"kad čuju da pričaš SRPSKI - pobegnu" Anja iz Zrenjanina otkrila sve o životu u Nemačkoj: evo čime se bave Srbi i koliko zarađuju

Sensei

Master
Moderator
Poruka
88.631
Anja Soponjai iz Zrenjanina već par godina živi u Nemačkoj, a na odlazak iz Srbije odlučila se zajedno sa svojim suprugom.

Po profesiji je dizajner tekstila i odeće, u Srbiji se bavila šivenjem haljina koje je prodavala putem interneta. Kako kaže, od korone je posao stao.

- Muž radi kao šofer, kako nije bio zadovoljan platom, moj posao je stao i tako smo rešili da se iz Srbije preselimo u Nemačku, u decembru 2020. godine. Prijatelji su pomogli da se snađemo. Sada sam na kursu, učim jezik i trenutno ne radim. Suprug vozi, ali kraće ture, tako da radi uglavnom od osam do 17 sati, nekad i popodne - priča Anja.

Kaže da joj iz Srbije ne nedostaje ništa posebno, a u rodni kraj često dolazi zbog majke.

1689099319166.png


- Ovde živimo dve i po godine, meni lično iz Srbije ništa ne nedostaje, nisam neko ko pati za hranom, imam samo mamu pa mi ona nedostaje. Često idemo za Srbiju pa je često i viđam. Jedna sam od retkih kojoj odgovara ovaj mentalitet, sve mi odogvara, od kuhinje, prirode, imam četiri mala jezera gde mogu uvek da odem, imam sve ovde što mi je potrebno da se osećam zadovoljno, odgovara mi njihov mentalitet, zna se šta se sme sta ne - kaže Anja za Kurir.

Sa suprugom živi u iznajmljenom stanu od 50 kvadrata, ima terasu, kao i parking, a što se tiče mesečnih troškova je to košta 800 evra. Kako kaže, u to nije uračunata struja, internet, mobilni, kao i osiguranja.

- Sada, da računamo struju 70 evra, internet 50, jedna moja plata bi pokrila troškove i cela partnerova ostane, na šta ćes to da trošiš, to sve zavisi od ličnosti. Dečiji dodatak je do 250 evra po jednom detetu, da li postoji još nešto ne znam, nemam decu. Ako imaš troje dece, eto, oni ti plaćaju taj stan - kaže Anja za Kurir i ističe da na kraju meseca, kad se svedu računi ipak može i da se uštedi:

- Koliko ćete da uštedite to zavisi isključivo od vaše plate i rashoda koje imate. Ali, da je moguće da se uštedi, jeste. Kako znam iz priče, neki uspeju da uštede i po 700 evra mesečno - ističe ona za Kurir.

(Kurir.rs)
 
Ono što nas je iznenadilo u razgovoru sa Anjom jeste činjenica da se Srbi u Nemačkoj i ne drže toliko zajedno.

- Ljudi sa Balkana se druže i pomažu, ali ako konkretno mislimo na Srbe to nije slučaj. Ne pomažu se i ne druže se međusobno. Kad čuju da pričaš srpski pobegnu od tebe - rekla je Anja.

Objasnila je i da nije istina da Nemci ne vole Balkance, već je stvar u poznavanju jezika. Ako znate jezik, oni su ljubazni i nasmejani, hoće da pričaju, uvek ljubazno odgovore.

- U marketu ili bilo kojoj prodavnici, da kupiš TV ili bilo koju glupost obavezno ti svaka radnica kaže - lepo provedite vikend, ako je petak, lepo provedite veče, dan, ne postoji radnica koja to ne kaže, 90 odsto radnika bilo gde, to moraju da kažu da li ljubazno ili jer mora, kaže svakako, a tebi je to lepo da čuješ.

- Jesu možda hladan narod ali ako im nasmejano priđes oni će ti ljubazno odgovoriti, nemaš radnicu u banci koja je nervozna, džangrizava, nije nasmejana, gde god da odeš da odradiš nešto svi su ljubazni, nisu kao kod nas i ono čuveno "fali ti jedan papir", za sve imaju vremena.

