- Poruka
- 361
To je bilo davno, dok sam jos bio mlad, ne secam se koliko sam godina tad imao, ali se secam da se jos nisam ni brijao. Bas sam tad krednuo Amidzi, da me nauci kako da se brijem i da mi (za to vreme skup) zilet. Pitao sam se usput da li i "male zene" (kako sam tada nazivao devojke, moje vrsnjakinje) uce od nekih "velikih zena" kako da se briju... i kako im zapravo ove to onda pokazuju? Tek kada sam u jednom izlogu, dok sam isao starim putem ka Ibidzi, video makaze, shvatio sam da se one mozda tad briju makazama, a posle, kasnije, polako uce kako da se briju. (Sa onim ziletima tadasnjim, sa samo jedno ostricom) Medjutim, ono sto je interesantno je da su me te makaze asocirale na svasta nesto... a pogotovo na "metafizicku vezu" izmedju sirenja nogu nekih zena i novca, posto su one (morfoloski) nalik nogama, a (gradivno) nalik novcu, celicnom, tadasnjem... . Znao sam da to nece biti dobro, jer mi ta "metafizicka veza" pada na pamet bas sad kad prolazim pored mesta gde se neke zene i neki momci prodaju za pare, svoje seksualne usluge... a imao sam dzeparca! Momci me nisu zanimali, ali zene... hm! Mogu reci da mi je u tim godinama zivot bas prijao. Ne znam sta je bilo u pitanju - sreca il' cudo, ali videh jednu devojku kako mase! U mom pravcu! Svu nesigurnost da se obraca bas meni pobila mi je cinjenica i da me je zvala... rekla je "Ti, ti, u belu kosulju!", a i cinjenica da trenutno tu nije bilo nikog sem mene ko se mogao videti. Dok sam prilazio, ona mi je, istina, sada nesto tisim glasom, objasnjavala da je Madjarica. "Ja sam", kaze, "Madjarica", i vadi nesto iz dzepa, cuo sam kako sisnja sa tim... Nisam mogao da verujem kada sam vidio da je to bila bombona, cekao sam samo da mi je ne ponudi i da se naljutim, cutke sam to cekao u mislima dok sam joj prilazio! Medjutim, ona mi je to ponudila kad sam joj prisao na metar, metar ipo, bez reci, samo je ispruzila ruku i saku u kojoj je bila bombona. Pomislih: "nema Boga, jer da je bog, d'o bi ranije ovakvu srecu! Ona lepa, zove me, prvi put me vidi, daje mi bombonu, i to u ovom kraju koji je na losem glasu". Posto je bila i lepa (telesno) i seksi (zene koje daruju bombone i vicu i masu su seksi) po ponasanju, rekao sam joj da je "slatka ko bombona", cime sam, ja mislim, obuhvatio sve sto sam mislio i znao o njoj. "Bona" dodadoh, jer to se rimuje... a i inace kada sam pod dejstvom marihuane bio u tim danima, kao tad, onda sam uvek zenama govorio "bona" jer sam mislio da im godi ta neka "familijarnost". Pomislih da joj ponudim marihuanu, koju sam imao u dzep, ali setih se da tu ima posla, nije to ko bombona pa da samo izvadis i das... moras devojci i saviti DZoint. Pitao sam je "otkud ona ovdje", posto, covek inace od misli koje ne moze da kaze citave kaze samo deo. Misao koju nisam mogao da kazem citavu bila je "otkud ovde, na ovom kraju puta ka Ibidzi gde se zene nude i za pare, bas takva devojka kojoj bi ih i dao, i to da me sama zove"... i to je bilo jedno jako veliko cudjenje. Ono se kasnije, pod dejstvom marihuane, jos povecavalo, jer sam shvatao da ni to sto "srecem Madjaricu bas na starom putu ka Ibidzi i to onu koja trazi put za mostar, i to bas onda kada sam krenuo Amidzi - ne moze biti slucajnost!"
Prica ce se nastaviti! Svaka slicnost sa stvarnim licnostima, mestima, ili dogadjajima je sasvim slucajna.
Prica ce se nastaviti! Svaka slicnost sa stvarnim licnostima, mestima, ili dogadjajima je sasvim slucajna.