Joseph Nguyen: "Način na koji možemo stvoriti ovaj prostor jeste kroz nerazmišljanje. Kada zaustavimo naš naporan mentalni trud i smirimo svoje umove, stvaramo prostor za ulazak novih misli i ideja. Sud zatvara um, dok ga pitanja otvaraju. Kontinuirano postavljanje pitanja koja preispituju naše trenutno razmišljanje jedan je od najboljih načina da stvorimo prostor u našim umovima."
- Za mene je alarmantno nedosledno, dvosmisleno, pa i ambivalento objašnjavanje svesti u modernim duhovnim učenjima. Ambivalencija se ponekad može javiti kod zdravih osoba. Medjutim, nije toliko izražena kao kod neuroza i šizofrenije. Karakteriše je istovremeno prisustvo protivrečnih osećanja i stavova koji toliko zbune i parališu da se ne može preuzeti odgovornost i doneti bilo koja odluka. Naprosto se izgubi sposobnost jasnog rasudjivanja.
Dosta vodja kultova "talk out of both sides of mouth". Sumnjive vrednosti i ideje vešto, elokventno i neprimetno "umotavaju" i predstavljaju kroz verodostojne i validne. Dugotrajno slušanje mešovitih poruka dovode ljude u takvo stanje da se više ne oslanjaju na vlastiti sud, zdrav razum i logiku, već nepromišljeno i bezuslovno prihvataju sve što im lider kaže. On za njih postaje nadljudsko biće koje jedino zna i otkriva istinu. U potpunosti zatvore um za drugačije alternative i objašnjenja. Nisu sposobni da razmotre očigledne dokaze i solidne argumente. Naprotiv, oni još više utvrde njihovo verovanje. Ta pojava je poznata kao confirmation bias.
Svest se materijalizuje izrazom da se u njoj pravi "prostor". Prostor je neophodan za fizičke stvari, ali ne i misli i osećanja kao nefizičke entitete. Za njihovu smenu je pre potreban mali zastoj i oklevanje da bi se izbeglo impulsivno, destruktivno reagovanje i došlo do promišljene, svesnije aktivnosti.
Joseph Nguyen navodi da se stvaranje prostora u svesti postiže nemišljenjem, a potom ističe značaj postavljanja pitanja za preispitivanje trenutnog razumevanja. Šta je postavljanje pitanja ako ne mišljenje? Preispitivanje starog načina mišljenja i oformljenih ideja je neophodno da bi se učinio pomak kojim stignemo do naprednijeg, radikalnijeg razumevanja. Šta pokrene tu promenu?
Podsticaj može biti unutrašnji i spoljašnji. Kada čujemo novu informaciju ukomponujemo je sa starim znanjem i time ga proširimo. Za jednostavne informacije ne treba mnogo truda. One se brzo i lako uklope. Medjutim, za apstraktne i kompleksne ideje je neophodno razmišljenje. Na primer, kada se naučnik suoči s novim otkrićem, koje pobija njegovo dotadašnje shvatanje, trudi se da neutralno razmotri prednosti i nedostatke jednog i drugog da bi pronašao zajedničku osnovu koja će mu omogućiti da ih sjediniti u skladnu celinu. To se obično navodi kao teza-antiteza-sinteza.
U tome uspeva ako koristiti sve resurse ili puni kapacitet svesti. Mada se rukovodi činjenicama, logikom i zdravim razumom, odnosno kreće po poznatom terenu prepušta se i uzletu mašte i intuicije koja ga vodi u nepoznatu, neistraženu sferu. Tako počne misliti i pretpostavljati što do tada nikada nije mislio. Drugim rečima, istražuje skrivene mogućnosti dok eventualno ne stigne do odgovora. Taj proces je često mukotrpan i dugotrajan. Rešenje se ne mora uvek javiti tokom aktivnog razmišljanja. Može se javiti iznenada kada se najmanje očekuje. Ponekad se javi u snu ili neposredno posle budjenja. U tom momentu um sponatano uspostavi kontakt s nadsvesnim potencijalnom.
Medjutim, ono što dovede do toga spoja je uparvo mišljenje i neumorno istraživanje. Ono izdigne um, približi ga nadsvesnom i učini susret neminovnim. U Bibliji (Matej 7-7:8) se, takodje, navodi da ništa ne dolazi samo od sebe, već da je potrebno angažovanje, zalaganje i trud ukoliko se nastoji nešto postići: "Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima, i koji traži, nalazi, i koji kuca, otvoriće mu se."
