Kad dete razočara

Najzad neko realan,od foliranata na forumu kod kojih je sve idealno,stvara se pogresna slika stvarnosti!

Ljudi k'o ljudi. neki ovde imaju svoj mali svet koji sluzi da na sat ili dva budu ono sto su oduvek zeleli a nisu uspeli a nekima je forum opet kao kafa sa prijateljicom kojoj ne mogu lagati jer ih zna a i da mogu ne bi, jer cemu prijatelji ako ne tome da im se kaze ono sto drugima ne moze. A ja sam ovde uglavnom na kafi. :)


A naterala si me da se setim jos jednog razloga sto ljudi ovde isticu preterano ono sto je kod njih za pohvalu a kriju ono cime se ne ponose. Postignu uspeh, namuce se, ostvare cilj i pogledaju oko sebe a tamo ravnodusnost, briga ljude za druge ljude i za njihovo dobro i za njihovo lose. Onda dodju ovde pa mahnu nekoliko puta svojim postignicima, ako nista drugo ljudi ce odreagovati pa makar prezirom ali vazno da budu primeceni.


Na primer ja nemam talenat za jezike, tuka prava. Odem u Nemacku i dve godine umirem da naucim nemacki. Patim se, bubam, posvetim se tome i budem najbolja na testu. Govorim ga napokon. Ponosna sam, srecna, puna sebe a tamo... briga Nemce sto ja natucam njihov jezik, jedna od milion stranaca u njihovoj zemlji koja se ruga nemackom jeziku govoreci ga.
Onda dodjem ovde, poljunem dva tri puta po Srbiji, citiram dve tri misli na nemackom i uzivam sto me jedni pljuju drugi mi se dive trewci se raspituju kako sam dosla do vize... Primecena sam posle dve godine. meni puno srce balkansko, zeljno paznje. :)


Ja nicim nemam da se hvalim, nicim da mahnem, ponekad se uhvatim kako napisem o deci nesto lepo pa brzo brsem. Sve me strah da cu nesto tu da pokvarim svojom neskromnoscu. Znas kao da ce zvezde reci E sad ces videti neskromna skorojevicko...

Da imam uspeh, da sam neko, mozda bih i ja ovde pisala budalastine i samohvale. Ovako, pisem uglavnom bednu istinu.
 
neki roditelji pametno rade, vide da dete ima kriv nos, zube, uši itd, i umesto da gurnu glavu kao noj u pesak, i ponavljaju mantru kako je sve to ok dok dete razvija komplekse, daju se u rešavanje konkretnih problema uz pomoć medicine....
 
neki roditelji pametno rade, vide da dete ima kriv nos, zube, uši itd, i umesto da gurnu glavu kao noj u pesak, i ponavljaju mantru kako je sve to ok dok dete razvija komplekse, daju se u rešavanje konkretnih problema uz pomoć medicine....

Punoletan si,kolko shvatih,pa se plastificiraj,kolko hoces,ne krivi roditelje za to!Sad je i promena pola besplatna,pa izvoli!
 
Темпераменти је нешто што је урођено.
А карактер може да се обликује.
Одређене карактерне особине иду уз одређени темперамент али то је опширна прича па да је не ширимо.

У родитељству, колико је заслуга родитеља, а колико је ствар осталог, врло је дискутабилно.
Сваки човек је непоновљив експеримент природе и немојте ми рећи да не постоје деца која су послушнија, пријемчивија родитељима као и она која то нису.
У првом случају ће родитељ, сигурно, имати солидан утицај у обликовању карактера.
У другом, веома тешко.

Мишљања сам да не постоји јединствен модел.

У мојој породици, сестра је била послушнија, а ја бунтовнија. И све сам радила како ја хоћу. Док је сестри било потребно само једном рећи и она је већ на задатку.
Исти родитељи, исти вид васпитавања, исте школе, заједничко (добрим делом) друштво, а тако смо различите у односу са родитељима и према животу, карактерно и темпераментом.

