Kad me spopadne neko posmatranje po stanu padnem u bedak i mislim gotovo uvek e treba mi ovo treba mi ono au ko ce to sve i kad moci da nabavi ima...Ponekad mi je i od stana muka pa mislim da svi imaju bolje, veci svetliji sa balkonom koji ima lepsi pogled i tako u nedogled...srecom ne traje dugo ali mozda je to neki trenutak dosade nervoze nezadovoljstva ko zna cega...al eto odgovora meni sinoc u jednoj poseti kod nekih poznanika gde slucajno zabasasmo zbog nekog poslica nebitno...Stan blagi uzas na prvi pogled...supa...sve skuceno sirotinjski da te tuga uhvati...Razgovor nebitan, meni sve bzvz dosadno i kad sam vec pocela da se vrpoljim i gledam na sat spazim komp u uglu jedinu stvar novoga doba... e tad ti nasi domacini otvorise album na doticnom kompu i ja se iznenadih kad rekose da tamo imaju 7000 slika...Sa svih mogucih putovanja...Blagi Boze gde ti ljudi nisu putovali...od krajnjeg juga do krajnjeg severa...I po hotelima i po kampovima i po nekim kucama, leteli plovili bicikl vozili i sve ama bas sve fotografisali...kaze vidis ovo..mi ovde imamo u ovom stancicu skromno sve sto nam treba, kirija nije velika a mi ustedimo pa putujemo...Jedan je zivot...Sta radi covek, samo kupuje i puni i renovira a sutra ga nesto strefi umre u sustini siromasan...zamislila sam se... volim i ja da putujem al treba eto za novu ves masinu..pa treba mi regal ovaj mi je nekako ruzan...pa auto...jao kakvih modela ima...pa jos toliko toga...a gledaj neke kako zive...ma ne moze se sve imati... kad je i gde je stvarno dosta....kad ce da se stvarno zivi....