...jesenji Haiku...

...kad se krene jednim putem
a on pogresan bude
ne ispravljaj greske
put mijenjaj
kad ti laste odlete
ne prati im let
vrati se sebi
i njihov prostor ne nadomjestaj
prosiruj sebe
nikad neces moci sebe
svega ispoljiti
ali
na ispoljavanju radi
tu ti pomoc nije potrebna
o tebi se radi
jesen je vrijeme
i sabiranja i zadovoljstva
ma sto uradio
o tebi se radi
zadovoljstvo nikad ne dolazi spolja
sve su klice i virusi
u rodjenja Barci
pohranjeni
odgajio si varnicu ili nijesi
nije to umjetnost
a ni marljivost
to je put izabrani
put ahilejevski odabran
vitestva ili zadovoljstva
..vrlina i nesebicnost
kratkovjecni su
ali besmrtni...
 
Kliknite za proširenje...
Pitam se po čemu procenjujemo da li je put pravi ili ne?
Po tome da li plodonosan, berićetan?
Mislim da i tragične sudbine mogu isto biti deo sudbine, "pravog puta".
Oni koji stradaju su učitelji čije lekcije stižu do svih ljudi.
Nesreća potresa čak i hladna srca.
.........

Sjajna pesma :zag::heart:
 
Kad nam jesen pokuca i donese nam "prosvjetljenje", uzaludno je više ispravljati krive Drine...jer svi smo mi u datom trenutku mislili da postupamo ispravno i najbolje moguće...i opet biramo neke buduće puteve, puteve za koje će nam neka iduća jesen možda šapnuti da su bili putevi zabluda...
...i opet, u svakoj toj zabludi bilo je i lijepih trenutaka zbog kojih je i zablude vrijedilo proživjeti.... :)
 
...Sf.
pitanja ili samopitanja
tj. solilokvijum
vodis sasvim ispravan
-pogresan put je sintagma
koja je u diskursu svakidasnjice
nesretan put
ali ako se sagleda sa visina sudbinskih
onda je Krst_noseci...
To , kao i sve ostalo sa misljenjem i logikom trenutno vrednovanom
je,-Karma...
Hvala ti SF.:zag::bye:
 
Znam, Prijatelju, šta je nesreća:
Kada u svetlosti zalazećeg sunca mladici ne udaraju u bubnjeve i ne pevaju.
Kada stari sažaljivo uzdišu.
Kada se u takvoj svetlosti prepustimo trenutnoj sreći. Ona u svetlosti zalazećeg sunca iznenada nailazi. Potom vatrenom brzinom umire i biva odbačena,jer ne nalazi svoje mesto.

Duboka tuga traje koliko i svetlost zalazećeg sunca.

"Nikome svet ne pripada toliko, kao onome koji je napustio svet!"

Naš Sensej, naš Prijatelj,nas uči svojim stihovima, kako se lična sloboda stiče razumevanjem i prihvatanjem ograničenja Puta. Uči nas da prepoznavanjem Suštine Vremena možemo da sarađujemo sa njom. Da takva saradnja pruža našoj Suštini nove mogućnosti za upravljanje sudbinom. On zna da dovođenjem svog života u opšti sklad sa ograničenjima, osvetljavamo sve četiri strane sveta sopstvenim sjajem, mudrošću!

Najveća sreća je biti obasjan dvostrukom sunčevom svetlošću, dvostrukom vatrom našeg uma, tako da, čak i u vremenima ograničenja Tao-a, u svetlosti zalazećeg sunca, čovek, preuzimajući taj sjaj, moćan je da preobrazi i usavrši sebe i svoj život i ceo svet, zar ne, Sensej? :zag:
 
...Soradze ovim pisanjem pokazuje poznavanje i lamaizma
i zen_budizma
a,
taoizam i velika sirina Nule
poznata je isto mojoj Prijateljici
i vidim da njeni ko0mentari ustvari otvaraju njene misli
o svemu tome
tako dakle kreativnost tj invencija njenog izlaganja
tako pristojno i lijepo izlazi iz oblasti komentara i kriticki upucuje na polja koja je Pjesnik morao i otvoriti
a ne,- samo dotaco...
...tacno,
dugujem to ,
moja Prijateljice...:hvala:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top