Standalone
Aktivan član
- Poruka
- 1.335
Poštuj čoveka dok je živ, staro pravilo. Posle je to sve džaba. Mnogi ljudi na to zaborave a sete se kada sve bude kasno.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Čuj, zabranio kolegama a ovamo bi da dovedeš 10 rusa koji ovako pevaju.Ja bih najviše voleo da ni ne umrem.
Tamburaš sam ceo život.
Zabranio sam kolegama da mi cinculjaju kad budem da se predstavim.
Ipak tražim ekipu koja bi me ispratila uz ovu pesmu.
Plaćam za života....unapred
Može i kolege, al akapela.Čuj, zabranio kolegama a ovamo bi da dovedeš 10 rusa koji ovako pevaju.
Ne može ti to niko iz ovih krajeva tako otpevati... Osim, možda, pojaca koji su se obučavali u Koviljskom manastiru... Oni imaju neki taj stil.
Tamburašu, kome su ovo svirali na sahrani ?.Može i kolege, al akapela.
Pripremio sam jednog najmlađeg što je profesor muzike da polako priprema ekipu.
Ne treba mi deset glasova.
Dosta će biti tri.
Ne znam.Tamburašu, kome su ovo svirali na sahrani ?.
. i ko je svirao ???
To mu je bila jedina želja, uz zapovest:
Niko ne sme da mi drži govor !
Unajmiš Radovića, znaš kojeg ako si tamburaš... Ostali deo čarolije će on odraditi. Vidiš kakve aranžmane pravi Zvonku već godinama.Može i kolege, al akapela.
Pripremio sam jednog najmlađeg što je profesor muzike da polako priprema ekipu.
Ne treba mi deset glasova.
Dosta će biti tri.
Ovako slično je zvučalo pojanje na sahrani moje babe Nazarenke.
Pak, red je napomenuti da je ovo Ljermontov, a babu su ispratili psalmima.
Jedino slično je polifonija.
Mene je kupio tekst Ljermontovljeve pesme , naročito četvrta strofa koje ovde nema.
Ustvari od te priče svakako neće biti ništa.
Ne znam. Pacov?Unajmiš Radovića, znaš kojeg ako si tamburaš... Ostali deo čarolije će on odraditi. Vidiš kakve aranžmane pravi Zvonku već godinama.
Predomisli se odmah.a meni ova pesma na sahrani.mozda se predomislim posle ali javicu kasnije...
Ne zna se ni ko će biti domaćin a ko gost, ko će imati sve a ko će preživljavati 'krkajući' po daćama.Danas se mozemo ismevati na neke nase svetle obicaje, pa i na "krkanje" na dacama. Medjutim, upravo, dace su hranile narod u teskim vremenima. Te obicaje nije dobro izbacivati, jer nikada ne znamo kada ce se i da li ce se vremena gladi ponovo vratiti.
Јесмо лицемерни. Смета нам форма а зажмуримо на суштину.ova dogadjanja oko nas u poslednje dve-tri decenije su nas ,shvatili mi to ili ne,ogrubela,istrosila.postali smo neosetljivi,sebicni,samozivi.i to je normalno na neki nacin jer je to neki mehanizam samoodbrane.priroda se za to postara.problem je sto je to jednosmerni put.retko se neko resetuje i ponovo normalizuje .jos i poboljsanje kvaliteta zivota posle dugog vremena neimastine.tu tek egoizam isplivava u svom najgorem obliku.turisticka putovanja na egzoticne destinacije,nepotrebna kupovanje glupih skupih stvari.a u svojoj okolini iz porodice ili komsiluka,toliko muke i bede.samo jedan mali deo da odvojis,malo paznje bi mnogo promenilo..i to krkanje je na neki naci pokazivanje materijalnog stanja,deo nacionalnog folklora.iako se porodica u tom trenutku suocava sa mnogim bilnim i neprijatnim stvarima.pocev od cerupanja stvari pokojnika ako je umro van kuce,pa otimanje oko organizacije sahrane,pa trazenje mesta za sahranu,pa kradje na grobovima.. i kada se sve to odradi i pokojnik "spakuje" kako to dolici ostaje jos "krkanje" sa svojim pravilima ispracaja duse i posvecivanju "blagoutrobenija" kako bi rable napisao.svako od nas bi trebao da se poneki put upita sta to radi i da li je sva ta borba prezivljavanja i otimanja vredna toga.to krkanje je najmanji deo svega toga....i verovatno vracanje nekog duga porodici i arhi zacetniku,prvoj glavi familije.
Ја на то уопште не гледам као на тренутак када храниш некога. Него на окупљање ради подршке и размене успомена.To je trenutak kada ljudi dajući dobijaju duševni mir zbog gubitka voljene osobe...