junak jedne knjige...

“ Covek nije reka pa da se ne osvrce za sobom “ -
Servantes


Od kada je knjizevnosti, usmene i pisane, covek se divio pricama i njihovim junacima.
Ep o Gilgamesu…Ilijada… Hiljadu i jedna noc Seherezade… pokazuju zanimanje coveka za price i njihove ucesnike. Sve do dan danas…
Sada , kada se prave razlicite “naj” liste, cesto ih ima i u vezi sa literaturom.
“Naj” knjiga, pisac… danas, juce…svih vremena …
Svako ima svoje omiljene knjige i junake…
“Glavni junak jedne knjige…” jedan od mojih omiljenih, uvek je bio - Don Kihot od la
Mance , vitez lutalica … Vitez tuznog lika - kako je neko jednom zapisao…
Uvek sam se pitao… koliko li se puta covek nadje u zivotu u ulozi donkihotovskoj…
Koliko luta trazeci nesto cega nema, sto ne postoji…
I koliko covek zivi u svetu privida ?
Privid slobode, mogucnosti izbora, ljubavi, srece…
Koliko borbi sa vetrenjacama, naizgled uzaludnih…
Ipak…
Placa covek svoju cenu. Svako placa…Ono sto u zivotu vredi, mora i da kosta.
Sto vrednije, to placamo vecu cenu. Jeftino je ono sto vredi malo.
Svakoga dana se u to uveravamo.
Zato, makar sa starim zardjalim i prelomljenim kopljem, makar delovalo bezizgledno – kao borba viteza sa vetrenjacama … makar…
Nastavljamo .
Neka su bajke davno prokurvane, neka se vetrenjace zaodenute paucinom, bezbedno iz tame smeju, sablasno…
I neka izdaja i laz naizgled trijumfuju … za kratkog je vremena.
Pisac “Don Kihota” , zapisao je :
“Stekni dobro ime i mozes da odes da spavas”.
Koliko li danas moze da ode da spava….


P.S. resenje pozicije iz prethodnog teksta:
1. e4
 
Uvek sam se pitao… koliko li se puta covek nadje u zivotu u ulozi donkihotovskoj…
Koliko luta trazeci nesto cega nema, sto ne postoji…
I koliko covek zivi u svetu privida ?
Privid slobode, mogucnosti izbora, ljubavi, srece…
Koliko borbi sa vetrenjacama, naizgled uzaludnih…
:) Pronasao si me sa ovim tekstom Upravo o tome danima razmisljam.... sve izgleda kao privid.....
 
Izdaja i laz su,u trajanju,vremenski ogranicene kategorije(u osnovi,kratkog daha).
Ono sto vredi-mnogo kosta,slazem se..
U cenu tako necega od zivotnog znacaja treba uci svestan,sa unapred uracunatim rizikom gubitka (verovatnoca je,obicno,velika).
Pa sad..kako se kome "zalomi"..neko ce je platiti na cupriji,ako nije na mostu(kaze narodna poslovica).
Ali,ko to moze da izbegne,ako je motiv od zivotnog znacaja?
Licno,volim vitezove i jos uvek verujem u bajke..ali,kao svaka "pametnica" razmisljam poput Skarlet O`Hare: "..ne mogu sad da razmisljam o tome..plakacu sutra..sutra je novi dan"..
U ovome je sadrzan odlican psiholoski mehanizam koji u osnovi ima "odlaganje patnje",sto ce verovatno dovesti do redukcije odnosno ublazavanja-smanjenja osecaja dozivljene tragedije..
Ps.Malo duzi komentar,Varijant..ali i tema ti je velika kao planina!
 
Dela ostavljena za sobom će nas jednog dana sustići ...........
th_reflection.gif
 

Back
Top