Ne moze u reci da stane.Osecaj radosti ili... ne znam cega.Jesam li se ja to zaljubila?Ja,koja ne verujem u zaljubljenost.Pa sta je onda to?Ne znam.Znam samo da pored njega sve je lako,da mogu da poletim.Da imam osecaj da mogu sve sto pozelim.
Rekla sam:
-Kada si ti tu,ceo svet mi je na dlanu.
-Zaljubices se u mene.smejao se.
Pokazala sam mu sipak.Onako,klinacki.
Sa njim mogla sam da pricam o bilo cemu.Govorio je otvoreno o svemu.O ljubavi,seksu.Pricao je kako mu je bilo u skoli gde je ucio.I o snovima.Ostvarenim i neostvarenim.O nekim buducim planovima.Govorio je da sam ja njegova srodna dusa.I poverovala sam mu.
Svaki slobodan trenutak je provodio samnom.Kao onda kada nije mogao da dodje.Bilo je dovoljno samo da mazno kazem da mi nedostaje i dva sata kasnije bio je tu.Zamalo da ode tada.Lezao je na krevetu,katastrofa bolestan,pod visokom temperaturom.Ne znam kako je doslo do toga u jednom trenutku pitao je:
-Verujes li mi?
-Zasto?
-Eto tako.Verujes li mi?
-Pa, naravno da ne.
-Ne?!
-Da,do odredjene granice.
Mogla sam da procitam ono sto je bilo na njegovom licu tada.Bol.
Gledala sam ga u oci.Videla sam ono sto nisam zelela.Povredjenost.Videla sam i jos nesto.Bio je na centimetar od toga da ode.Da li je u mojim mogao da vidi ono sto sam u sebi ponavljala: Nemoj,ne idi.
Rekao je samo: dodji ovamo,i zagrlio me jako,najjace sto moze.
Otisao bi,a pola sata kasnije zvao govoreci kako mu vec nedostajem.Da mu je svo vreme ovog sveta malo samnom.
Stalno je pitao kada cu da ga upoznam sa mojima.
-I sta da kazem,sta si mi ti?
-Kako sta sam,pa ja sam ti decko.A znas sta si ti meni?Moja srodna dusa.
Bio je kraj Avgusta.Vreme mog odlaska se blizilo.Kao da smo pokusali da sabijemo sve u to malo vremena sto nam je preostalo.Trazio je da u Septembru isplaniram zajednicki odmor,Grcka mozda.
-Samo ja i ti.Sedam dana.bez razdvajanja.Hajde,organizuj se,bice nezaboravno.
Kao uvertiru,uzeli smo jedan vikend,za nas.
Secam se kako sam se posle dugo vremena nasminkala,uskocila u kratku,kratku suknjicu.Da mu budem lepa.Da me ne zaboravi.Kada odem,da me se seti, takve, da me pozeli.
Sada mogu da kazem,priznam sebi,to vreme bilo je jedno od srecnijih u mom zivotu.
Rekla sam:
-Kada si ti tu,ceo svet mi je na dlanu.
-Zaljubices se u mene.smejao se.
Pokazala sam mu sipak.Onako,klinacki.
Sa njim mogla sam da pricam o bilo cemu.Govorio je otvoreno o svemu.O ljubavi,seksu.Pricao je kako mu je bilo u skoli gde je ucio.I o snovima.Ostvarenim i neostvarenim.O nekim buducim planovima.Govorio je da sam ja njegova srodna dusa.I poverovala sam mu.
Svaki slobodan trenutak je provodio samnom.Kao onda kada nije mogao da dodje.Bilo je dovoljno samo da mazno kazem da mi nedostaje i dva sata kasnije bio je tu.Zamalo da ode tada.Lezao je na krevetu,katastrofa bolestan,pod visokom temperaturom.Ne znam kako je doslo do toga u jednom trenutku pitao je:
-Verujes li mi?
-Zasto?
-Eto tako.Verujes li mi?
-Pa, naravno da ne.
-Ne?!
-Da,do odredjene granice.
Mogla sam da procitam ono sto je bilo na njegovom licu tada.Bol.
Gledala sam ga u oci.Videla sam ono sto nisam zelela.Povredjenost.Videla sam i jos nesto.Bio je na centimetar od toga da ode.Da li je u mojim mogao da vidi ono sto sam u sebi ponavljala: Nemoj,ne idi.
Rekao je samo: dodji ovamo,i zagrlio me jako,najjace sto moze.
Otisao bi,a pola sata kasnije zvao govoreci kako mu vec nedostajem.Da mu je svo vreme ovog sveta malo samnom.
Stalno je pitao kada cu da ga upoznam sa mojima.
-I sta da kazem,sta si mi ti?
-Kako sta sam,pa ja sam ti decko.A znas sta si ti meni?Moja srodna dusa.
Bio je kraj Avgusta.Vreme mog odlaska se blizilo.Kao da smo pokusali da sabijemo sve u to malo vremena sto nam je preostalo.Trazio je da u Septembru isplaniram zajednicki odmor,Grcka mozda.
-Samo ja i ti.Sedam dana.bez razdvajanja.Hajde,organizuj se,bice nezaboravno.
Kao uvertiru,uzeli smo jedan vikend,za nas.
Secam se kako sam se posle dugo vremena nasminkala,uskocila u kratku,kratku suknjicu.Da mu budem lepa.Da me ne zaboravi.Kada odem,da me se seti, takve, da me pozeli.
Sada mogu da kazem,priznam sebi,to vreme bilo je jedno od srecnijih u mom zivotu.