kad je dosta i sta je dosta?

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Kad me spopadne neko posmatranje po stanu padnem u bedak i mislim gotovo uvek e treba mi ovo treba mi ono au ko ce to sve i kad moci da nabavi ima...Ponekad mi je i od stana muka pa mislim da svi imaju bolje, veci svetliji sa balkonom koji ima lepsi pogled i tako u nedogled...srecom ne traje dugo ali mozda je to neki trenutak dosade nervoze nezadovoljstva ko zna cega...al eto odgovora meni sinoc u jednoj poseti kod nekih poznanika gde slucajno zabasasmo zbog nekog poslica nebitno...Stan blagi uzas na prvi pogled...supa...sve skuceno sirotinjski da te tuga uhvati...Razgovor nebitan, meni sve bzvz dosadno i kad sam vec pocela da se vrpoljim i gledam na sat spazim komp u uglu jedinu stvar novoga doba... e tad ti nasi domacini otvorise album na doticnom kompu i ja se iznenadih kad rekose da tamo imaju 7000 slika...Sa svih mogucih putovanja...Blagi Boze gde ti ljudi nisu putovali...od krajnjeg juga do krajnjeg severa...I po hotelima i po kampovima i po nekim kucama, leteli plovili bicikl vozili i sve ama bas sve fotografisali...kaze vidis ovo..mi ovde imamo u ovom stancicu skromno sve sto nam treba, kirija nije velika a mi ustedimo pa putujemo...Jedan je zivot...Sta radi covek, samo kupuje i puni i renovira a sutra ga nesto strefi umre u sustini siromasan...zamislila sam se... volim i ja da putujem al treba eto za novu ves masinu..pa treba mi regal ovaj mi je nekako ruzan...pa auto...jao kakvih modela ima...pa jos toliko toga...a gledaj neke kako zive...ma ne moze se sve imati... kad je i gde je stvarno dosta....kad ce da se stvarno zivi....
 
Pa zavisi šta je kome važnije u životu. Ja bih sve isto kao ti ljudi. Jedina mašina modernog doba bez koje ne mogu je veš mašina. Mogla bih i bez kompa.
Ali bez putovanja nikako!:heart:
Samo, teško je naći nekoga ko isto razmišlja. Mm bi radije da meni kupi auto da se ne zlopatim po GSP-u, ali ja pevam u GSP-u jer znam da ću ići na more. :lol:
Mislim, ako već ne može i jedno i drugo.:aha:
 
Sreca je u malim sitnicama koje tebi nesto znace:heart:
Nekom je to putovanje,neko uziva u lepom stanu - kuci,neko voli pecanje itd...
Razmisli sta ti volis i zelis.Koliko primecujem zelis lep i udoban stan u kome ces uzivati.Sama si rekla da si se zgrozila u stanu tih prijatelja.Putovnje dodje- prodje ostanu slike i uspomene.Njima ne smeta takav zivot - stan.
A da li bi ti mogla da provodis 24h.u takvom stanu.
Ne jer to nije tvoja zelja.Ali si im pozavidela gde su sve bili i kako su se provodili.
Svi mi u jednom trenutku pozelimo da prodjemo nekim tudjim putevima.Nekad i zakoracimo ali brzo shvatimo da nije to to.Torbe,rancevi,prevozi,hoteli....Neko to voli ali samo za par dana.
Svi se i sa godisnjeg odmora vratimo umorni.I uvek nam fali jos koji dan da se odmorimo.;)
 
Kad me spopadne neko posmatranje po stanu padnem u bedak i mislim gotovo uvek e treba mi ovo treba mi ono au ko ce to sve i kad moci da nabavi ima...Ponekad mi je i od stana muka pa mislim da svi imaju bolje, veci svetliji sa balkonom koji ima lepsi pogled i tako u nedogled...srecom ne traje dugo ali mozda je to neki trenutak dosade nervoze nezadovoljstva ko zna cega...al eto odgovora meni sinoc u jednoj poseti kod nekih poznanika gde slucajno zabasasmo zbog nekog poslica nebitno...Stan blagi uzas na prvi pogled...supa...sve skuceno sirotinjski da te tuga uhvati...Razgovor nebitan, meni sve bzvz dosadno i kad sam vec pocela da se vrpoljim i gledam na sat spazim komp u uglu jedinu stvar novoga doba... e tad ti nasi domacini otvorise album na doticnom kompu i ja se iznenadih kad rekose da tamo imaju 7000 slika...Sa svih mogucih putovanja...Blagi Boze gde ti ljudi nisu putovali...od krajnjeg juga do krajnjeg severa...I po hotelima i po kampovima i po nekim kucama, leteli plovili bicikl vozili i sve ama bas sve fotografisali...kaze vidis ovo..mi ovde imamo u ovom stancicu skromno sve sto nam treba, kirija nije velika a mi ustedimo pa putujemo...Jedan je zivot...Sta radi covek, samo kupuje i puni i renovira a sutra ga nesto strefi umre u sustini siromasan...zamislila sam se... volim i ja da putujem al treba eto za novu ves masinu..pa treba mi regal ovaj mi je nekako ruzan...pa auto...jao kakvih modela ima...pa jos toliko toga...a gledaj neke kako zive...ma ne moze se sve imati... kad je i gde je stvarno dosta....kad ce da se stvarno zivi....
Ti ljudi su potpuno u pravu.:think:
 
