Još jedan dan

I danas kao i poslednjih dana ustajem potpuno slomljena,bez želja,bez osmeha,tužna-a znam da ne bih smela tako.Imam sve što treba da budem srećna a opet neka tuga i seta pritiska mi srce.Neka prošlost stoji iznad mene kao crna ptica i neda mi da raširim krila.Nekad sam znala da udahnem duboko,podignem glavu,nasmejem se,oprostim i gurnem sebe napred a sad nemam snage ni za to.I pitam se koliko mi snage treba da krenem opet po hiljaditi put iz početka.
 
Ako imaš sve što ti treba da bi bila sretna, a ipak si nesretna.........pogledaj drugim očima na ono što imaš i na ono što ćeš stvoriti.........promeni pogled, stav...prošlost je iza tebe, ne možeš je promeniti. Zato ne dozvoli da bude i ispred tebe........dovoljno je što je iza...........:zag:
 
Najgore psihološko stanje je osećanje unutrašnje praznine. Ono se povremeno može desiti svakom čoveku i u svakom životnom dobu, zavisno od uzrasta, pola, zdravlja, uslova života.
Kada se čovek oseća ,,prazno” on ima potrebu da popuni tu svoju unutrašnju prazninu nečim spolja, pa poseže za hranom, lekovima, alkoholom, drogom ili nerazumnim trošenjem novca kupujući razne, često nepotrebne stvari. Većina se najčešće okreće hrani, slatkišima pogotovo, remeteći tako svoj izgled i zdravlje što ih čini još nezadovoljnijim i što ih na kraju vodi u depresiju. Depresiju onda ,,leče” nanovo hranom i tako stvaraju začarani krug iz kojeg teško mogu da se izvuku. Slično se dešava i sa alkoholom, drogom, pušenjem.
,,Sindrom kupovanja” je tipičan ženski način odbrane od stresa, nesigurnosti, razočaranja, usamljenosti. Uvek kada su nesrećne, usamljene ili nezadovoljne one kreću u kupovinu bilo čega: slatkiša, odeće, često nepotrebnih i kič stvari - u zavisnosti od raspoloživog novca.....

Sve dolazi iz naše glave. Emerson je to lepo rekao: ,,Čovek je ono što misli”. Sreća i zadovoljstvo prema tome dolazi iznutra, to je jedno posebno mentalno i duhovno stanje ispunjenosti što jedino možemo naći u sebi a ne vezivanjem za bilo šta spolja, kuću, kola, novac, hranu, alkohol. Najbogatiji je onaj koji je zadovoljan samim sobom i onim što ima. Sreću ponekad i ne umemo da vidimo, ona je kako kaže Duško Radović ,,ponekad mala i nevidljiva”, i tek kada nas zadesi neka velika nesreća (bolest, prirodna katastrofa, rat) vidimo da smo ustvari bili srećni.


...proći će! važno je doneti odluku da bi brže prošlo, odluka, odluka
 
..potpuno te razumem..i sama se često tako osećam ali moramo uvek iznova naći snagu..i samo ići napred,napred..ne osvrtati se ..prošlost je prošlost..biće sve dobro ako daš sve od sebe...:zag::heart:
 
hejbre, znas li onu narodnu

kad smo sami slamamo se lako, kao pruce

kad se skupimo, kao snop pruca, nesalomivi smo

okreni se onima koji su ti dragi, koji su tvoj zrak sunca, i osetices snagu

btw, gde je ovde prokleti :hug: smajli?! ma nema veze, evo *hugs*
 
picture.php
 

Back
Top