JEDNA PRIČA JEDNE PESME

(asocijacija "Ledena reka plača")

Prohladno kišno martovsko veče devedesetprve, sa Jelice se čuje eho trube uz pesmu, „Na planini na Jelici....“ prolamjući se čačanskom dolinom. Kao da upozorava na apsurd i besmisao minulog rata i ratovanja u opšte.
Ispraćamo sestrića Ratka na odsluženje vojnog roka. Mislili smo: - na svu sreću - u Sloveniju, jer su već tada na Kosovu i Metohiji, iredentisti uveliko izvodili svoj krvavi pir.
Ratkovo još uvek detinje lice, sa jedva punih osamnaest, zračilo je odvažnošću prisutnom od vajkada u srpskom mentalitetu, kada je patriotizam i odbrana rodne grude u pitanju.
Otac Savo sa osećajem ponosa u srcu , i majka Mira sa skrivenom ali jedva primetnom zebnjom i skrivenom suzom na licu (da Ratko ne primeti) grle i ljube svog sina.
Nakon nekoliko dana Savo i Mira odlaze u Vrhniku u Sloveniji na zakletvu, tamo im se obratio Predsednik opštine sa rečima dobrodošlice i utehe da ne brinu za svoju decu jer su oni u dobrim rukama.
Krajem juna Ratko, sa svoja četiri golobrada druga postade jedna od prvih žrtava, Janšine i Kučanove „dežele“.Početkom jula, mesto pesme i veselja za povratak vojnika, Čačkom se prolamaju krici i lelek majke za izgubljenim sinom, koji je tek trebao da živi. Tu i tamo se otme po neka psovka, upućena Janši, Kučanu, Brovetu, Kadijeviću i Miloševiću. Kod oca ophrvanog bolom, javi se želja za osvetom „Za mog Raleta ubiću! Ubiću Slovenca u bašti kad bere jabuku.“
Osećam stravičan bol koji nadima grudi, bez muške suze u oku.
Majčino srce nije izdržalo bol za gubitkom sina Ratka. A bivša država je samo uvećala bol i patnju „obezbedjujući“ mesečnu naknadu od 24,oo din. za gubitak sina.
Može li se zamisliti reakcija nesrećne majke, kojoj poštar svakog meseca donosi „bedu“ kao naknadu za gubitak dragulja.

url]

http://profile.ak.fbcdn.net/object3/338/28/n35263412573_8028.jpg Ratko Jovanović
 
Dragi prijatelju,lepo si ispricao jednu jako tuznu pricu a bilo ih je u to vreme na stotine...Nemam reci kojim bih opisala majcin bol (ne postoje te reci, majka sam) kao ni ocev, naravno...Upravo ovo govori o tome koliko je zivot malo vredan jer se lako gubi, u ovom slucaju zarad nekih,,visih ciljeva"...a cesto necijom nesmotrenoscu ili zlom sudbinom...Morala sam opet zaplakati citajuci jer sam od juce u takvom raspolozenju...Mislim da je najteze izgubiti dete, jer ta bol ne prolazi...nikad!!! Ali, posto zivot cine i mnoge lepe stvari, treba biti optimista i gledati ga sa one lepse i vedrije strane, koliko je to moguce...Hvala ti prijatelju na ovoj prici, podsetila nas je na vreme kad zivot nije vredeo ni kutiju cigareta...BRAVO!!!

P.S. Moram da dodam da ja u svojim pricama imam jednu koja govori o mojoj bivsoj ljubavi, stradaloj u Zadru, 1982god...u mirno vreme, u vojsci na strazi...a nikad roditeljima nije receno kako je poginuo?...:ok:
 
Срба ме није разумео -
Ето управо јуче вратио се мој комшија Срба. Летовао негде на Јадрану.
Питам га како се провео и како је време имао? Каже супер! Ма провео се
боговски... опасно гостољубив народ они тамо горе на северу. Нису ки
ми пакосни, што из ината терамо градоносни облак над комшијску њиву. Јок!
Каже иде идуће године опет, унапред резервисо. Само да Бог да да шљивици
опет лепо роде... Него Бел, знам да и ти волиш морје, што бре не пођете и ви
са нама? Маааа, волим како да не, само н е м о г у ! -имам нешто на срцу.
И тешко ми, али не смем то са срцем никако да заборавим, разумеш.
 
Baš da se ne zna šta reći...

Trenutak od kojeg su počeli mnogi sunovrati, mnogima nestale sve ljepote, izgubljena sva neba...

A bilo je i javnih zakletvi da će se osvetiti Slovencima...
 
