Južnjački govor zaista postoji i nije zakržljali srpski

Veoma mali broj stanovnika današnje Srbije govori (čak i danas) u svom kraju tim narečjem/dijalektom pa bi s tim u vezi moglo da se zaključi da je nametnut.
Па ијекавски је још оде цепања јата био мањински на тлу Србије и међу Србљима.
Питала се Аустрија, јер је то била озбиљна држава која је имала озбиљне планове за стављање што већег дела јужних Словена под своју шапу.
Тако су направили и говорни стандард, а и писани, увалили су нам ову шигаву верзију ћирилице која је направљена по латиничком обрасцу и била предодређена да нестане, што се ето и догађа.
А дебилима пуна уста најсавршенијег писма, којим ето скоро нико више не пише.
 
odlomak iz pripovetke Dragoslava Manića Forskog iz knjige „Jesen života“; nažalost, ne znam naslov pripovetke:

„Jednu večer, Jova si dojde doma, porano, a Bora se godža obavi. Ja ne mogu da zaspim, pa si mislim: „Vreme je da ženim Boru, ali kako ču bez čoveka… Tmn ja toj misilim, tropnuše vrata. Ču nekakvo špčanje. Upali gasarče pa u kodnik. Kad tam imam kvo i da vidim: Bora i nekakvo devojče! Sgnulo glavu, ne mogu lice da gu vidim. Bora si dovel devojče iz drugo selo. Pobeglo za njega. Uvede ga u sobu. Vido mu lice. Ubavo, ali mlogo mlado. Otkude si, čere?… Čijo si?… Kolko imaš godine?… Pa, znaju li roditelji kude si?… Mati, veli, znaje, a bašta voj u Bugarsko.“
 
  • Govornici „južnjačkih dijalekata“ su personifikacija neuspešne ili nedovršene modernizacije – to su ljudi koji su jednom nogom kročili u grad, ali su drugom još uvek u selu. Zato se njihov govor i ponašanje doživljavaju kao karikatura i groteska, a oni kao smešni, neobrazovani, problematičnih političkih i moralnih stavova – kaže Tanja Petrović, lingvistkinja i antropološkinja u Naučnoistraživačkom centru Slovenačke akademije nauka u LJubljani, objašnjavajući zašto južnjačke dijalekte vezujemo za nisku kulturu, što je problem kojim se bavila u nedavno objavljenoj studiji „Srbija i njen jug“.
  • Mi imamo lepu književnost na dijalektu, dela Bore Stankovića, Stevana Sremca npr. ne čine nam se kao manje vredna…

    – Ta dela su deo nacionalnog kanona i tretiraju se kao visoka umetnost, ali ne treba zaboraviti da su to dela koja govore o orijentalnom, romantičnom srpskom jugu iz perioda pre modernizacije. Praktično je nemoguće i zamisliti književno delo na današnjem „južnjačkom dijalektu“ koje bi postalo deo nacionalnog književnog kanona. Književno stvaralaštvo na dijalektu uglavnom ostaje u uskim lokalnim okvirima.
  • Kada se govori o negovanju, čuvanju srpskog jezika, misli se isključivo na jedan jezički model, i time se isključuju i sami govornici i njihove realne jezičke prakse. Naravno da jezički standard treba održavati i razvijati, učiti u školi i održavati nivo jezičke kulture, ali ne treba da zaboravimo da to nije jedini srpski jezik, niti treba da bude.
  • Коштана - монолог Миткета и песма Коштане / Koštana - monolog Mitketa i pesma Koštane- legenda nasa Ljuba Tadic i caroban glas Snezane Savic i cuvena Kostana !

 
  • Govornici „južnjačkih dijalekata“ su personifikacija neuspešne ili nedovršene modernizacije – to su ljudi koji su jednom nogom kročili u grad, ali su drugom još uvek u selu. Zato se njihov govor i ponašanje doživljavaju kao karikatura i groteska, a oni kao smešni, neobrazovani, problematičnih političkih i moralnih stavova – kaže Tanja Petrović, lingvistkinja i antropološkinja u Naučnoistraživačkom centru Slovenačke akademije nauka u LJubljani, objašnjavajući zašto južnjačke dijalekte vezujemo za nisku kulturu, što je problem kojim se bavila u nedavno objavljenoj studiji „Srbija i njen jug“.
  • Mi imamo lepu književnost na dijalektu, dela Bore Stankovića, Stevana Sremca npr. ne čine nam se kao manje vredna…

    – Ta dela su deo nacionalnog kanona i tretiraju se kao visoka umetnost, ali ne treba zaboraviti da su to dela koja govore o orijentalnom, romantičnom srpskom jugu iz perioda pre modernizacije. Praktično je nemoguće i zamisliti književno delo na današnjem „južnjačkom dijalektu“ koje bi postalo deo nacionalnog književnog kanona. Književno stvaralaštvo na dijalektu uglavnom ostaje u uskim lokalnim okvirima.
  • Kada se govori o negovanju, čuvanju srpskog jezika, misli se isključivo na jedan jezički model, i time se isključuju i sami govornici i njihove realne jezičke prakse. Naravno da jezički standard treba održavati i razvijati, učiti u školi i održavati nivo jezičke kulture, ali ne treba da zaboravimo da to nije jedini srpski jezik, niti treba da bude.
  • Коштана - монолог Миткета и песма Коштане / Koštana - monolog Mitketa i pesma Koštane- legenda nasa Ljuba Tadic i caroban glas Snezane Savic i cuvena Kostana !

evo je jedna od mojih najomiljenijih pesama. Odličan prilog!

Nažalost, moram da komentarišem da Ljuba uopšte nije bio glumac za tu ulogu, ni glasom ni stasom. Ne može jedan kršni crnogorac da igra vranjanca pa da ga... stoji mu ko piletu sise što bi rekli
 

Back
Top