Neno
Buduća legenda
- Poruka
- 25.105
Primjećujete li (ili ne) neke krajnosti u našem društvu?
Opšta je praksa da za proslave nove godine u skoro svim gradovima, plaća se pjevač ili pjevačica 30, 40 pa i 50 000 eura.
Sve je to "u redu", veselja, proslave, koncerti plaćaju se šakom i kapom, narod treba da se veseli, igra, opusti.. i za to se ima para, ne štedi se, plaća se kešom, pjevači se obasipaju i kite parama kao konfetama.. mnogi od njih se hvale da su za jedno veče zaradili ni manje ni više nego za jedan stan, naravno u gotovini.
Da neko ne pomisli da se radi o nekakvoj ljubomori, zavisti i sl, daleko bilo.. medjutim..
Zašto tako nismo velikodušni i prema oboljeloj djeci, koja se liječe sms porukama po jednu km (pola eura) da bi ostali ili produžili svoj tek započeti život.
Opšte je poznato da oni koji žive na ivici egzistencije, kada obole život im je bukvalno na koncu.. tako je kako je, često i ZO ne znači da će te imati potpunu medicinsku pomoć.
Opšta je činjenica i mišljenje da bez novca nema ni života a pogotovo ako čovjek teško oboli..
Šta tek reći za one koji zavise od tudje pomoći, žive od danas do sutra hraneći se u narodnim kuhinjama, ili čekajući da im se dodijeli nekoliko metara drva za zimu?
Što rekli sit gladnom ne vjeruje.. dok neki kupuju kola od pola miliona eura, Chanelove torbice od 250 000 eura, neko nema ni za osnovne životne potrebe kao što je hrana, ogrev, liječenje..
Ali eto, tako je kako je.. mnogi će reći, pa niko ti nije kriv tj sam si kriv za svoje (jadno) stanje.. svako se bori se za sebe to stoji ali činjenica je da danas i pored boljeg života, postoje ljudi kojima je neophodna tudja pomoć. Na žalost često smo "imuni" na takve tužne apele, ali smo zato veoma dobrodušni tamo gdje baš i ne treba biti.
Što je neki čovjek "jeftiniji", ima veću potrebu da pokazuje skupe stvari i prosto se gnušaju čak i slučajnih "susreta" sa običnim "siromasima", ako nemaju baš neke koristi od njih.
Kao i u svemu, čast izuzecima.. dobrih ljudi uvjek ima bez obzira na njihovo materijalno stanje.
Opšta je praksa da za proslave nove godine u skoro svim gradovima, plaća se pjevač ili pjevačica 30, 40 pa i 50 000 eura.
Sve je to "u redu", veselja, proslave, koncerti plaćaju se šakom i kapom, narod treba da se veseli, igra, opusti.. i za to se ima para, ne štedi se, plaća se kešom, pjevači se obasipaju i kite parama kao konfetama.. mnogi od njih se hvale da su za jedno veče zaradili ni manje ni više nego za jedan stan, naravno u gotovini.
Da neko ne pomisli da se radi o nekakvoj ljubomori, zavisti i sl, daleko bilo.. medjutim..
Zašto tako nismo velikodušni i prema oboljeloj djeci, koja se liječe sms porukama po jednu km (pola eura) da bi ostali ili produžili svoj tek započeti život.
Opšte je poznato da oni koji žive na ivici egzistencije, kada obole život im je bukvalno na koncu.. tako je kako je, često i ZO ne znači da će te imati potpunu medicinsku pomoć.
Opšta je činjenica i mišljenje da bez novca nema ni života a pogotovo ako čovjek teško oboli..
Šta tek reći za one koji zavise od tudje pomoći, žive od danas do sutra hraneći se u narodnim kuhinjama, ili čekajući da im se dodijeli nekoliko metara drva za zimu?
Što rekli sit gladnom ne vjeruje.. dok neki kupuju kola od pola miliona eura, Chanelove torbice od 250 000 eura, neko nema ni za osnovne životne potrebe kao što je hrana, ogrev, liječenje..
Ali eto, tako je kako je.. mnogi će reći, pa niko ti nije kriv tj sam si kriv za svoje (jadno) stanje.. svako se bori se za sebe to stoji ali činjenica je da danas i pored boljeg života, postoje ljudi kojima je neophodna tudja pomoć. Na žalost često smo "imuni" na takve tužne apele, ali smo zato veoma dobrodušni tamo gdje baš i ne treba biti.
Što je neki čovjek "jeftiniji", ima veću potrebu da pokazuje skupe stvari i prosto se gnušaju čak i slučajnih "susreta" sa običnim "siromasima", ako nemaju baš neke koristi od njih.
Kao i u svemu, čast izuzecima.. dobrih ljudi uvjek ima bez obzira na njihovo materijalno stanje.