Kad me spopadne neko posmatranje po stanu padnem u bedak i mislim gotovo uvek e treba mi ovo treba mi ono au ko ce to sve i kad moci da nabavi ima...Ponekad mi je i od stana muka pa mislim da svi imaju bolje, veci svetliji sa balkonom koji ima lepsi pogled i tako u nedogled...srecom ne traje dugo ali mozda je to neki trenutak dosade nervoze nezadovoljstva ko zna cega...al eto odgovora meni sinoc u jednoj poseti kod nekih poznanika gde slucajno zabasasmo zbog nekog poslica nebitno...Stan blagi uzas na prvi pogled...supa...sve skuceno sirotinjski da te tuga uhvati...Razgovor nebitan, meni sve bzvz dosadno i kad sam vec pocela da se vrpoljim i gledam na sat spazim komp u uglu jedinu stvar novoga doba... e tad ti nasi domacini otvorise album na doticnom kompu i ja se iznenadih kad rekose da tamo imaju 7000 slika...Sa svih mogucih putovanja...Blagi Boze gde ti ljudi nisu putovali...od krajnjeg juga do krajnjeg severa...I po hotelima i po kampovima i po nekim kucama, leteli plovili bicikl vozili i sve ama bas sve fotografisali...kaze vidis ovo..mi ovde imamo u ovom stancicu skromno sve sto nam treba, kirija nije velika a mi ustedimo pa putujemo...Jedan je zivot...Sta radi covek, samo kupuje i puni i renovira a sutra ga nesto strefi umre u sustini siromasan...zamislila sam se... volim i ja da putujem al treba eto za novu ves masinu..pa treba mi regal ovaj mi je nekako ruzan...pa auto...jao kakvih modela ima...pa jos toliko toga...a gledaj neke kako zive...ma ne moze se sve imati... kad je i gde je stvarno dosta....kad ce da se stvarno zivi....

:eek: Ujeee, ko ovako razmislja zreo je za suicid.:neutral:

Zar ti nije dovoljno da savladas vestinu optimalnog koriscenja sadasnjeg trenutka?
 
Lepo je putovati...Ali se opet na kraju putovanja vratis u stan/kucu...i tu provedes godinu dana i nije ti udobno...

Ja vise volim lepo uredjen stan/kucu nego otici negde 10dana i doci u oronuli stan koji mi ubrzo poremeti secanje na put. Najlepse bi bilo oba, ali posto ne moze...ja biram uredjen stan/kucu...bolje svakog vikenda na kamp negde blizu i lepo se vratis kuci..pustis neke stare hitove...nego 10dana trk tamo trk ovamo...i vratis se praznih dzepova

Jedino sto vilim je pecanje...to me tako ooopusta da sve zaboravim
 
Ne treba bogzna kakav novac da bi dom bio lep...dovoljno je za početak da je uredan i da poseduje optimalne stvari bez kojih je ne moguće živeti....oni putuju, a kako ti kažeš žive u brlogu...sve zavisi ko šta voli...estetika recimo kod mene je jako bitna..ne modernizam ...sitni detalji....godi mi oku...pala bih u duboku depresiju da mi je stan u kome živim ne uredan i stvari polomljene i smrdljive...i ja volim da putujem...ali nemam para....pa uživam u onome šta imam, i gde sam da mi bude lepo...
Bitno je da su oni srećni sa svojim životnim stilom...ja im ne zavidim puno...svako treba da živi kako želi, ukoliko druge ne ugrožava svojim načinom života.
 
Ne treba bogzna kakav novac da bi dom bio lep...dovoljno je za početak da je uredan i da poseduje optimalne stvari bez kojih je ne moguće živeti....oni putuju, a kako ti kažeš žive u brlogu...sve zavisi ko šta voli...estetika recimo kod mene je jako bitna..ne modernizam ...sitni detalji....godi mi oku...pala bih u duboku depresiju da mi je stan u kome živim ne uredan i stvari polomljene i smrdljive...i ja volim da putujem...ali nemam para....pa uživam u onome šta imam, i gde sam da mi bude lepo...
Bitno je da su oni srećni sa svojim životnim stilom...ja im ne zavidim puno...svako treba da živi kako želi, ukoliko druge ne ugrožava svojim načinom života.
:klap:
 
Sto bi moja baka rekla, ceo zivot stedim, za sta , za nista.Oni stede za putovanja , ali zato zive u tom stancicu , ti bi eto da sredis svoj zivotni prostor.A opet kad pogledas svi stedimo za nesto u istom smo sosu.zapravo svi.Tako da niti je njima nesto bolje niti je tebi nesto gore.
Ostaje nam samo da smislimo nacin da sve to ostvarimo ali bez stedenja :lol:
 
Mislim da je prostor u kome zivis veoma bitan cinilac u zivotu. Ne mora da bude uredjen po poslednjoj modi niti stvari moraju da budu basnoslovno skupe, ali mora da bude prijatan i udoban. S druge strane uvek kad se selimo ustanovimo da smo nakupovali nemerljivu kolicinu krsa sa kojom na kraju ne znamo sta cemo. Jos samo kad bi to sto nam ne treba mogli da rasprodamo i za te pare odemo na putovanje...
 