Poslednja izmena:
Baš se osjećam loše pošto pročitah ovu žalosnu priču.
Pitam se ili pitao sam se da li uopšte sad da komentarišem sve ovo.
Pitam se ali ne pitam se sa svojim rukama koje počeše same da ispisuju riječi.
Dodatno su me ražalostili neki komentari.
Bezbroj je ovakvih priča na svakoj strani. I kod nas i Hrvata, Muslimana i svih iz bivše Yuge da ne nabrajam. A tek svijeta ili tek kroz istoriju svijeta.
Samo bih jedno želio pošto ratove ne mogu zaustaviti a makar jednog pojedinca kad bih samo malo duže zamislio, bio bih zadovoljan.
Dragi moji, znam kako ovo doživljavate, kako doživljavaju najrođeniji ali razmislite mudrije, odvojite malo vremena kasnije, kad navala emocija malo splasne i kad budete mirni. Ko je kriv za retove. Ako teoretišemo doćićemo da su ratovi neminovni i da otkad je čovjeka otad je rata i suza. Može se izvesti bezbroj tvrdnji o tome ali ne krivite narode. Nijesu Slovenci krivi za ovo. Nijesu Srbi krivi kako ih druge strane optužuju za razne zločine. Krivi su pojedini Slovenci, pojedini Muslimani, pojedini Srbi, pojedini Hrvati pojedini Amerikanci, pojedini Njemci............................................................................................ :(
 
Иван Чонкин;bt45624:
Baš se osjećam loše pošto pročitah ovu žalosnu priču.
Pitam se ili pitao sam se da li uopšte sad da komentarišem sve ovo.
Pitam se ali ne pitam se sa svojim rukama koje počeše same da ispisuju riječi.
Dodatno su me ražalostili neki komentari.
Bezbroj je ovakvih priča na svakoj strani. I kod nas i Hrvata, Muslimana i svih iz bivše Yuge da ne nabrajam. A tek svijeta ili tek kroz istoriju svijeta.
Samo bih jedno želio pošto ratove ne mogu zaustaviti a makar jednog pojedinca kad bih samo malo duže zamislio, bio bih zadovoljan.
Dragi moji, znam kako ovo doživljavate, kako doživljavaju najrođeniji ali razmislite mudrije, odvojite malo vremena kasnije, kad navala emocija malo splasne i kad budete mirni. Ko je kriv za retove. Ako teoretišemo doćićemo da su ratovi neminovni i da otkad je čovjeka otad je rata i suza. Može se izvesti bezbroj tvrdnji o tome ali ne krivite narode. Nijesu Slovenci krivi za ovo. Nijesu Srbi krivi kako ih druge strane optužuju za razne zločine. Krivi su pojedini Slovenci, pojedini Muslimani, pojedini Srbi, pojedini Hrvati pojedini Amerikanci, pojedini Njemci............................................................................................ :(
Bravo! Hvala puno Ivane, Priču sam ispričao upravo iz razloga shvatanja (ne opravdanja) reakcije trenutka, koje
ostavljaju dalekosežne posledice kroz istoriju na budućnost svih naroda.:(
 
Kada se kroz ove redove setim treceg i cetvrtog razreda srednje skole, kao da je dve godine trajala jesen. Zgusnuti redovi nasamarenih prevarenih radnika, lica ljudi koja sam prvi put u zivotu videla, strajkovi, protesti, Zuta gred... I nas su iz skole vodili na ulice na te proteste
I onda pocetak leta '91. Taj dan sam sa drugaricom provela napolju, smracilo se nebo, ulazimo u kucu prijatelja, pitamo sta se desava ali nam niko ne odgovara, svi placu, gledaju televiziju i placu, niko ne ume da prica, sedeli smo i gledali, ustajali, sedali, plakali
Kao da su se dve godine skupljali oblaci za taj dan.
 
petrana;bt47929:
Kada se kroz ove redove setim treceg i cetvrtog razreda srednje skole, kao da je dve godine trajala jesen. Zgusnuti redovi nasamarenih prevarenih radnika, lica ljudi koja sam prvi put u zivotu videla, strajkovi, protesti, Zuta gred... I nas su iz skole vodili na ulice na te proteste
I onda pocetak leta '91. Taj dan sam sa drugaricom provela napolju, smracilo se nebo, ulazimo u kucu prijatelja, pitamo sta se desava ali nam niko ne odgovara, svi placu, gledaju televiziju i placu, niko ne ume da prica, sedeli smo i gledali, ustajali, sedali, plakali
Kao da su se dve godine skupljali oblaci za taj dan.
Ratovi su proizvod bolesnih umova, ko ih voli neka im u kući bude.
Od svih ratova, još su strašniji osećaji ratne slutnje, nemoćnih da mu se suprotstave.
 

Back
Top