Jeste li previše osjetljivi?

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Neki ljudi umeju da me iznerviraju a da toga nisu ni svesni. Ne volim kad neko troši moje vreme, kad se ponaša nehajno a to utiče na mene, kad pušta vrstu muzike koja mi ne odgovara a da me nije pitao da li ja to slušam ili ne (što je inače uobičajeno kod ljubitelja narodnjaka i popularne muzike uopšte, njima je nepojmljivo da neko nije ljubitelj takve ''vrhunske umetnosti''), kad uzme i potroši neku zajedničku stvar bez prethodnog dogovora, pa makar to bila i neka sitnica. Skoro je jedna bliska osoba dala sebi za pravo da mi objašnjava neku stvar kojoj sam ja lično prisustvovao i doživeo njene posledice, za razliku od nje, pa sam morao da joj sugerišem da prekine da jede ono što se ne jede da se ne bismo ozbiljno posvađali.

Verovatno je problem u meni, jer sam mnogo puta ulazio u konfliktne situacije zbog toga. Jednostavno, ja takve stvari ne bih radio i onda očekujem da se i drugi ponašaju kao ja, što je nerealno. Još mi na kraju po običaju kažu da sam mnogo osetljiv, smeta mi ovo, smeta mi ono.
 
Kratko i jasno JESAM, zaista sam veliki emotivac i jako senzibilna osoba (iako gledam da ne shvatam zivot previse ozbiljno) i ono nisam nikad imao problem da pokazujem emocije , e sad to svakako ima i svojih prednosti ili mana (recimo sa jedne strane to je blagoslov i ja na ljude koji nisu emotivni i senzibilni gledam kao dapate od neke vrste "slepila" i kao da im fale neka cula ali sa druge strane to zna biti i teret i dosta opterecujuce) ali iskreno ja sam sam sebi super takav kakav jesam i nikada se ni za sta ne bi menjao. ;)

Iskreno da , gledam da se klonim negativnih osoba i onih koji mi ne prijaju jer mi to jeste stresno i opterecujuce i prosto ne zelim da bude okruzen nikakvom negativnom energijom (zato sam cesto i usamljen jer radije cu biti sam i sam naci neku zanimaciju nego biti u drustvu i okruzenju negativnih osoba i onih koje mi ne prijaju i koji emituju neku negativnu energiju).
 
Ako je dete nemirno, pusti ga, često je to inteligentno i bistro biće. A roditelji, u neznanju, za mirno i poslušno dete kažu ‘moje dobro dete’, a ono u stvari uplašeno, nesigurno. Naravno, rodi se i poneko dobro dete koje je jednostavno takvo, iako je snalažljivo i pametno. Greška je velika što ono nemirno dete tuku, a ono je najčešće inteligentno dete. I baš ta inteligencija mu ne da da se pomiri lako sa svim što mu se kaže.
To me jutros rastuzilo
Тачно.
 
Da li ovo spada u psihološke teme, nisam baš siguran ali valjda je tu negdje.. ili barem blizu toga. :)

Primjetio sam da tako neke osobe veoma lako iskažu svoje emocije, niti ih je blam zbog toga. Začas im oči zasuze ili zaplaču bez obzira u kom su društvu.
Primjera radi ako su u nekom pozitivnom okruženju, veoma lako se "prime", ali ako su kod pesimističkih, grubih i negativnih osoba, to je već težak teret za njih.

Da li ste previše emotivni, osjetljivi..?
Da li je to slabost ili vrlina? Mnogi svoje osjećaje veoma vješto kriju, dok veoma osjetljive osobe stvari osjećaju dublje te ih kritike pogađaju više nego druge.
Medjutim, te osobe su i osjetljive ali i privilegovane u isto vrijeme: mogu da osjete ono što drugi ne osjećaju ili da bolje vide realnost od koje drugi bježe.

U svijetu egoizma, neprijateljstva, neljubaznosti, punim ogovaranja, veoma teškko se uskladiti i uklopiti u te tokove.
Zašto su i pored svega toga, pojedine osobe previše osjetljive? Osjetljivi smo manje-više svi mi ali zašto neke osobe teško podnose životne nepravde?
Zašto su toliko osjetljive? Zašto pate više od drugih? Zašto je kod njih ljubav tako jaka i bolna?
Trudim se da sam sa ljudima ok i fin. Ako mi nesto smeta u vezi emocija onda se pravim ravnodušnim javno. Ne kukam drugima u RL osim , mozda, ovde bacim temu kao filter. Šta ima da se nekom tzv drugaru zalim? Ne volim to i nisu toliko kadri da toliko znaju.
 
Negdje smo tokom vremena pogubili uvide u istinske vrijednosti ljudskog bića, one unutrašnje vrijednosti koje nas čine humanim osobama.. predivno je biti dobar jer dobrota se dobrotom vraća.. dobri čovek zaista će dožijveti da mu se to vrati. Zašto sa podozrenjem gledamo na osobe koje na najiskreniji način pokazuju sve svoje emocije iz dubine duše?
Često tako, slušajući neku tužnu pjesmu, oči mi zaiskre i suze same krenu.. filmovi koji me "pronadju".. rastanke vrlo teško podnosim i dugo mi treba da se vratim u normalu. Ipak, barem sam se naučio da se ne uzrujavam ili da skoro pa zaplačem kada neko povisi ton na mene, mada mi nije svejedno što često ne važi za meni vrlo bliske osobe. Nisam imun ni na nepravdu, ljudsku pakost i bezobzirnost.. a to je nešto što nas često pogodi, htjeli mi to ili ne.
Frapiram se kad vidim kakvih bezdušnih i bezosjećajnih osoba ima, kojima je mal,te ne skoro sve svejedno.
 
Da li ste previše emotivni, osjetljivi..?
Jesam.

U današnjem svetu (a možda i pre, verovatno) to nije vrlina. Super je za moje najbliže, ali generalno? Ne. Generalno te smatraju budalom i slabićem. Mada sam ja preležala tu bolest, iz kojeg razloga danas uopšteno veruju (oni koji me "poznaju") da sam k.učka prve vrste. Nisam, naravno, samo sam njima takvo lice pokazala posle mnogo godina nipodaštavanja i prezira moje EMOTIVNOSTI.
Ljudi koji su mi bitni znaju kakva sam, a to je jedino važno.
 

Back
Top