gost 102443
Buduća legenda
- Poruka
- 31.178
Biografija
Julius Evola, čije je pravo ime bilo Baron Giulio Cesare Andrea Evola, bio je italijanski filosof, rasni teoretičar, ezoterista, hermetista i okultista; prečesto njegov angažman unutar fašističkog italijanskog režima zasenjuje njegovo veliko delo kao hermetiste, ezoteriste i okultiste.Rođen je 19. maja 1898. u plemićkoj sicilijanskoj porodici, a umro 11. juna 1974.Borio se u Prvom svetskom ratu kao artiljerijski oficir.Jedno kratko vreme bio je privučen od strane futurističkog pokreta koji je vodio Filippo Marinetti, ali je svojim slikama i poezijom ipak postao eksponent dadaizma u Italiji.
Evola je sebe smatrao čuvarem "Tradicije", a ovde se pre svega misli na tradiciju u vidu magijskog , drevnog pogleda na svet i univerzum, u svetu predanom dekadenciji, organizovanom zlu i duhovnom zaboravu.
Njegov pokušaj da utiče na fašistički i nacistički režim nije uspeo; nije moglo biti govora o širenju magijskih i duhovnih ideja unutar režima koji su bili posvećeni zemaljskoj vlasti, a ne evoluciji čovečanstva, kako je on jedno kratko vreme smatrao.
U dvadesetim godinama XX veka, Evola je ušao u svet duhovnih, trascedentnih i supra-racionalnih studija; interesovanja su ga odvela u okultno, alhemiju i magiju, aposebno je proučavao istočnjačka učenja- tibetanski lamaizam i Vajrayana tantričku jogu, pri čemu je istraživao i upotrebu halucinogenog bilja u cilju širenja svesti.Međutim, kasnije će napustiti i tantru i eksperimentisanje sa biljkama.
1927. godine, u saradnji sa drugim italijanskim ezoteristima, osnovao je "Gruppo di Ur", čiji je cilj bio da da "dušu" fašističkom pokretu putem oživljavanja rimskog paganizma.
Podrška koju je Evola davao fašistima temeljila se isključivo na njegovoj nadi da će fašistički pokret iskoreniti judeo-hrišćansku religiju i uvesti "paganski imperijalizam" koji će za svoj uzor imati Rimsku imperiju.Međutim, Evola nije uživao podrćku fašista; kao i jedan broj drugih eminentnih fašista, Evola se gnušao fašističkog nacionalizma i oslanjanja na mase koje je smatrao zaglupljenim i nesposobnim za bilo kakav napredak, te se u vrlo retkim prilikama pojavljivao na masovnim paradama i okupljanjima koji su bili tako karakteristični za fašizam i nacizam.
Dalje njegovo razočarenje fašizmom usledilo je nakon potpisivanja konkordata između Vatikana i fašističke partije, čime je praktično katoličko hrišćanstvo postalo zvanična državna religija.Nadao se da će moći da izmeni fašističko vjeruju i usmeri ga ka svojoj tardicionalističko-paganskoj filosofiji, i u tom cilju osnovao je 1930. "Torre", dvonedeljni časopis kako bi promovisao svoju konzervativno-revolucionarnu filosofiju i ukazao na demagošku prirodu službenog fašizma.
Fašistička vlada je ugasila časopis i krenula u propagandni rat protiv Evole i njegovog osoblja; taj rat je bio tako jak da je Evola jedno vreme, na insistiranje njegovih prijatelja, bio opkoljen telohraniteljima, ljudim akoji su delili njegove ideje.
Međutim, Benito Mussolini je prošitao Evolino delo "Sintesi della dottrina della razza" i bio toliko impresioniran onim što je nazvao "jedinstvenim rimskim oblikom fašističkog rasizma" koji se temeljio na duhovnom rasizmu, za razliku od brutalnog fizičkog raszima na delu u nacističkoj Nemačkoj, da je odlučio da se lično sretne sa njim.Uz Musolinijevu podršku, Evola je izdao još jedno svoje delo, "Sangue e spirito", koje je bilo u suprotnosti sa nemačkim oblikom rasizma, ali je ipak uživao poštovanje u nemačkim krugovima.
Po izbijanju II svetskog rata, Evola se dobrovoljno prijavio za odlazak na istočni front kako bi se borio protiv komunista, ali je odbijen na osnovu birokratskih zavrzlama stvorenih od strane njegovih neprijatelja.Nakon pada režima u Italiji 1943., prebegao je u Nemačku, gde je radio kao istraživač slobodnog zidarstva, pri Ahnenerbe-u, odelenju SS-a koje se bavilo duhovnim i "duhovnim" istraživanjima.
Imao je običaj da za vreme terorističkog bombardovanja nemačkih gradova od strane saveznika šeta ulicama gradova dok su bombe padale, kako bi "iskušavao svoju sudbinu". Za vreme jednog takvog bombardovanja, geler je oštetio njegovu kičmu i vezao ga za invalidska kolica do kraja života.
