Jedno (ili koje više) pitanjce..

Lúnasa

Buduća legenda
Poruka
42.276
Ne znam ni gde da je postavim pa ajde, sve nešto mislim, u zadnje (ili poslednje, apsolutno ne mogu da upamtim!) vreme sam najčešće na ovom pdf-u, a i čini mi se da će i biti najsmislenijih odgovora a bez prevelikih digresija u nekim (neželjenim) smerovima..

Kunete li?
Ikada?
Danas sam baš na poslu imala neku babu, koja je ,kad je čula neku tužnu priču o nekom mačetu, rekla nešto što je meni ipak zazvučalo prestrašno - dabogda ga rak izjeo i njegovu decu :eek:
Mislim, ok, i ja se grozim zveri i zverskih postupaka ali stvarno me je zateklo.

Onda sam došla kući i slušam vesti i imam šta i da čujem, naravno, vezano za najpravičniji međunarodni sud u celom univerzumu, verovatno..
Pa je došlo i meni da izustim onu babinu od malopre..

I opet se zaustavim, setivši se kako su mi i mama i baba ceo život vikale da nikad nikoga ne kunem jer svaka negativna misao koju pošalješ od sebe može da se vrati..

I sad se mislim, ima li istine u tome?
Da li ćemo sebe sačuvati ako se budemo klonili loših misli o drugima?
Da li ćemo biti lošiji ljudi ako želimo zlo onome ko je naneo zlo drugome, nama?
Da li nam dobre misli i namere garantuju bolji/duži/kvalitetniji život ili ipak samo (neizvesno) obećanje o životu posle ovog.

Kapiram da je možda trebalo na religiju ili psihologiju, ali interesuje me ipak neko ovdašnje viđenje, uzorak je raznovrsniji :))))
 
moram priznati da ne verujem u te stvari....kletve i ostale malere tog tipa....al ne volim ni da ih cujem...nekako su mi ono odraz primitivizma....a i mislim da see sve nekako vraca kao bumerang....ne reci sto nee zelis da cujes,,,,,,,a to je u ovom svetu...tesko...i to veoma
ps
iz ove price izuzimam neosudjenike iz Haga:D
 
Dobre misli nam svakako garantuju lepsi ako ne i duzi zivot dok zloba izjeda. Dobrom coveku nakon osvete nije nista bolje nego pre nje. Licno bih se klonila svega sto mi narusava balans.

Zuc, kletve, spijuniranje, koncipiranje osvete i tome slicno najvise naskode onome ko provodi dane i noci u pakovanju, preturanju i osmisljavanju tante za kukuriku. Tvrdim da smo mi zapravo nase misli i nase navike. Ako su nam navike pagansko urokljive sumnjam da nas ocekuje bogat i ispunjen zivot.
 
Dobre misli nam svakako garantuju lepsi ako ne i duzi zivot dok zloba izjeda. Dobrom coveku nakon osvete nije nista bolje nego pre nje. Licno bih se klonila svega sto mi narusava balans.

Zuc, kletve, spijuniranje, koncipiranje osvete i tome slicno najvise naskode onome ko provodi dane i noci u pakovanju, preturanju i osmisljavanju tante za kukuriku. Tvrdim da smo mi zapravo nase misli i nase navike. Ako su nam navike pagansko urokljive sumnjam da nas ocekuje bogat i ispunjen zivot.

ali to je dosadno, treba nekad riziknuti :)))))
 
Ne kunem, uvek mi je to bilo nekako babski. Možda mi to nikada i nije palo na pamet baš zato što je mene klela lakše mentalno poremećena baba.
Trudim se i da ne zaslužim kletve. Kažu da nije dobro ni kada te blagosiljaju, a kamoli kada te kunu.
Postoje tri nivoa verovanja u Boga, karmu, duhove demone, ili šta već..
Prvi je vera iz straha, to je najprimitivniji oblik. Čovek ne čini zlo iz straha od kazne.
Drugi je verovanje da čineći dobra dela zaslužuješ dobra dela.
Treći, najuzvišeniji je bezrezervna ljubav prema Bogu.
Verujem da Bog nije džangrizavi starac koji vreba svaku priliku da nas kazni za svaku grešku, verujem da čineći dobra dela doprinosimo sveopštem i ličnom dobru. Čak i da nije tako, čim čovek počne da govri loše, on počne i da se oseća loše, žestoko udarajući po blatu i sam postaje sve prljaviji.
U svetlu savremene nauke, uzimajući u obzir sve ono što posledice stresa (dakle i mržnje i sl) mogu izazvati u našem organizmu, definitivno je bolje činiti dobra dela i izbegavati ružne reči i kletve.
Inače, zlo se vraća, od ljudi ili od sopstvene podsvesti, uvek se vraća.
 
