Ne mogu ga kriviti ni za sto, ni za sve drugo sto se kasnije dogodilo.Ja sam svoju dusu ponudila, naterala ga da je uzme.On je bio covek lepo vaspitan, ali bez mnogo vere u sebe, i poslednje sto bi sam namerno uradio bilo bi to.Ali izgleda da je moralo bas tako da se desi.Nista manje od toga nismo mogli da uradimo.Kad zavolite nekog obezglavljenog , nekog bez duse, nekog ko je umro vec odavno i sada samo hoda medju ljudima trudeci se da nikoga ne ometa., kad zavolite nekog takvog i pozelite s njim da se spojite, jedino sto mozete da uradite to je da mu dopustite da uzme vasu dusu, pa makar je odmah posle toga ispljunuo.
I sada , eto, mogu da sedim ovde i da se secam onih casova kada on prilazi k meni , dok mu se na levom ramenu njise ranac, a u rancu zveckaju flasice dudovace i klackaju se moje bele cokoladice i XL prezervativ.Nekada bih od takve misli morala da se savijem i da stegnem stomak, kao bokser koga je snazna pesnica udarila u pleksus.Nekada bih od te slike pocela da cvilim i da zavijam.Danas vise ne.Vracaju se detalji, oblina njegovih usiju, njegove vrlo svetle obrve, koje su se negde na polovini prostora predvidjenog za obrve gotovo gubile i nestajale, sada vec mogu s prilicnom jasnocom ponovo da vidim u mislima oblik njegovih prstiju koji se podizu i dodiruju mi kosu.Negde u tom casu , ja bih mu uvek ponudila usne.On bi me uvek poljubio negde iznad gornje usne, u koren nosa, tamo gde su vec pocinjale moje nozdrve.To je bila ta mala ljubavna igra.Eto, vidite, danas o tome pricam sasvim razumno, ne idem ulicom i ne vristim rascupane kose, nisu me vezali ni u kakvu tapaciranu sobu, mirno vas gledam i kazem vam da znam da se to vise nikada nece desiti, on nikada vise nece prilaziti k meni, pa ipak, evo me kako sigurnog koraka ustajem i kuvam sebi caj."
Toliko je tih dusa na svetu.I vecina njih levitira naokolo bez svesti o sopstvenoj izlozenosti.To je najbolja stvar u vezi s dusama.Ranjive su.Opipljive su.Odbijaju da odrastu.Odbijaju da budu bilo sta osim devojcice lahorastih ruku koje lebde u tecnosti sopstvenog sna.I tako stalno, odkad je sveta.
Jednog od ovih dana bicu dovoljno snazna da izadjem iz kuce i potrazim neku takvu naivnu dusu.Prvo sto cu joj kazati, tihim i svecanim glasom, bice potpuna istina.Kazacu da je ljubav jednom davno rasporila moj zivot na nacin tako strasan da sam pozelela da umrem.Ali nekim cudom nisam umrla.
Evo me tu, pred tobom.Zar nisi vec pozeleo da me priglis i izlecis"
" U tri kod Kandinskog", odlomak iz price " Da , ljubav nestaje"
|
| |