Upravo tako !
U jednom periodu svoga života, tako su se poslagale kockice da sam živeo
u gornjem stepenu hedonizma.....
Išao sam dotle da sam siromasima, sasvim nepoznatim ljudima poklanjao novac,
ređe stvari.
Posebno, kad tumaram ulicama, upolovačen, tražeći društvo....
U stranoj zemlji....
Izlazio sam iz vrhunskih hotela i svečanih večera, jeer me nerviraše licemeri.
A, onda na pijačnoj tezgi pio do jutra sa klošarima.
Na, rastanku, svakome po paklo cigara, koje nikada nije pušio, lova za dva- tri piva,
koja nikada nije pio i po nešto keša....
Govorili su da sam iz Vasione, ne verujući odakle sam došao...
I tako desetak godina !
-----------------------------------
A, onda se okrenu sve tumbe, rođače....
Sedam neprekidnih godina nemaštine i propasti.
Stajao sam na rubu gladi, ako ne i u njoj....
Sam, pomoći ni od kuda.
Sedam godina.
Znaš šta je bilo !?
Nervirao sam Boga...
U jednom momentu se brecnuo, rekavši - "Druškane, mnogo si se raspištoljio....!
Sada ću ti pokazati šta je život !"
I, tako je bilo.
U ovu nebesku kaznu duboko, duboko, verujem.....!