Jesenje emocije

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.205
Jesen je godišnje doba duše :heart:

O Jeseni su su pisali mnogi putopisci, pisci, poznati slikari su Jesen ovekovecili na svojim platnima a najviše i nekako najlepše o Jeseni su pesme pisali pesnici.
Jesen je moje omiljeno godišnje doba sa još uvek toplim suncem, bojama prirode od zelene, preko narandžaste i tamno crvene do žute, nabrekla od plodova koje nam donosi,velikih i malih žutih bundeva, slatkog groždja i mladog vina, modrih šljiva,mirisnih dunja koje mirišu u sobama naših baka na ormanima, oraha koje skupljamo za kolače i torte, tikvica ukrasnih i neizbežnog jesenjeg cveca, slatkih i kiselih jabuka ,polazaka u školu, šarenih olovaka i pernica, kočopernih petlova i kokošaka koje kljucaju po opalom lišcu, zimnica koja se sprema, slatko od šljiva, sokova, kompota, vrucih pogaca i mirisa paprika u jesen..Ima još poklona koje nam donosi jesen , pripremajuci nas za dolazak hladne i duge zime.

Niče ima misao koja mi se svidja:
„Opažam da je jesen više godišnje doba duše, nego prirode.“

jesen.jpg
 
Djordje Balasevic - Svirajte mi, jesen stize dunjo moja

Toga jutra sam stigao putničkom klasom,
pa kući sa stanice časom,
kroz bašte i prečice znane.
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hroničnu upalu zgloba
- suvenir na stražarske dane.

Ušao sam na prstima,
mati beše već budna i brzo se prekrstila.
Reče: "Prošlo je k'o za čas,
baš si stigao dobro jer svatovi su tu do nas
pa će ti svirati a ti ćeš birati".

Svadba beše k'o svadba, i šta da se priča,
parada pijanstva i kiča
i poznata cura u belom.
Već po redu poželeh im zdravlja i sreće,
iz ruku mi otela cveće
i sakrila pogled pod velom.

Tad me spaziše cigani,
kum je tražio pesmu, al' ja sam stig'o, briga njih!
Širok osmeh i zlatan zub:
"Znam da nije ti lako, al' danas nemoj biti grub
nego zapovedi šta ćemo svirati!"

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...

Retko odlazim kući a pišem jos ređe,
i slike su bleđe i bleđe,
pa lepe potiskuju ružne.
Al' nekad poručim piće i tako to krene,
pa stignem u svatove njene,
sve prave su ljubavi tužne.

Nikom ne pričam o tome.
Brzo dođe taj talas i znam da ću da potonem.
Spas mi donose cigani,
oni imaju srce, za svakog od nas, briga njih,
oni me pitaju šta da sviraju...

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", jesen rana,
nek zazvone tambure u transu.
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram čuti tu romansu!

Svirajte mi "Jesen stiže dunjo moja", al' polako,
da mi ne bi koja reč promakla.
Sklon'te čaše i bokale, razbio bih svet od šale,
da je samo slučajno od stakla, dunjo moja...

1698002912680.jpeg
 
Paul Verlaine, Jesenja pesma

Plača pune
Bruje strune
Jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.

Kad je mukli,
Sat tuko
Gušeći sve,
Plač me prenu
I spomenuh
Prošle dne.

Lutam samo;
Jer mi žao
Vetar ćuh
Amo, tamo
Nosi kao
List već suv.
 
Све ми се чини због тебе је јесен
и чим заспим
у лудој ће страсти и болу
из твојих цветова млечних
једна кап у јесен да кане.

Нада мном ће у лишћу свелом
уди твоји засијати,
мртви, мраморни, вечни.

--Црњански
 
ambivalentno, al moze da se ishendluje.. ;) :cool:

Ekatarina velika - Jesen

Jesen, u koži dolazi mi jesen
Jesen, u krznu dolazi mi jesen
Mislim na voće i mislim na nju
Mislim na žuto, na hranu i buđ

Vidi, da nije možda stigla jesen
Traži, i naći ćeš u sebi truo hrast
Gore u nama je bujica reči
Dole u nama je jesenji strah

Jesen, u koži dolazi mi jesen
Jesen, u krznu dolazi mi jesen
Gore u nama je bujica reči
Dole u nama je jesenji strah

Jesen, u koži dolazi mi
Jesen, u krznu dolazi mi
Jesen, u krznu dolazi mi
Jesen, u koži dolazi mi

Strah
Strah
Jesen
Jesen

Strah
Jesen
Jesen
Strah
 
Dobriša Cesarić, Tiho, o tiho jesen mi govori

Vidiš to vreme u meni
Kad retko žuto lišće visi
Od grana koje drhte od hladnoće nemi
Ko isprazni hor gde su ptice pevale;
Vidiš u meni dan koji mora proći
Idi na zapad u svoj bledi počinak,
Jer ga polako vuče tama noći,
Ta druga smrt, koja svemu donosi mir;


Vidiš u meni plamen takve vatre
Što gori u pepelu mladih dana
Ko na odru gde će sam poginuti,
Jer činjenica da mu je hrana sada smetala:
To je ono što gledaš da bi se mogao jače ljubiti
Ono što uskoro morate izgubiti.
 
Jesen u meni - Parni Valjak

Ma sto da zelim sve je tako daleko
i sad mi zao sve bih opet ponovo
najlepsu pesmu tebi bih pevao
hej, kamo srece da sam pevat' mogao

Ptice u begu, tisina gradi zidove
zvoni zbogom, reči kazne Bozije
te tvoje usne opojne, jos uvek sanjam
kako su me ljubile

Jesen u meni tuguje, zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
(bez tebe)
jesen u meni caruje, a u tebi prolece
ni Sunce ne moze, ne moze kroz oblake

S' kime sada putujes
ma sto da bilo nemoj da mi tugujes
najlepsu pesmu tebi bih pevao
hej, kamo srece da sam pevati mogao

Jesen u meni tuguje, zasto sanjam cemprese
moje ceste ne vode nikuda
(bez tebe)
jesen u meni caruje, a u tebi prolece
ni Sunce ne moze, ne moze kroz oblake

Rano moja, hej...
 
Kao što je slikaru potrebno ujednačeno svetlo da bi dodao završne linije svojoj slici,
tako i meni treba umiruće svetlo koje nikako ne može da me zasiti u jesen.

Tolstoj
 
Vidosava Stojšin - Neda

Jesenja priča

Majka grana kaže deci : “ Nemojte se naginjati,pašćete, a onda će vas vetar oduvati.“
Kad su bili mali slušali su majku, ali kad su se razvili , zaboravili su njene reči.
Uživali su da se ljuljaju na vetru i šapuću. Ko god je je prolazio šumom govorio bi : “ Lišće šušti. “
Lišće bi se zasmejalo.
Došla je jesen. Duvali su jaki vetrovi. Počele su kiše. Lišću je bilo hladno.
Jednog dana dođe u šumu nepoznati vetar .
“ Došao sam“ reče on „da vas povedem u jednu lepu i daleku zemlju. Hajde požurite, nemam puno vremena!
Ja ću tiho zasvirati gitaru, a vi ćete zašuštati ,a kad zasviram jače, to je znak za pokret.“

Listovi se pogledaše i videše da više nisu zeleni. Neki su bili crveni, neki žuti a neki tamno smeđi.
Vetar zasvira tiho – lišće zašušta. Kad zvuci njegove gitare postadoše glasniji, lišće polete za vetrom u daleku zemlju.
 

Back
Top