Jeste li nekad doživeli situaciju opasnu po život?

Nema tu hrabrosti vec pribranosti, ne smem puno da panicim jer me panika ometa da pribrano razmisljam i sto bezbednije izadjem odatle.

Imao sam vise tih "nezgodnih" situacija ali i jednu kriticnu gde nikoga nije bilo da mi pomogne i bukvalno su bile sekunde u odlucivanju sta da radim, sa jedne strane imam max 2 minuta vremena da dozivam nekog u pomoc pre nego sto padnem u ambis u kojem cak i da imam ludacku srecu i polomim samo kicmu nasli bi me tek za 24-48h, ili da ne gubim vreme i energiju na to i odmah probam sam da se nekako izvucem uz pomoc onoga sto se trenutno nalazi oko mene.

Jedna od stvari koje volim kod sebe je to da bilo sta da se iznenada dogodi potpuno iskljucujem paniku kako bih cuo svoje misli i sto kristalnije sagledao situaciju u kojoj se nalazim, bukvalno u glavi imam neki sistem koji po principu "glasanja" brzo odlucuje sta mi je najrazumnije da cinim u momentu na osnovu onoga cime raspolazem u datom trenutku.

Tek kada se sve zavrsi imam obicaj da se tek tad 'probudim' i realizujem sta se ovo upravo izdesavalo.
 
Ja sam kao dete butao ekser u trofazni suho, i onako me dobro prodrmalo, nista mi nije falilo.
Htela sam da proverim jel problem do kabla kojj je bio zagreban nedaleko od utikača ili do same lampe. Isekla utičnicu, ogolila žice i gole žice
lampice u isto vreme ugurah u rupe na štekeru.
Ajde da ne znam, ali znam i opet me neki đavo naterao da to tako uradim. Bukvalno mi se kosa napravila kao od džon bon žovija iz mlađih dana :lol:
Još sam ja odvalila i glavu jer me struja bacila pod sto preko puta utikača
 

Back
Top