- Za mene je alarmantno nedosledno, dvosmisleno, pa i ambivalento objašnjavanje svesti u modernim duhovnim učenjima. Ambivalencija se ponekad može javiti kod zdravih osoba. Medjutim, nije toliko izražena kao kod neuroza i šizofrenije. Karakteriše je istovremeno prisustvo protivrečnih osećanja i stavova koji toliko zbune i parališu da se ne može preuzeti odgovornost i doneti bilo koja odluka. Naprosto se izgubi sposobnost jasnog rasudjivanja.
Dosta vodja kultova "talk out of both sides of mouth". Sumnjive vrednosti i ideje vešto, elokventno i neprimetno "umotavaju" i predstavljaju kroz verodostojne i validne. Dugotrajno slušanje mešovitih poruka dovode ljude u takvo stanje da se više ne oslanjaju na vlastiti sud, zdrav razum i logiku, već nepromišljeno i bezuslovno prihvataju sve što im lider kaže. On za njih postaje nadljudsko biće koje jedino zna i otkriva istinu. U potpunosti zatvore um za drugačije alternative i objašnjenja. Nisu sposobni da razmotre očigledne dokaze i solidne argumente. Naprotiv, oni još više utvrde njihovo verovanje. Ta pojava je poznata kao confirmation bias.
Svest se materijalizuje izrazom da se u njoj pravi "prostor". Prostor je neophodan za fizičke stvari, ali ne i misli i osećanja kao nefizičke entitete. Za njihovu smenu je pre potreban mali zastoj i oklevanje da bi se izbeglo impulsivno, destruktivno reagovanje i došlo do promišljene, svesnije aktivnosti.
Joseph Nguyen navodi da se stvaranje prostora u svesti postiže nemišljenjem, a potom ističe značaj postavljanja pitanja za preispitivanje trenutnog razumevanja. Šta je postavljanje pitanja ako ne mišljenje? Preispitivanje starog načina mišljenja i oformljenih ideja je neophodno da bi se učinio pomak kojim stignemo do naprednijeg, radikalnijeg razumevanja. Šta pokrene tu promenu?
Podsticaj može biti unutrašnji i spoljašnji. Kada čujemo novu informaciju ukomponujemo je sa starim znanjem i time ga proširimo. Za jednostavne informacije ne treba mnogo truda. One se brzo i lako uklope. Medjutim, za apstraktne i kompleksne ideje je neophodno razmišljenje. Na primer, kada se naučnik suoči s novim otkrićem, koje pobija njegovo dotadašnje shvatanje, trudi se da neutralno razmotri prednosti i nedostatke jednog i drugog da bi pronašao zajedničku osnovu koja će mu omogućiti da ih sjediniti u skladnu celinu. To se obično navodi kao teza-antiteza-sinteza.
U tome uspeva ako koristiti sve resurse ili puni kapacitet svesti. Mada se rukovodi činjenicama, logikom i zdravim razumom, odnosno kreće po poznatom terenu prepušta se i uzletu mašte i intuicije koja ga vodi u nepoznatu, neistraženu sferu. Tako počne misliti i pretpostavljati što do tada nikada nije mislio. Drugim rečima, istražuje skrivene mogućnosti dok eventualno ne stigne do odgovora. Taj proces je često mukotrpan i dugotrajan. Rešenje se ne mora uvek javiti tokom aktivnog razmišljanja. Može se javiti iznenada kada se najmanje očekuje. Ponekad se javi u snu ili neposredno posle budjenja. U tom momentu um sponatano uspostavi kontakt s nadsvesnim potencijalnom.
Medjutim, ono što dovede do toga spoja je uparvo mišljenje i neumorno istraživanje. Ono izdigne um, približi ga nadsvesnom i učini susret neminovnim. U Bibliji (Matej 7-7:8) se, takodje, navodi da ništa ne dolazi samo od sebe, već da je potrebno angažovanje, zalaganje i trud ukoliko se nastoji nešto postići: "Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se. Jer svaki koji ište, prima, i koji traži, nalazi, i koji kuca, otvoriće mu se."