okidaju mnogo brze.
zato pohraniti sto vise istih u sopstvene fioke, a posle ce same da se otvaraju. pa cak i kada ste na vrhu sporeta :D
ta neka unutrasnja tisina, bez tokova misli, jeste prava tisina za mene.
 
"У непосредној мојој близини акватично биље диже се из воде. Својим дугим лишћем оно дише ваздух над водом и својим стабљикама воду. Рибе пропливавају кроз стабљике. Слушам лагани шумор овога биља и гласна довикивања птица у висинама. Чује се шум ваздуха и воде, a из даљине допире лавеж.
Поред свега тога, називам опет, по навици, то ноћним ћутањем и тишином. A ипак разазнајем да никада природа није била у живљем, у општијем шуму и разговору, у жуборењу. Чујем животињу кроз шевар, чујем шуштање гранчица у дрветима. И цео би свет то назвао тишином. Једино зато што се ништа људско не меша својим гласовима у жуборење предела у ноћи. Довољно је да човек замукне па да се гласови природе дигну ослобођени a да он све то назове: тишина."
 

Back
Top