(Kurir.rs)
 
Zanimalo nas je i kojim se to poslovima Srbi najviše bave u Nemačkoj.

- To su uglavnom poslovi negovateljice, čišćenje, građevina, šoferi i DHL, to je ono što naši ljudi najviše rade. Negovateljica ima platu od 1.500 do 1.800 neto, Čišćenje ovde pretežno ide na pola radnog vremena tako da je 12,5 evra sat, , to dođe do oko 800 evra neto plate. Plata na građevini je 2.700 bruto, šoferi imaju od 2.200 oni koji razvoze palete, do onih koji voze velike šlepere, to je do 3.000 evra neto. DHL, to su poslovi vezani za poštu pisma, oni imaju 1.700 evra neto, time se najviše bave naši ljudi ovde - otkrila nam je Anja.

Kada je reč o razlikama u platama između Srba i Nemaca, ona ističe da tako nešto nije uobičajeno.

- Nema razlike, nikakve. Plata se dobija i na staž, ne dele ljude po nacionalnosti. Veću platu možes da imas ako, na primer, znaš jako dobro jezik, pa dobiješ bolju poziciju, ali ako radite isti posao nema razlike, nema tu nikakve razlike.

(Kurir.rs)
 
Objasnila je i da nije istina da Nemci ne vole Balkance, već je stvar u poznavanju jezika. Ako znate jezik, oni su ljubazni i nasmejani, hoće da pričaju, uvek ljubazno odgovore.


Без језика си нико и ништа у било којој страној земљи. Грађанин другог реда без обзира на професију.
 
Objasnila je i da nije istina da Nemci ne vole Balkance, već je stvar u poznavanju jezika. Ako znate jezik, oni su ljubazni i nasmejani, hoće da pričaju, uvek ljubazno odgovore.


Без језика си нико и ништа у било којој страној земљи. Грађанин другог реда без обзира на професију.
Imam drugara koji je ziveo u Torontu, tamo dobio i kanadsko drzavlajnstvi, rodilo mu se i dvoje dece tamo. No, supruga mu imala roditelje na arbajtu u Sutgardu i non-stop vrsila pritisak da se presele u Nemacku, da budu blizu njenih roditelja. Da bi sacuvao mir u kuci pocne da on trazi posao u Nemackoj, bez ikakvog znanja nemackog, kaze posto je u IT (network administrator na Oracle-u) vrti nemacke tragace za posao i gde god prepozna reci iz struke posalje CV na engleskom (to je bilo jos pre pojave google translatora). I kaze da mu Svabe od reda odgovaraju na primljeni VC, odradio i par telefonskih intervjua, primili ga na 2-3 radna mesta (ima em kanadski pasos em kanadsko/americko radno iskustvo) a on poput Sergeja MS bira klub, odnosno firmu. Izabrao neku firmu iz Wolksburgha, srede mu momentalno radnu vizu, on kiselo ode sa konja na magarca (za 35-40% manje plate) ali zadovoljna zena u kuci vredi vise od tih % plate.

Dosli u Dojckand a on se tek sprema da uci Nemacki, no u firmi sa svima prica na engleskom, uopste mu ne treba nemacki, cak i u prodavnicama se sluzi samo engleskim... kaze, koji ce mi nemacki bre i odustane od ucenja jezika. Posle 1-1.5 godine ga zove menadzer i sasvim pocne ozbiljno sa njim, u stilu prezadovoljn su sa njim, mnogo su naucili od njega, bla-bla, ali zbog odnosa u firmi bi bio red da pocne da uci nemacki, firma ce mu platiti i skolu. Nije pristao na ucenu, menadzer mu se utronjao i poceo da izvinjava i rekao da do daljnjeg mogu da ostanu na istom statusu. U medjuvremenu mu se desio i lom u porodici, deca hoce da se vrate u Kanadu, nece da uce nemacki ali supruga nece da napusta roditelje ( na sat-dva udaljene kolima), drugar resi da pomiri interese svih i nadje posao u Irskoj. I svi legnu na rudu, klinci mu danas studiraju u Irskoj i Engleskoj, supruga skokne do Srbije na 5-6 nedelja da poseti roditelje koji penzinerske dane zive u Sviljancu a on kaze3 da je zivi dokaz da ti u Nemackoj ne treba nemacki jezik.
 
