JUDA

JUDA

Ti ćeš me izdati reče
dok smo sedeli namazani prašinom i znojem
u smiraj dana na ivici grada bosi i gladni
zagledani u pust zažaren pejzaž pustinje

Ja ću te izdati rekoh
celokupna moja ljubav prema Njemu
sabila se u tu jednu jedinu pretešku reč
sručivši se kao bodež ocaubice u srce
i bol i ljubaav u jednom zamahu smrznuše telo moje
umesto onih zašećerenih reči i osmeha
jedanaest kukavica što sada sede i čavrljaju
sakriveni u magiji imena Njegova

Podnećeš najveću žrtvu i večno proklestvo
i smrt će ti biti sramna i bogohulna govoraše
dok me je držao za ruku i u pesku iscrtavao
nepoznata slova nerazumne šare nastanak sveta
kao mesec zvezde sunce vatrene brze lopte
magične brojeve rodoslov ljudskog roda
spajajući nebo zemlju vodu i vatru u svojim očima
objašnjavajući mi svrhu naše žrtve

Ni tvoja neće biti laka
kao ptici saseći će ti krila
rekoh obliven nepodnošljivom količinom istine
tišina se pretvori u zid i krov
ćutanjem novi put smo stvarali za ljude iza nas
Stresoh se strah me je smrzavao
On je pevao radostan kao dete
 

Back
Top