
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
JUTRO SE DRALO...aha...
Jedva ustah.......umorna sam...dani su kao brza pokretna traka
jedva ih stižem....nemam pojma kako, ali nekako

zajedno sa bolom.....djavo jedan...ali moj...
Ipak, rano jutro ništa ne zaustavlja

grunu svom silinom svoje ljubavi i života
jutro....kroz san tiho govori "znam da si umorna, ali obaveze čekaju i milion mogućnosti da ih učiniš lepim sebi i drugima... i toliko osmeha se baš sad pospano proteže čekajući...zar toliku lepotu da prespavaš...m?
pokrenuše se teški kapci....u oku zeleno i crno...pa ih san spusti...
a jutro ugrabi taj momenat
i razdra se..... "ustaj, vreme se ne vraća ludice i sve sa sobom nosi...rasipnice !!!"

Mislim, stvarno je navalentno to jutro......i u pravu

I sad....kad dodjoh u tišinu koja još vlada centrom,
gledam u veliki divni šareni buket ruža iz dvorišta.....
pijem kafu......lagano.....misli lutaju....onako, neobavezno
kao kad mati pusti decu da trčkaraju poljem....
muzika ova.....mmmm....
da se staloži umor na mom dnu i ispliva snaga...kao tek skuvana kafa

pa da zajedno krenemo u ponedeljkasti dan

PS Dobro vam ovo kasno jutro......ajd, ko mož' nek me stigneeeee
