Jošide

Mijuki-san, čistačica u prestižnoj muzičkoj izdavačkoj kući Domo records, odložila je metlu, skinula maramu, pa naslonila uvo na vrata gluve sobe.
Jošide su opet plesale prstima po šamizenima. Tonovi su uletali u njenu ušnu školjku, udarali u bubnu opnu, ona je, vibrirajući, tresla čekić, nakovanj i uzengiju, uzengija je dobovala po opni puža. opna je zatalasala unutrašnju tečnost, u njoj su zaplesale slušne treplje i lansirale melodiju kroz slušni nerv i žmarce koji su se, poput mrava, penjali uz Mijukinu kičmu, sve do vrata, i dalje, kroz pletenice, do temena.
Izubila se u svetlosti vlastitog uma, nestalo je oko nje hodnika koji je trebalo oribati, i sa svih strana su je zapljusnuli veliki talasi Kanagave.
Onda su joj se misli osule trešnjinim cvetom, a u ustima je osetila ukus čaja od divlje jabuke.

 

Back
Top