Био сам кратак период у Немачкој и моје искуство је негативно и фрустрирајуће, управо због језика, па сам прешао у суседну државу за далеко бољу плату, где је енглески такорећи добро прихваћен што ми је одговарало, али и даље сам мишљења да без језика државе у којој боравиш си грађанин другог реда и да те колеге неће у потпуности прихватити док год језик не научиш. У граду Јени (кажу да је један од највећих градова броју страних студената) где је за очекивати да би енглески добро прошао, обишао сам СВЕ банке у граду да бих отворио банк рачун, и само једна на шалтеру је говорила енглески. После чујем да Немци знају енглески али су толико горди да не желе да га говоре. То сам искусио и на рецепцији хотела, у пошти, јавном превозу... Можда су се сад времена променила јер много је увозне радне снаге и Немци се прилагођавају, али и даље сматрам да се мора знати основни конверзацијски ниво да би имао просперитет и самопоуздање, и стручне речи послом који се бавиш.
 
Imam drugara koji je ziveo u Torontu, tamo dobio i kanadsko drzavlajnstvi, rodilo mu se i dvoje dece tamo. No, supruga mu imala roditelje na arbajtu u Sutgardu i non-stop vrsila pritisak da se presele u Nemacku, da budu blizu njenih roditelja. Da bi sacuvao mir u kuci pocne da on trazi posao u Nemackoj, bez ikakvog znanja nemackog, kaze posto je u IT (network administrator na Oracle-u) vrti nemacke tragace za posao i gde god prepozna reci iz struke posalje CV na engleskom (to je bilo jos pre pojave google translatora). I kaze da mu Svabe od reda odgovaraju na primljeni VC, odradio i par telefonskih intervjua, primili ga na 2-3 radna mesta (ima em kanadski pasos em kanadsko/americko radno iskustvo) a on poput Sergeja MS bira klub, odnosno firmu. Izabrao neku firmu iz Wolksburgha, srede mu momentalno radnu vizu, on kiselo ode sa konja na magarca (za 35-40% manje plate) ali zadovoljna zena u kuci vredi vise od tih % plate.

Dosli u Dojckand a on se tek sprema da uci Nemacki, no u firmi sa svima prica na engleskom, uopste mu ne treba nemacki, cak i u prodavnicama se sluzi samo engleskim... kaze, koji ce mi nemacki bre i odustane od ucenja jezika. Posle 1-1.5 godine ga zove menadzer i sasvim pocne ozbiljno sa njim, u stilu prezadovoljn su sa njim, mnogo su naucili od njega, bla-bla, ali zbog odnosa u firmi bi bio red da pocne da uci nemacki, firma ce mu platiti i skolu. Nije pristao na ucenu, menadzer mu se utronjao i poceo da izvinjava i rekao da do daljnjeg mogu da ostanu na istom statusu. U medjuvremenu mu se desio i lom u porodici, deca hoce da se vrate u Kanadu, nece da uce nemacki ali supruga nece da napusta roditelje ( na sat-dva udaljene kolima), drugar resi da pomiri interese svih i nadje posao u Irskoj. I svi legnu na rudu, klinci mu danas studiraju u Irskoj i Engleskoj, supruga skokne do Srbije na 5-6 nedelja da poseti roditelje koji penzinerske dane zive u Sviljancu a on kaze3 da je zivi dokaz da ti u Nemackoj ne treba nemacki jezik.
zavisi od slucaja do slucaja. koga kako ubode
 
o svabama sve najbolje. Jeste da su totalno apolitizovani al su civilizirani i humani. Netacno je da nemaju emocija. Umeju da se zaljube do usiju i da se bore za tu ljubav do kraja. Negativno je sto im je novac pri samom vrhu prioriteta. Kad im pomenes novac postaju zveri. Tuzice te i za 10 evra duga.
A nasi, e to je posebna prica. Treba se zamisliti dal se uopste radi o "nasima", buduci da znamo kakve socijalne strukture odlazi tamo.
 
