Danas sam procitala Djevojku s narancama. To je prvo njegovo djelo da citam i bas sam uzivala.
'George, pogledaj svijet, pogledaj svijet prije nego sto nastrebas previse fizike i kemije.'
Knjiga mi se svidila. Lako se uzivjeti, lako se osjetiti djelom prirode.
Bez puno filozofiranja, a opet daje prostor za razmisljanje.
Citala sam raspravu na predhodnim stranicama.
Slazem se sa clanovima koji kazu da je ovo neki pogled na filozofiju kroz djecije oci. Ali opet mislim da ovakve stvari treba ponavljati uvijek. To su one bitne stvari koje koliko god da su vazne u djetinjstvu, toliko vazne trebaju biti i kasnije.
'Samo mi nemoj reci da priroda nije cudo. Samo mi nemoj reci da svijet nije bajka.
(...) Nikada se nitko nije sa suzama rastao od Euklidove geometrije ili od peridnog sustava elemenata. Nitko nije pustio suzicu zato sto se odvaja od interneta ili tablice mnozenja. Rastajemo se od svijeta, a to je zivot, to su bajke i opustolovine. A onda se moramo rastati s malim brojem ljudi koje istinski volimo..'