Kad me spopadne neko posmatranje po stanu padnem u bedak i mislim gotovo uvek e treba mi ovo treba mi ono au ko ce to sve i kad moci da nabavi ima...Ponekad mi je i od stana muka pa mislim da svi imaju bolje, veci svetliji sa balkonom koji ima lepsi pogled i tako u nedogled...srecom ne traje dugo ali mozda je to neki trenutak dosade nervoze nezadovoljstva ko zna cega...al eto odgovora meni sinoc u jednoj poseti kod nekih poznanika gde slucajno zabasasmo zbog nekog poslica nebitno...Stan blagi uzas na prvi pogled...supa...sve skuceno sirotinjski da te tuga uhvati...Razgovor nebitan, meni sve bzvz dosadno i kad sam vec pocela da se vrpoljim i gledam na sat spazim komp u uglu jedinu stvar novoga doba... e tad ti nasi domacini otvorise album na doticnom kompu i ja se iznenadih kad rekose da tamo imaju 7000 slika...Sa svih mogucih putovanja...Blagi Boze gde ti ljudi nisu putovali...od krajnjeg juga do krajnjeg severa...I po hotelima i po kampovima i po nekim kucama, leteli plovili bicikl vozili i sve ama bas sve fotografisali...kaze vidis ovo..mi ovde imamo u ovom stancicu skromno sve sto nam treba, kirija nije velika a mi ustedimo pa putujemo...Jedan je zivot...Sta radi covek, samo kupuje i puni i renovira a sutra ga nesto strefi umre u sustini siromasan...zamislila sam se... volim i ja da putujem al treba eto za novu ves masinu..pa treba mi regal ovaj mi je nekako ruzan...pa auto...jao kakvih modela ima...pa jos toliko toga...a gledaj neke kako zive...ma ne moze se sve imati... kad je i gde je stvarno dosta....kad ce da se stvarno zivi....
I ja ponekad krenem da lupam glavu izmedju ove dve, ili neke slicne dve, opcije, jer se na zalost nema i za jedno, i za drugo. I, nekako sam sebe uvek nalazila na sredini nekoj....neki srednji sistem materijalnih vrednosti i onih nekih drugih stvari koje mi donose uzivanje. U praksi to izgleda tako da cu kupiti neki srednje skup namestaj, ili auto, ali cu putovati malo vise, kupiti knjige koje zelim, rucati u restoranu kada zelim. Imacu stan od 60tak kvadrata, a ne 100, u nekom losijem delu grada, jer ne zelim da mi sledecih trideset godina letovanje bude u tom istom stanu. Medjutim, nije mi prihvatljiva ni ona druga ekstremna varijanta, ne bih zivela u supi, da bih mogla da letujem na Maldivima mesec dana. I zadovoljna sam ovimnacinom, ponekad se osetim pomalo uskracena za nesto, na primer za tu neku veeeliku terasu o kojoj oduvek sanjam, ili za to letovanje na Maldivima, ali opet-zadovoljna sam nekom svojom sredinom i kako uspevam da plivam u tome. Narocito kada pogledam oko sebe, kako i sa cim drugi ljudi zive.
 
ja ne znam ko ne voli da putuje...misim...:confused:
....e sad...nekom se može, nekom se ne može...

Pa, naravno. Medjutim, ima ljudi, ja ih znam nekoliko, koji ce bas sve uloziti u neke materijalne stvari, najcesce kucu/stan, mada ih ima sve vise kojima je auto najbitniji. Oni ce kupovati najskuplji namestaj, posudje, renovirace do besvesti, ali nece ici na more.Cest razlog je to sto se prostor u koke zivimo "vidi"-vidi se koliku kucu ima neko, kakve su mu stvari u njoj, a putovanja i male (hajde da kazem male, mada nisu ni tako male, ni tako jeftine) stvari koje nose neku drugu vrstu zivotnog zadovoljstva se ne vide na prvi pogled. Da nisu pogledali slike sa putovanja, gosti bi videli jedino "supu"u kojoj domacini zive, a ne i zasto je tako, niti njihov "nacin"zivota. Putovanja nisu "na izvolte", ne vide se na prvu loptu, ne spadaju u one vrednosti koje nam donose neki vid sigurnosti, a malo ljudi je spremno da svakodnevnu komfornost zameni za putovanja.
 
Zadovoljstvo je u osobi a ne u stvarima ili putovanjima!
Ako imam dovoljno za život, zadovoljan sam što sam uradio nešto - iako mi nije donelo neke materijalne vrednosti. Nisam baš mnogo putovao a sada više i ne želim.
Dovoljno mi je što su mi (skromne!) potrebe podmirene, što me okolina tretira onako kako me tretira i što mnogi (još uvek!), pažljivo slušaju kada nešto pričam.
 

Back
Top