Kad mislim

Zavaram se tako
nekim mislima
mislim mislim
al" nikako da smislim...
Na um mi padne svasta
a sta ce mi ostati
ako mi nestane masta?
Ako izgubim taj maleni kutak
svog izmisljenog sveta
postacu pajac, tuzni lutak
sto vuce za rukav
moli: vidi me
a ne vidi me niko...
Ostace mi samo seta.
Postacu jedno veliko nista
izronice cudovista,
odvesce me na dno okeana
gde je sve crno
gde nema svetla ni dana.
Tamo gde je previse
hladno i mracno
tamo gde sve je konacno.
Gde svemu je kraj
samo se tama razvlaci
do u beskraj...
Zato, nastavljam da mislim
na svasta nesto,
na blog sa krastarice,
nasmejano lice jedne devojcice,
na voljene, zaljubljene,
na beskucnike...
Slazem u glavi slike
u svakoj lepo nesto nadjem
kad" nestanu
opet nove pronadjem...
Pravim novi krug
pa opet jos jedan
i ispade eto,
da zivot je vredan!
Zbog maste i slika
zbog dragog lika
koji se pojavi
osmeh na licu ostavi...
Zbog svaceg, poneceg
onog prvog, i drugog, treceg...
i sve nesto tako mislim
i neku decje lepu pesmicu smislim.
 
Nema za tebe opasnosti dok se ovako osećaš.Kao med medeni.Ali i žaoka je tu za nepozvane.Bolje da se i ja pričuvam.Pesma kao da nagoveštava proleće.Poz.
 
2diks1v.jpg
 

Back
Top