Сматрам да свако од нас треба да има у виду одговорност коју носи родитељство. И то је то.
 
Postavljač teme, ukoliko ima vremena, a nađe se vremena za stvari koje želimo da saznamo..neka krene sa čitanjem Vladete Jerotića...trenutno čitam Bolest i stvaranje....obrađuje psihološke profile pisaca koji su imali despotske očeve..npr Herman Hese, Kafka, Seren Kjerkegor, i ini.....
Roditeljstvo je najteži posao na svetu......ima i vrlo despotskih majki......u oba slučaja razvijaju se neke bolesti koje decu takvih roditelja progone čitav život...pomoću svojih talenata uspeli su da prevaziđu traume iz detinjstva ili su pokušali da prevaziđu...neki nisu uspeli....Van Gog nije....Kjerkegor nije...Hese jeste...čak i sam Jung je imao traumatičene posledice jednog od roditelja...nisu bitna ova zvučna imena.....bitna je analiza doktora Jerotića i iskustva ovih velikana.....svi ovi postovi su subjektivni, donekle tačni...roditelji nisu mašine...ali da su im greške u odnosu prema deci kobne po decu, jesu....
 
dete ništa ne duguje roditelju, tako da samo đubrad, glupaci i neobrazovani mogu da (iz realnih ili umišljenih razloga) budu razočarani u dete,
a ne da to vide kao svoju odgovornost.

ja sam u godinama kad mama očekuje unučiće od mene, da ih šeta kao što njene prijateljice rade, a ja samotnjak bez ijednog prijatelja, o devojkama da i ne govorim..... i vidim da me se stidi zbog toga....
jedno vreme su je pitale u fazonu izlazi li on negde, kad će da se ženi itd, a sad su ta pitanja utihnula jer su me prokužili kao samotnjaka, čudaka....
da li je moguće da ti lepo odeš iz te sredine ? da se preseliš bar dva naselja dalje, gde te komšiluk ne poznaje i gde ćeš se osećati oslobođen od tih "definicija" koje osećaš ?

Nepusac sam i otac mu takodje, edukovani su na vreme, onoliko koliko je uzrast zahtevao ali stara prica, glupa deca, svi puse u drustvu, sviraju rok i tako... A kao beba od godina prebolovao tesku upalu pluca i svi pretci po ocu umrli su od karcinoma pluca, racunajuci i dedu cije bolesti se seca jasno a uz to zna i sa koliko godina je deda umro... Valjda zdravlje i zivot uopste nemaju istu cenu kad njima trguje dete od 18 i neko sa pedeset pet.


Brat vezba, vodi racuna o ishrani, nacinu zivota i izadje iz prostorije u kojoj je pusac, sestra slicno a eto on se odmetnuo u hajduke.


Mozda i jesam kriva. Nisam mu bila dovoljno ubedljiva, stroga ili blaga... Mozda sam omanula u necemu dok sam mu ukazivala na stetnost bilo koje ovisnosti.
iz nekog razloga se oseća odmetnutim od vas ostalih, možda vas sve ili neke od vas toliko ne podnosi da to kanališe tako što se ponaša dijametralno suprotno, po principu "ne želim ni po čemu da budem kao taj i taj kojeg ne podnosim" . Ja bih se kladio da je u pitanju taj brat koji vežba i demonstrativno je antipušač - ako je u pitanju stariji brat, možda je ovaj mlađi trpeo previše ćuški od njega ?

ili recimo, ako ste svi u fazonu da ste puni te priče o zdravlju i zdravom načinu života, a u realnosti živite ne tako visoke standarde, ili ste u bilo kakvoj trajnijoj životnoj situaciji koja vas čini ne tako visokim kao što su stavovi koje propovedate, zbog kojih ste u njegovom mladom pogledu možda licemerni... u svakom slučaju mora da postoji nešto zbog čega mlada osoba ne usvaja stavove svoje porodice, često je to dobro, ali pušenje svakako nije dobro.
nagovorite nekoga da mu kaže da smrdi na cigare. ta blamaža će ga naterati da ostavi , i još će da pere zube posle svakog obroka, i koncem da čisti !
 
