...kao putokaz
kroz zrak žuri
jedna malena ruka
djetinji usmjerena
i ne pokazuje
samo eto
tu je
i htjela bi da vrati pogled moj na nju
i prepoznavanje
ali dječak je više ne prepoznaje
ili što je sve zaboravio
volio bi
da se kaje
nestaje kao u bajci
ili opet onako čarobno
vraća se
u krilo majci
sa sjetom dokle sam stigao
i kako me protuve svjetske
kradu i ne vraćaju
ono najdragocjenije moje
ono što je bilo samo moje
i za nikoga
vrijeme
ta moja jedina milost
i igračka u izboru
vrtića
koji su druga djeca polazila
a meni je to bilo
odozgo
kastinsko
i za zabranjene djevojčice
koje vole samo te dječake
koji zabavište pohadjaju
i
ko zna šta tamo uče
samo da ih ne mogu pratiti
u tim njihovim vragolijama
koje ne volim
ali
one vole...
...danas u toj svijetloj ručici
lepršaju par bijelih čarapica
koje su bile nešto najljepše
na njoj
a ona i ne postoji
jer svakako pogled
ni dazati nijesam smio
osim kad koraci već
utihnuto nestaju...
kroz zrak žuri
jedna malena ruka
djetinji usmjerena
i ne pokazuje
samo eto
tu je
i htjela bi da vrati pogled moj na nju
i prepoznavanje
ali dječak je više ne prepoznaje
ili što je sve zaboravio
volio bi
da se kaje
nestaje kao u bajci
ili opet onako čarobno
vraća se
u krilo majci
sa sjetom dokle sam stigao
i kako me protuve svjetske
kradu i ne vraćaju
ono najdragocjenije moje
ono što je bilo samo moje
i za nikoga
vrijeme
ta moja jedina milost
i igračka u izboru
vrtića
koji su druga djeca polazila
a meni je to bilo
odozgo
kastinsko
i za zabranjene djevojčice
koje vole samo te dječake
koji zabavište pohadjaju
i
ko zna šta tamo uče
samo da ih ne mogu pratiti
u tim njihovim vragolijama
koje ne volim
ali
one vole...
...danas u toj svijetloj ručici
lepršaju par bijelih čarapica
koje su bile nešto najljepše
na njoj
a ona i ne postoji
jer svakako pogled
ni dazati nijesam smio
osim kad koraci već
utihnuto nestaju...