zavisi od slucaja do slucaja. koga kako ubode
Generalno bez dobrog/osrednjeg znanja jezika drzave u kojoj zivis ne mozes mnogo toga sta uraditi sem u nekim specificnim situacijama. Znaci to su bas specificna zanimanja i rad u nekim specijalnim situacijama, to su recimo zanimanja iz IT-ja u pojedinim situacijama u vecim kompanijama po svetu gde vecina zaposlenih barata engleskim, bankari, profesori na fakultetima, lekari i inzenjeri po stranim kompanijama/bankama/univerzitetima. I to uglavnom na nekim visim pozicijama u kompanijama, ne mozete ocekivati da kao obican lekar, inzenjer ili programer mozete u nekoj nemackoj ili francuiskoj kompaniji ili bolnici radite bez znanja njihovog jezika.

Ja sam se prvo iselio za Nemacku ali mi je nivo nemackog jezika bio los pa sam dolazio u situaciju da sam pokusavao da to neznanje jezika nadomestim engleskim ali je to bilo nemoguce pa sam brzo dosao do odluke sta da radim i gde da nastavim. Logicno je bilo da odem tamo gde mogu da zivim i radim sa engleskim koji mi je bio solidan a ne da izgubim godinu ili dve na ucenje nemackog jezika. Pokupili smo se i napustili Dojcland i otisli preko Atlantika iako smo pricali da ise iseljavamo u Nemacku jer je blizu Srbiji pa cemo bar 2-3 puta godisnje da skocimo do Beograda i Srema da obidjemo stare roditelje, bracu, sestre, rodbinu i prijatelje.
 
Anja Soponjai iz Zrenjanina već par godina živi u Nemačkoj, a na odlazak iz Srbije odlučila se zajedno sa svojim suprugom.

Po profesiji je dizajner tekstila i odeće, u Srbiji se bavila šivenjem haljina koje je prodavala putem interneta. Kako kaže, od korone je posao stao.

- Muž radi kao šofer, kako nije bio zadovoljan platom, moj posao je stao i tako smo rešili da se iz Srbije preselimo u Nemačku, u decembru 2020. godine. Prijatelji su pomogli da se snađemo. Sada sam na kursu, učim jezik i trenutno ne radim. Suprug vozi, ali kraće ture, tako da radi uglavnom od osam do 17 sati, nekad i popodne - priča Anja.

Kaže da joj iz Srbije ne nedostaje ništa posebno, a u rodni kraj često dolazi zbog majke.

Pogledajte prilog 1376344

- Ovde živimo dve i po godine, meni lično iz Srbije ništa ne nedostaje, nisam neko ko pati za hranom, imam samo mamu pa mi ona nedostaje. Često idemo za Srbiju pa je često i viđam. Jedna sam od retkih kojoj odgovara ovaj mentalitet, sve mi odogvara, od kuhinje, prirode, imam četiri mala jezera gde mogu uvek da odem, imam sve ovde što mi je potrebno da se osećam zadovoljno, odgovara mi njihov mentalitet, zna se šta se sme sta ne - kaže Anja za Kurir.

Sa suprugom živi u iznajmljenom stanu od 50 kvadrata, ima terasu, kao i parking, a što se tiče mesečnih troškova je to košta 800 evra. Kako kaže, u to nije uračunata struja, internet, mobilni, kao i osiguranja.

- Sada, da računamo struju 70 evra, internet 50, jedna moja plata bi pokrila troškove i cela partnerova ostane, na šta ćes to da trošiš, to sve zavisi od ličnosti. Dečiji dodatak je do 250 evra po jednom detetu, da li postoji još nešto ne znam, nemam decu. Ako imaš troje dece, eto, oni ti plaćaju taj stan - kaže Anja za Kurir i ističe da na kraju meseca, kad se svedu računi ipak može i da se uštedi:

- Koliko ćete da uštedite to zavisi isključivo od vaše plate i rashoda koje imate. Ali, da je moguće da se uštedi, jeste. Kako znam iz priče, neki uspeju da uštede i po 700 evra mesečno - ističe ona za Kurir.

(Kurir.rs)


1689629398969.png
 

Back
Top