Nije nesanica kad se rano probudim .
Nesanica je kad kasno ne mogu da zaspim .
Ispruzeno tijelo trazi mir .
Glava je ta sto hoce da luta .
U prvi mah se zacudim gdje ce da me povede .
Dodam joj detalja , sjecanja su mi jaca strana.
Sto sam starija sjecanja su dublja sve je proslo a tu je .
Nosim ga dusom i ne pitam tijelo da li mu se svidja .
Taj hod proslosti nekad me odusevi nekad rastuzi .
Nekad tapsem potajno toj nestasnoj ludoj Duski .
Nekad se na nju ljutim a uglavnom je volim bas takvu .
I dok pijem ovu u miru kaficu znam sto mnogi ne znaju .
Nikad necu dovoljno ostariti da u proslost ne zavirim .
Nikad smjernicari moje licnosti nece znati sto sve ja znam .
Mogu ih radovati mogu ih upitati mogu mnogo toga reci .
Znam da ce i poslije mene zivjeti moje rijeci - rijeci ...
Jutro je na pomolu novi dan ,Sunce virka iza brda .
Tamo gdje brda ga skrivaju neko vec se raduje .
Ukrast cu te maleno zubato stidljivo toplilo.
Taman toliko koliko mi varljivo ruke pruzis zgrabljen .
Pijuckajuci prvu jutarnju sve cemo se dogovoriti onako usput .
Novi je dan u prozor vec sijas zubaticu nije me briga sto si lenj.
Znam te kad si bio snazan i dosadan vreo od jutra zege pun .
Kradem te iz tih dana medj moje jesenke koje mi se smijese.
Kras cu te sve do sljedeceg i sljedeceg ljeta pa budi dosadan i vreo .
Za rijeke jezera za sinje plavo beskrajno more talasa puno a i ljudi .
Upijacu ti toplinu nista mi ne mozes do da me smaras kad pretjeras.
Volecu te sve vise sto si mi dalji varljivi vreli usijani pa samo virkaj .
Jutro je ...Mir kad tisina ima zov , kad sam samo svoja rijeci puna .
To moje jutro sto obecava , a soljica kafe na samom je dnu .
Virkalo zuboto dodji obasjaj me udari moj prozor zore, sat kucka .
Boje se mnoze vazduh poigrava , bude se tonovi sve hoce da se pokrene.
Nesanica je kad kasno ne mogu da zaspim .
Ispruzeno tijelo trazi mir .
Glava je ta sto hoce da luta .
U prvi mah se zacudim gdje ce da me povede .
Dodam joj detalja , sjecanja su mi jaca strana.
Sto sam starija sjecanja su dublja sve je proslo a tu je .
Nosim ga dusom i ne pitam tijelo da li mu se svidja .
Taj hod proslosti nekad me odusevi nekad rastuzi .
Nekad tapsem potajno toj nestasnoj ludoj Duski .
Nekad se na nju ljutim a uglavnom je volim bas takvu .
I dok pijem ovu u miru kaficu znam sto mnogi ne znaju .
Nikad necu dovoljno ostariti da u proslost ne zavirim .
Nikad smjernicari moje licnosti nece znati sto sve ja znam .
Mogu ih radovati mogu ih upitati mogu mnogo toga reci .
Znam da ce i poslije mene zivjeti moje rijeci - rijeci ...
Jutro je na pomolu novi dan ,Sunce virka iza brda .
Tamo gdje brda ga skrivaju neko vec se raduje .
Ukrast cu te maleno zubato stidljivo toplilo.
Taman toliko koliko mi varljivo ruke pruzis zgrabljen .
Pijuckajuci prvu jutarnju sve cemo se dogovoriti onako usput .
Novi je dan u prozor vec sijas zubaticu nije me briga sto si lenj.
Znam te kad si bio snazan i dosadan vreo od jutra zege pun .
Kradem te iz tih dana medj moje jesenke koje mi se smijese.
Kras cu te sve do sljedeceg i sljedeceg ljeta pa budi dosadan i vreo .
Za rijeke jezera za sinje plavo beskrajno more talasa puno a i ljudi .
Upijacu ti toplinu nista mi ne mozes do da me smaras kad pretjeras.
Volecu te sve vise sto si mi dalji varljivi vreli usijani pa samo virkaj .
Jutro je ...Mir kad tisina ima zov , kad sam samo svoja rijeci puna .
To moje jutro sto obecava , a soljica kafe na samom je dnu .
Virkalo zuboto dodji obasjaj me udari moj prozor zore, sat kucka .
Boje se mnoze vazduh poigrava , bude se tonovi sve hoce da se pokrene.