Jerome David Salinger

Bio sam u knjižnici i u nedostatku plana, uzeo sam "Lovac u žitu/raži". Inače, nikada ne čitam ono što svi drugi čitaju, ali rekoh da se malo obrazujem. Pri kraju sam knjige i mogu reći da mi se sviđa. Lagana je i čitljiva. Simpatična knjižica. Na žalost, ne vidim u čemu je sva ta fama oko te knjige. Ništa posebno, obična slikovnica(u nedostatku boljeg izraza) naspram većine drugih knjiga koje sam pročitao. Često se divim piscima i njihovom geniju te se pitam odakle to sve dolazi i koliko mora čovjek biti pametan i maštovit da napiše remek delo. Možda će vam se učiniti umišljeno, ali reakcija na "Lovca" je bila : pa ovo sam mogao i ja da napišem. Verovatno ipak nisam u stanju tako pisati, ali to je bila moja reakcija na to delo... O Salingeru na znam ništa, a ionako me ne zanima. Knjige najbolje govore o autorima pa ne čitam one dosadne životopise i ta s....
 
Zanimljivo gledanje na umetnost. Po mom shvatanju najteze je stvoriti delo koje izgleda jako prosto da covek pomisli pa sto se ja toga nisam setio. Ne kazem da je Catcher in the Rye neko veliko duboko misleno delo sa nekoliko ravni posmatranja stvari, ali to je ono sto u bilo kojoj umetnosti fascinira citaoca, gledaoca, slusaoca. Ispod lagane leprsavosti Mozartovih klavirskih sonata koju prosecan slusalac dozivljava, krije se jedna velika harmonska kompleksnost izraza koju mnogi nikad ne osecaju i ne vide. Gledajuci slike Francuskih poentilista covek se zapita pa kako tako prosto a tako izrazajno, ili gledajuci napred navedene filmove Woody Allena kaze pa pobogu sta je to sto ne znam i ne vidjam svaki dan u ljudima oko sebe koji me okruzuju. U tome je velicina umetnosti.
 
etotako:
Bila sam veoma nezadovoljna prevodima i nabavila sam sve knjige u originalu. One su bile moje blago.

E, to! Baš to i ja stalno govorim. Dok sam čitala knjigu Lovac u žitu, jako sam se razočarala, očekibvala sam više i moj zaključak je na kraju bio baš ovakav:

Obi-wan:
Ništa posebno, obična slikovnica(u nedostatku boljeg izraza) naspram većine drugih knjiga koje sam pročitao.

A jako bih željela naći original i pokušati ponovo.
 
Mene čudi odustvo literarne reakcije na događaje koje je iskusio u Evropi. Da li je moguće da jedna osetljiva umetnička duša ostane ravnodušna na rasizam koji je besneo na Starom kontinentu?
Opet nigde ne vidimo političku i društvenu svest, altruizam, borbu za ljudska prava, nego površni konformizam... upravo ono što preziru njegovi junaci.

naprotiv,mislim da nije bio ravnodusan vec da se kao jedna "osetljiva umetnicka dusa" bavio covekom i njegovim nagonima da izadje iz sopstvenih nedoumica i da nadje odgovore na mnogo vaznija pitanja od pukog prezivljavanja coveka kao vrsta ili nacije. .da na prvi pogled se cini da nije obracao paznju na realnost ali mislim da je uspeo da se izdigne iz nje.freni i zui jeste prica sa puno energije ali mislim da debela zena jeste upravo ono sto covecanstvu nedostaje a da je do toga dosao prisustvom krutom i oholom drustvu.kada bi svi prihvatili i uopste shvatili sta je debela zena ne bi bilo potrebe da se desava kristalana noc kao ni 11.septembar.poredak stvari bi bio prihvacen,razlicitost bi bila prihvacena.njegov altruizam je mnogo veci nego sto se cini.
 
Njegovi junaci su se povlačili. Teško da se na taj način može nešto postići. Nije dovoljno reći da je nešto loše. Ako je neko junak za milione mladih širom sveta, on ima moralnu odgovornost da im pokaže da oni mogu i treba da menjaju svet. Ne možemo sa pravom tvrditi da smo bolji, ako smo suviše slabi da se suprotstavimo.
 

Back
Top