у моментима беса, волим да имам већу моћ и да моје мисли делују
е кад се смирим онда кажем себи, ма није вредан нервирања и негативних мисли
 
Ne kunem, uvek mi je to bilo nekako babski. Možda mi to nikada i nije palo na pamet baš zato što je mene klela lakše mentalno poremećena baba.
Trudim se i da ne zaslužim kletve. Kažu da nije dobro ni kada te blagosiljaju, a kamoli kada te kunu.
Postoje tri nivoa verovanja u Boga, karmu, duhove demone, ili šta već..
Prvi je vera iz straha, to je najprimitivniji oblik. Čovek ne čini zlo iz straha od kazne.
Drugi je verovanje da čineći dobra dela zaslužuješ dobra dela.
Treći, najuzvišeniji je bezrezervna ljubav prema Bogu.
Verujem da Bog nije džangrizavi starac koji vreba svaku priliku da nas kazni za svaku grešku, verujem da čineći dobra dela doprinosimo sveopštem i ličnom dobru. Čak i da nije tako, čim čovek počne da govri loše, on počne i da se oseća loše, žestoko udarajući po blatu i sam postaje sve prljaviji.
U svetlu savremene nauke, uzimajući u obzir sve ono što posledice stresa (dakle i mržnje i sl) mogu izazvati u našem organizmu, definitivno je bolje činiti dobra dela i izbegavati ružne reči i kletve.
Inače, zlo se vraća, od ljudi ili od sopstvene podsvesti, uvek se vraća.


Upravo na ovakav neki način su i mene vaspitavali.
Svaki put kad bih zaustila da, zbog neke nepravde, poželim nekom nešto loše, nisam mogla da se otmem utisku da time samo sebi nanosim nešto bzvz.
Ja ostajem sa ogromnom količinom ljutnje i dalje, ljutnje koja mene duboko uznemirava a da nije promenila ništa ni na kakvoj vagi i vagici.

Ne kažem da sam uspela svaki put da se zaustavim.
U nekom ovom odraslom životu jesam.
Ne mogu da poželim zlo drugome upravo kao što je i Freya rekla. Time neće biti meni ili drugima bolje, čak i da nekoga stigne kazna (ne govorim o neosuđenicima ni ovim aktuelnim ni nekim drugim).

A opet, sigurno postoje neke situacije (samo nedajbože da se ikada nađemo u njima) u kojima se granice ipak slamaju i probijaju i želje/htenja=kletve pokuljaju iz ljudi.
Ili to čini život, koji te sve više troši, i onda u starosti postaješ sve osetljiviji i neotporniji na bol i nepravdu.
Sa time se svakodnevno susrećem, stalno pu ovo, pu ono, pu pu pu.
Da li je to jedino što možda preostaje kao odraz bunta i revolta, kada potpuno onemoćaš i više ne možeš drugačije da se boriš...


Kapiram da možda i nisam morala o tome da tupim, naišlo mi, al' proći će do sutra već :))))
 
Treba dati sebi ventil, ako osećaš da ti treba. Praktično je bezazleno, i ništa što bi rekla neće naškoditi ni tebi, ni nekom drugom. Svo to new age cvrkutanje o karmi i ''dobrim energijama'' je dobro samo za statuse na fejsu.
Jedino što koga i kako kuneš može dosta da govori o tebi. Ja ne mogu da zamislim situaciju u kojoj bih nečijoj deci poželeo nešto kao ta simpatična bakica.
 
ne, nikada.
osobe koje kunu..ma o cemu se radilo, smatram prvo primitivcima, a drugo losim ljudima.
nikad nisam ni pozelela zlo drugom coveku, pa nekakvo izgovaranja na glas ne mogu ni da zamislim.
kad nekog zelim da kaznim, samo se odstranim iz njegovog zivota..to mu je najveca kazna..:aha:
 
Nisam mislila na bezazlene situacije.

