JESENJI REKVIJEM

Osvrni se polako.
Sa kraja tvoje puste ulice,odnekud
posmatraju te moje oči.
Gledaju te blago,
kao da se uče osećanju nežnosti.

Oslušni sopstvenu samoću u ovo gluvo
jutro jesenje,
i čućeš loman šapat moj,jedva čujan.
Kao da se reči uče da govore lepotom
samo zbog tebe.

Nemo uplašena tišina u nemoći cvili
kao pseto napušteno,
želi da me natera da podjem tebi
tamo u ravnicu beskrajnu,
prema Severu hladnom.

Možda je u toplini ruku tvojih
skriven jedini prepoznatljiv način
na koji umeš da voliš.
Sanjam te još uvek.
Tebe,kao svrhu svega što bila jesam
i svega onoga što sada nisam..




Ps.Za nekog ko će se prepoznati...


~~~~~~~~~~~~
 
Zakasneli;bt114489:
attachment.php

:evil:

:manikir:
 

Back
Top