Da znas,drugar mog muza tip sa cvrstim karakterom,a sin mu ni senka nije,verovatno na majku.
A postavljacu teme bih odgovorila da pronadje sebe u necemu,jer svako je rodjen za nesto i da sam izadje iz senke svoga oca,to niko sem njega ne moze!Ne zali sebe,vec se aktiviraj i radi na sebi umesto sto zalis sto nisi kao otac.Ti si prica za sebe i to je to!

Ili je teško mladom drvetu da poraste u visinu kada ga natkrili ogromantni stameni hrast. Ne?
 
У односу дете-родитељ увек ће бити макар мало разочарања са обе стране, тако је то.
Не треба то схватати много озбиљно, нарочито не у овим нашим крајевима када нам ништа не иде на руку
и све што се некад подразумевало, сада је драстично отежано. Само треба имати разумевања.
 
dete ništa ne duguje roditelju, tako da samo đubrad, glupaci i neobrazovani mogu da (iz realnih ili umišljenih razloga) budu razočarani u dete,
a ne da to vide kao svoju odgovornost.



da li je moguće da ti lepo odeš iz te sredine ? da se preseliš bar dva naselja dalje, gde te komšiluk ne poznaje i gde ćeš se osećati oslobođen od tih "definicija" koje osećaš ?


iz nekog razloga se oseća odmetnutim od vas ostalih, možda vas sve ili neke od vas toliko ne podnosi da to kanališe tako što se ponaša dijametralno suprotno, po principu "ne želim ni po čemu da budem kao taj i taj kojeg ne podnosim" . Ja bih se kladio da je u pitanju taj brat koji vežba i demonstrativno je antipušač - ako je u pitanju stariji brat, možda je ovaj mlađi trpeo previše ćuški od njega ?

ili recimo, ako ste svi u fazonu da ste puni te priče o zdravlju i zdravom načinu života, a u realnosti živite ne tako visoke standarde, ili ste u bilo kakvoj trajnijoj životnoj situaciji koja vas čini ne tako visokim kao što su stavovi koje propovedate, zbog kojih ste u njegovom mladom pogledu možda licemerni... u svakom slučaju mora da postoji nešto zbog čega mlada osoba ne usvaja stavove svoje porodice, često je to dobro, ali pušenje svakako nije dobro.
nagovorite nekoga da mu kaže da smrdi na cigare. ta blamaža će ga naterati da ostavi , i još će da pere zube posle svakog obroka, i koncem da čisti !

mosh i bold, i size sve dok roditelji ne ovdladaju osnovnim postavkama iz psihologije.
 
У односу дете-родитељ увек ће бити макар мало разочарања са обе стране, тако је то.
Не треба то схватати много озбиљно, нарочито не у овим нашим крајевима када нам ништа не иде на руку
и све што се некад подразумевало, сада је драстично отежано. Само треба имати разумевања.

:klap:
 
"АКО УЧИНИТЕ ПРЕД ДЕТЕТОМ ГРЕШКУ, АКО СЕ ЗАНЕСЕТЕ, НАПРАВИТЕ ГЛУПОСТ, ОБИЧНУ ЉУДСКУ ГЛУПОСТ,
ЧАК РЂАВ ПОСТУПАК, И ПОЦРВЕНИТЕ ПРЕД ДЕТЕТОМ И ПРИЗНАТЕ, ТО ЋЕ ДЕЛОВАТИ МНОГО ВАСПИТНИЈЕ
НЕГО КАД БУДЕТЕ НЕПОГРЕШИВИ
И ПРИМОРАТЕ ДЕТЕ ДА СТО ПУТА ПОЦРВЕНИ ПРЕД ВАМА."
Лав Толстој
---------------
 

Back
Top