Konkretno, o tome sam počela da razmišljam još pre par dana, kad sam pročitala neke komentare vezane za Marijin zakon.
Komentari njene bliže sredine, čitalaca i tako.
Crna priča, crne misli i velika tuga no privuklo mi je pažnju.
Posle toga sam na još ko zna koliko mesta nailazila i ne mogu da se otmem utisku da je to nešto kao deo našeg folklora.

Da li zato što smo stalno u zlim vremenima ili jednostavno smo takvi, laki na rečima?
 
Ne kunem. Nikada. To mi je tako primitivno.
Imam drugaricu koju sam nekoliko puta cula i da se zaklinje i da kune druge. Morala sam da joj skrenem paznju. Daleko od toga da verujem kako to moze imati bilo kakav uticaj, ali je ruzno i prosto.
Mislim da je pozitivizacija misli korisna da bi se osecali bolje. Lose misli, paranoja, premotavanje filma oko ruznih desavanja, cesto razmisljanje o losim ljudima i njihovim postupcima,... unose nemir, crpe energiju.

Tip kod koga sam isla na Reiki me je letos takodje tretirao i pokazao mi novu tehniku. Ja sam lenja po pitanju toga, ali neki kazu da pomaze, rastereti.
Zamislis balon koji ti je vezan za glavu i u njega stavis sve ono lose sto te trenutno muci i sto ti smeta. Vizuelno ga odvezes i pustis da leti, u nebo. Kada se popne dovoljno visoko, da ga vidis kao tackicu, pustis da se rasprsi.
 
Ne znam ni gde da je postavim pa ajde, sve nešto mislim, u zadnje (ili poslednje, apsolutno ne mogu da upamtim!) vreme sam najčešće na ovom pdf-u, a i čini mi se da će i biti najsmislenijih odgovora a bez prevelikih digresija u nekim (neželjenim) smerovima..

Kunete li?
Ikada?
Danas sam baš na poslu imala neku babu, koja je ,kad je čula neku tužnu priču o nekom mačetu, rekla nešto što je meni ipak zazvučalo prestrašno - dabogda ga rak izjeo i njegovu decu :eek:
Mislim, ok, i ja se grozim zveri i zverskih postupaka ali stvarno me je zateklo.

Onda sam došla kući i slušam vesti i imam šta i da čujem, naravno, vezano za najpravičniji međunarodni sud u celom univerzumu, verovatno..
Pa je došlo i meni da izustim onu babinu od malopre..

I opet se zaustavim, setivši se kako su mi i mama i baba ceo život vikale da nikad nikoga ne kunem jer svaka negativna misao koju pošalješ od sebe može da se vrati..

I sad se mislim, ima li istine u tome?
Da li ćemo sebe sačuvati ako se budemo klonili loših misli o drugima?
Da li ćemo biti lošiji ljudi ako želimo zlo onome ko je naneo zlo drugome, nama?
Da li nam dobre misli i namere garantuju bolji/duži/kvalitetniji život ili ipak samo (neizvesno) obećanje o životu posle ovog.

Kapiram da je možda trebalo na religiju ili psihologiju, ali interesuje me ipak neko ovdašnje viđenje, uzorak je raznovrsniji :))))

u realu ne kunem...nikada...jer u to ne verujem...
jednom sam ovde, mislim tamo na ljisu u uvodnom postu jedne teme napisao "dabogda", ali to je bilo na zajebanciju...
u kletvama nema istine...
sačuvaćemo u smislu da će mo sačuvati živce...
nećemo biti...
ne garantuju...
 
Tip kod koga sam isla na Reiki me je letos takodje tretirao i pokazao mi novu tehniku. Ja sam lenja po pitanju toga, ali neki kazu da pomaze, rastereti.
Zamislis balon koji ti je vezan za glavu i u njega stavis sve ono lose sto te trenutno muci i sto ti smeta. Vizuelno ga odvezes i pustis da leti, u nebo. Kada se popne dovoljno visoko, da ga vidis kao tackicu, pustis da se rasprsi.
...i da ti sva sranja, u punoj brzini, padnu nazad na glavu.
Tom tipu možda dobro ide reiki, ali mu je Zakon gravitacije za sedi jedan.
 

Back
Top