Jutro i ono što iza njega sledi

Sensei

Master
Moderator
Poruka
89.270
Jutro je bio sarajevski rok bend koji su onovali Ismet Arnautalić i Goran Bregović. Prvu postavu su činili Ismet Arnautalić (gitara), Goran Bregović (gitara), Zoran Redžić (bas gitara), Gordan Matrak (bubnjevi) i Zlatko Hodnik (vokal). Kada su ušli u studio početkom 1972, Goran je pozvao Željka Bebeka da peva sa njima.

Nakon što je grupa snimila nekoliko pesama, Ismet je presudio da nije zadovoljan muzikom i napustio je grupu. U isto vreme grupa je prpmenila bubnjara (Ipe Ivandić), a klavijaturista Vlado Pravdić je ušao u grupu. Kasnije iste godine, Zoran Redžić je napustio grupu, a zamenio ga je Jadranko Stanković.


Grupa je takođe imala problem sa imenom pošto je Ismet poneo pravo na ime sa sobom. Pošto su bili opšte poznati po svojoj pesmi "Kad bih bio bijelo dugme", odlučili su da promene ime u Bijelo dugme. Promena se zvanično desila 1. januara 1974.
 
U martu 1973. godine Radio Kruševac je objavio drugi Jutrov singl "U subotu, mala" / "Kad bi 'bio bijelo dugme". Redosled pesama na singlu poslužio je za još jedan raudor između Bregovića i Arnautalića, jer je Arnautalić, koji je u ime benda održavao kontakt sa izdavačkom kućom, jednostrano predao svoju pesmu "U subotu, mala" kao A-stranu, čime je Bregovićeva " Kad bi 'bio bijelo dugme "na B-stranu.

Arnautalić je napustio bend odmah nakon singla. Otprilike u isto vreme Bebek se vratio iz vojske, međutim, budući da nije bio sasvim ubeđen u komercijalni potencijal benda, pronašao je posao kao službenik u opštinskim socijalnim službama.

VIS JUTRO - U sobotu mala.
 
Nakon Arnautalićevog odlaska iz benda, Jutro je imao stalni problem s pristupom studijima za snimanje u Sarajevu, što je Aranutalićeva osveta Bregoviću što ga je izbacio iz benda. Arnautalić je preuzeo vlasništvo nad imenom "Jutro" i iskoristio je uticaj koji je njegov stariji brat Esad Arnautalić imao na Radio Sarajevo kako bi u seni zabranio snimanje Jutra u njihovim studijima.

Pokušavajući da zaobiđu nesrećnu situaciju, članovi benda su uspostavili svoje lične veze jer je majka Vlade Pravdića imala prijatelja zaposlenog na Radio Sarajevu koju su zvali tetka Maca. Međutim, nigde nisu stigli sve dok Bregović nije upoznao i pomalo se sprijateljio sa kompozitorom Nikolom Borotom Radovanom, kojeg su Radio-televizija Sarajevo i Jugoton ugovorili kao muzičkog producenta i TV direktora zaduženog za omladinske programe.

Njih dvojica su sklopili dogovor kojim bi Bregović pomogao na pesmama "Hop cup" (G. Bregović) i "Kameni cvijet" (N. Borota), koje je Borota producirao za predstojeći singl pevača Hamdije Čustovića vratiti na neko vreme u studio na kraju Ćustovićevih sesija. Sesiju je zvanično inženjerirao Antun "Tuna" Marković, jedan od najstarijih i najiskusnijih inženjera zvuka u to vreme. Međutim, za tu priliku, Borota ga je nakratko zamenio na konzoli za mešanje dok je on dremao u uglu kontrolne konzole.

Dve pesme koje je Jutro snimio tog dana-"Top" i "Ove ću noći naći blues"-kasnije će, tokom proleća 1974., biti objavljene kao singl od strane Jugotona pod (novoformiranim) natpisom Bijelo Dugme, lansirajući bend do nacionalne slave. Materijal je u početku bio ponuđen lokalnoj sarajevskoj izdavačkoj kući Diskoton, međutim, nakon što ga je izvršni direktor Slobodan Vujović odbio, Jugoton je delimično ušao posredstvom Borotinih veza i lokalnog predstavnika Jugotona Hamdije Salkovića.

Bijelo dugme - Top (HQ Stereo Sound)​

 

Back
Top