Julske carolije

I dok vrijeme necujno odmice
zapletoh se u niti svakodnevnice
Ponese me juli
na toplim krilima ljeta
I na tren zaboravih
i ko sam i sto sam
Uljulja me ljetna zega
miris trave,zagor vjetra
sum Vrbasa prepunog kupaca
Zapletoh se u niti svakodnevnice
i postadoh samo jedna kapljica u moru
samo zrnce u gomili pijeska
samo mrvica
mala mrvica u svemiru beskrajnome
I otupjeh na onu bol
sto pritiskala me danima
izidjoh iz tijela svog
lagana kao perce postadoh
dok topli julski povjetarac me ponese
Kud li me nosi,kud li me vodi
pitanja su tako nevazna postala sada
jer ja sam samo zrnce u pijesku
samo kapljica u okeanu
samo mrvica
mala mrvica u svemiru beskrajnome