gost 159591
Poznat
- Poruka
- 8.252
Najzad neko realan,od foliranata na forumu kod kojih je sve idealno,stvara se pogresna slika stvarnosti!
Ljudi k'o ljudi. neki ovde imaju svoj mali svet koji sluzi da na sat ili dva budu ono sto su oduvek zeleli a nisu uspeli a nekima je forum opet kao kafa sa prijateljicom kojoj ne mogu lagati jer ih zna a i da mogu ne bi, jer cemu prijatelji ako ne tome da im se kaze ono sto drugima ne moze. A ja sam ovde uglavnom na kafi.

A naterala si me da se setim jos jednog razloga sto ljudi ovde isticu preterano ono sto je kod njih za pohvalu a kriju ono cime se ne ponose. Postignu uspeh, namuce se, ostvare cilj i pogledaju oko sebe a tamo ravnodusnost, briga ljude za druge ljude i za njihovo dobro i za njihovo lose. Onda dodju ovde pa mahnu nekoliko puta svojim postignicima, ako nista drugo ljudi ce odreagovati pa makar prezirom ali vazno da budu primeceni.
Na primer ja nemam talenat za jezike, tuka prava. Odem u Nemacku i dve godine umirem da naucim nemacki. Patim se, bubam, posvetim se tome i budem najbolja na testu. Govorim ga napokon. Ponosna sam, srecna, puna sebe a tamo... briga Nemce sto ja natucam njihov jezik, jedna od milion stranaca u njihovoj zemlji koja se ruga nemackom jeziku govoreci ga.
Onda dodjem ovde, poljunem dva tri puta po Srbiji, citiram dve tri misli na nemackom i uzivam sto me jedni pljuju drugi mi se dive trewci se raspituju kako sam dosla do vize... Primecena sam posle dve godine. meni puno srce balkansko, zeljno paznje.

Ja nicim nemam da se hvalim, nicim da mahnem, ponekad se uhvatim kako napisem o deci nesto lepo pa brzo brsem. Sve me strah da cu nesto tu da pokvarim svojom neskromnoscu. Znas kao da ce zvezde reci E sad ces videti neskromna skorojevicko...
Da imam uspeh, da sam neko, mozda bih i ja ovde pisala budalastine i samohvale. Ovako, pisem uglavnom bednu istinu.