Julius Evola, čije je pravo ime bilo Baron Giulio Cesare Andrea Evola, bio je italijanski filosof, rasni teoretičar, ezoterista, hermetista i okultista; prečesto njegov angažman unutar fašističkog italijanskog režima zasenjuje njegovo veliko delo kao hermetiste, ezoteriste i okultiste.Rođen je 19. maja 1898. u plemićkoj sicilijanskoj porodici, a umro 11. juna 1974.Borio se u Prvom svetskom ratu kao artiljerijski oficir.Jedno kratko vreme bio je privučen od strane futurističkog pokreta koji je vodio Filippo Marinetti, ali je svojim slikama i poezijom ipak postao eksponent dadaizma u Italiji.
Evola je sebe smatrao čuvarem "Tradicije", a ovde se pre svega misli na tradiciju u vidu magijskog , drevnog pogleda na svet i univerzum, u svetu predanom dekadenciji, organizovanom zlu i duhovnom zaboravu.
Njegov pokušaj da utiče na fašistički i nacistički režim nije uspeo; nije moglo biti govora o širenju magijskih i duhovnih ideja unutar režima koji su bili posvećeni zemaljskoj vlasti, a ne evoluciji čovečanstva, kako je on jedno kratko vreme smatrao.
U dvadesetim godinama XX veka, Evola je ušao u svet duhovnih, trascedentnih i supra-racionalnih studija; interesovanja su ga odvela u okultno, alhemiju i magiju, aposebno je proučavao istočnjačka učenja- tibetanski lamaizam i Vajrayana tantričku jogu, pri čemu je istraživao i upotrebu halucinogenog bilja u cilju širenja svesti.Međutim, kasnije će napustiti i tantru i eksperimentisanje sa biljkama.
1927. godine, u saradnji sa drugim italijanskim ezoteristima, osnovao je "Gruppo di Ur", čiji je cilj bio da da "dušu" fašističkom pokretu putem oživljavanja rimskog paganizma.
Podrška koju je Evola davao fašistima temeljila se isključivo na njegovoj nadi da će fašistički pokret iskoreniti judeo-hrišćansku religiju i uvesti "paganski imperijalizam" koji će za svoj uzor imati Rimsku imperiju.Međutim, Evola nije uživao podrćku fašista; kao i jedan broj drugih eminentnih fašista, Evola se gnušao fašističkog nacionalizma i oslanjanja na mase koje je smatrao zaglupljenim i nesposobnim za bilo kakav napredak, te se u vrlo retkim prilikama pojavljivao na masovnim paradama i okupljanjima koji su bili tako karakteristični za fašizam i nacizam.
Dalje njegovo razočarenje fašizmom usledilo je nakon potpisivanja konkordata između Vatikana i fašističke partije, čime je praktično katoličko hrišćanstvo postalo zvanična državna religija.Nadao se da će moći da izmeni fašističko vjeruju i usmeri ga ka svojoj tardicionalističko-paganskoj filosofiji, i u tom cilju osnovao je 1930. "Torre", dvonedeljni časopis kako bi promovisao svoju konzervativno-revolucionarnu filosofiju i ukazao na demagošku prirodu službenog fašizma.
Fašistička vlada je ugasila časopis i krenula u propagandni rat protiv Evole i njegovog osoblja; taj rat je bio tako jak da je Evola jedno vreme, na insistiranje njegovih prijatelja, bio opkoljen telohraniteljima, ljudim akoji su delili njegove ideje.
Međutim, Benito Mussolini je prošitao Evolino delo "Sintesi della dottrina della razza" i bio toliko impresioniran onim što je nazvao "jedinstvenim rimskim oblikom fašističkog rasizma" koji se temeljio na duhovnom rasizmu, za razliku od brutalnog fizičkog raszima na delu u nacističkoj Nemačkoj, da je odlučio da se lično sretne sa njim.Uz Musolinijevu podršku, Evola je izdao još jedno svoje delo, "Sangue e spirito", koje je bilo u suprotnosti sa nemačkim oblikom rasizma, ali je ipak uživao poštovanje u nemačkim krugovima.
Po izbijanju II svetskog rata, Evola se dobrovoljno prijavio za odlazak na istočni front kako bi se borio protiv komunista, ali je odbijen na osnovu birokratskih zavrzlama stvorenih od strane njegovih neprijatelja.Nakon pada režima u Italiji 1943., prebegao je u Nemačku, gde je radio kao istraživač slobodnog zidarstva, pri Ahnenerbe-u, odelenju SS-a koje se bavilo duhovnim i "duhovnim" istraživanjima.
Imao je običaj da za vreme terorističkog bombardovanja nemačkih gradova od strane saveznika šeta ulicama gradova dok su bombe padale, kako bi "iskušavao svoju sudbinu". Za vreme jednog takvog bombardovanja, geler je oštetio njegovu kičmu i vezao ga za invalidska kolica do kraja života.
