Na vratima me docekuje bakica potpuno celava, sa kapom koja ne sakriva dovoljno. Prosjek godina 70, ne racunajuci sinove koji su doveli svoje stare roditelje i koji mog supruga i mene posmatraju sa sazaljenjem i uzasom, sirom otvorenih ociju (u cemu se ne razlikuju od starceva).
Krevet do mene zena sa premalo kose na glavi, otpalo joj je posle prve terapije, istu noc! Zar moze to tako brazo?
Preko puta zena koja spava sa jednim okom otvorenim, jauce u snu i odmah mi kazu da joj nema pomoci.
Poluosamucena, sa knedlom u grlu, otezanim disanjem i na granici placa lijezem ukrevet ...
Tudja kosa po mom carsavu.
Malo kasnije, u, na moj zahtjev, promijenjenoj posteljini, jos mi je gore. Svi me ispituju, a niko nece da uvazi moje pravo da pitam i dobijem odgovor. Cak ni o terapiji.
Sjutra dobijam mabtheru. Ona valjda blokira sirenje zahvacenih celija.
Preksjutra hemo.
8 ciklusa.
Sve to saznajem iz izvjestaja ljekara.
Shok.
Primljena sam samo na ispitavanje! Ok, nalazi su dobri, ali nisam spremna, nisam se osisala, za svaki slucaj, nisam majku pocela pripremati...Nisam sebe pripremila. Necu jos!
Nije me strah od opadanja kose zbog mene, vec zbog njih, znam da ce mojim roditeljima to ugroziti vec previse naruseno zdravlje! Kako im reci da im cerka od 28 godina ima rak i da ide na hemoterapiju,a do maloprije su mislili da je savrseno zdrava????
Strah me je.
Ne znam sta me sve ceka, ne znam da li ce me moj organizam izdati. Kako ce sve podnijeti. Kako cu 8 terapija minimum i pola godine zivjeti sa ovim statusom...Kako kriti od ljudi koji ne treba da znaju, kako...
Imam njega. Sad sam neizmjerno zahvalna sto je bas on moj muz. Zaboravila sam na sve i razumjela sam sve. Sad je sve nevazno jer kad me pogleda i poljubi i kad mi pokaze na sljepoocnicu i kaze da je sve tu, da od mene sve zavisi, dobijem snagu. Ne znam sta bih sad bez njega.
I prijateljii, brat i snaha su tu sve vrijeme, i previse, ali kad zazmurim pokusam da dozovem sliku njegovog nasmijanog lica i njegove rijeci.
Mlad je, neiskusan sa ovim, vec prosao mjesec pakla ziveci sa mnom i praveci se da sam zdrava, podizuci me kad padnem.
Kako ce on sve ovo pregurati...
Teze je nego sto sam mislila, a ni pocelo nije.
Idem da primijenim sve sto znam, molitvu, vizualizaciju, moc posvijesti, meditaciju,
moram ova dva dana pregurati bez ikakvih kontraindikacija! Moram!
Krevet do mene zena sa premalo kose na glavi, otpalo joj je posle prve terapije, istu noc! Zar moze to tako brazo?
Preko puta zena koja spava sa jednim okom otvorenim, jauce u snu i odmah mi kazu da joj nema pomoci.
Poluosamucena, sa knedlom u grlu, otezanim disanjem i na granici placa lijezem ukrevet ...
Tudja kosa po mom carsavu.
Malo kasnije, u, na moj zahtjev, promijenjenoj posteljini, jos mi je gore. Svi me ispituju, a niko nece da uvazi moje pravo da pitam i dobijem odgovor. Cak ni o terapiji.
Sjutra dobijam mabtheru. Ona valjda blokira sirenje zahvacenih celija.
Preksjutra hemo.
8 ciklusa.
Sve to saznajem iz izvjestaja ljekara.
Shok.
Primljena sam samo na ispitavanje! Ok, nalazi su dobri, ali nisam spremna, nisam se osisala, za svaki slucaj, nisam majku pocela pripremati...Nisam sebe pripremila. Necu jos!
Nije me strah od opadanja kose zbog mene, vec zbog njih, znam da ce mojim roditeljima to ugroziti vec previse naruseno zdravlje! Kako im reci da im cerka od 28 godina ima rak i da ide na hemoterapiju,a do maloprije su mislili da je savrseno zdrava????
Strah me je.
Ne znam sta me sve ceka, ne znam da li ce me moj organizam izdati. Kako ce sve podnijeti. Kako cu 8 terapija minimum i pola godine zivjeti sa ovim statusom...Kako kriti od ljudi koji ne treba da znaju, kako...
Imam njega. Sad sam neizmjerno zahvalna sto je bas on moj muz. Zaboravila sam na sve i razumjela sam sve. Sad je sve nevazno jer kad me pogleda i poljubi i kad mi pokaze na sljepoocnicu i kaze da je sve tu, da od mene sve zavisi, dobijem snagu. Ne znam sta bih sad bez njega.
I prijateljii, brat i snaha su tu sve vrijeme, i previse, ali kad zazmurim pokusam da dozovem sliku njegovog nasmijanog lica i njegove rijeci.
Mlad je, neiskusan sa ovim, vec prosao mjesec pakla ziveci sa mnom i praveci se da sam zdrava, podizuci me kad padnem.
Kako ce on sve ovo pregurati...
Teze je nego sto sam mislila, a ni pocelo nije.
Idem da primijenim sve sto znam, molitvu, vizualizaciju, moc posvijesti, meditaciju,
moram ova dva dana pregurati bez ikakvih kontraindikacija! Moram!
