Obožavam da vozim Beogradom u predvečerje.
Saobraćajna gužva na tren utihne.
Oni koji se vraćaju sa posla već su u svojim stanovima
a oni koji idu u provod tek su počeli da se spremaju.
Društvo mi prave zakasneli taksisti koji jedva čekaju da parkiraju
i umorni vozači GSB-a koji dremljivo broje stanice do zavrsetka smene.
Svetla na prozorima se pale i iza njih počinje život.
Radosti,tuge,razočarenja,strasti,mržnje...svaka sudbina za sebe.
Tako blizu a opet tako daleko.
Uvek sam se pitao sta žele svi ti ljudi.
O čemu sanjaju? Čemu se nadaju i koga vole?
Možda bas u soliteru preko puta ljubav njihovog života provodi jos jedno dosadno veče gledajući turske serije a oni to ni ne slute odlazeći da uplate tiket u obliznju kladionicu.
Nadam se i navijam da se sretnu.
Ovaj grad ce biti lepši za jedan zajednićki osmeh.
______________________
"Dobro jutro gospođo Hadži Spasić, idem do prodavnice. Da li Vam nešto treba?"
"Dobro jutro draga moja, da li sam ti rekla da ti taj parfem dobro stoji?"
"Hvala Vam ali to je običan dezodorans, ništa posebno."
"Dama, u svakom trenutku, treba da bude dama a to, između ostalog, znači da treba da lepo miriše. Baka mi je pričala da je za vreme okupacije pravila mirise tako što je potapala lišće i cvetove u alkohol, držala ih potopljene oko mesec dana i time se mirisala. Znači, nema izgovora. Jedini parfem o kom treba da posebno vodiš računa je onaj koji nosiš na sebi kada vodiš ljubav. On treba da miriše na greh, da bude mračan ali ne previše. Da muti um ali ne predugo. Da bude poseban, da ga nikada ne zameni sa nekim drugim i da mu se iznova vraća. "
" Ali gospođo ja nemam momka. "
" Bože draga pa bar to danas nije problem. Na tom tvom internetu naći ćeš ceo fudbalski tim a ne jednog. Nego, molim te kupi mi one lepe biskvite, što si mi uzela prošli put. Presuću ih u kutiju kolača što sam ih kupila u Londonu, dok je Dragoslav još bio živ. Trebaće mi da ih poslužim dok sa onim "babama" budem igrala bridž "
"Ali one su sve vaše godište, zašto kažete da su babe? "
"Svašta, da li možeš da poveruješ u to? One pamte vreme kada su Turci vladali Beogradom. Ihihiiiii..."
"Pravi ste mangup, gospođo"
"Rođena sam na Dorćolu, draga. A u ove konzerve su me strpali jer imam nežno srce i sažalim nad svakom suzom. Tako da se sad moja divna snaha, baškari u "saloncu" a ja se kuvam u ovim "sardinama".
"Nije valjda baš sve tako crno. Rekli su mi da volite šetnje uz Savu."
"Volim ja i guštere pa ih ne gajim u dnevnoj sobi a i Sava nije reka. Samo potok koji se uliva u Dunav."
"Znači samo biskvite da uzmem?"
"Da, i požuri. Još malo pa će nam početi serija a znaš koliko volim da je gledam sa tobom. Da vidimo da li će Zejnep da se odluči za svog šefa ili onog ludog Mehdija."
"Znam da vi navijate za njenog šefa a ne Mehdija"
"Grešiš draga moja, ja navijam za Mehdija. Takav je kakav je ali je voli. Kada se osvrnem u nazad ja sam najlepše dane svog života provela sa mangupima. Od intelektualaca mi je muka. Ne umeju brate da uzburkaju krv."
"Prošli put ste mi rekli da se klonim takvih a da se udam za onog profesora sa jedanaestog sprata."
"Rekla sam da se udaš ali nisam ti rekla da se zakopaš. Tebi treba neko ko će da te izvrne naopačke da konačno shvatiš da si prelepa žena a ne kurirska služba dokonim staricama. Ajde sad požuri a ja ću pristaviti čaj."
__________________________________
"Izvinite, možete li da mi pomognete. Ne snalazim se dobro sa ovim blokovima. Idem kod tatine tetke, ona ne voli kada se kasni a kako je krenulo nisam siguran da ću je pronaći do sutra."
"To vam je odmah iza ugla. Pokazaću vam, ja živim u toj zgradi."
"Hvala ti, spasila si mi život. Da mi je živa majka i ona bi me ubila. Uvek je govorila da nisam za nigde drugde osim za Dorćol a i krivila tatu što je prevario da se sa Vračara preseli među" divljake" iz Jevrejske. Mislim ona je samo tako pričala. Volela je ona nas dorćolce, volela je i gospođu Hadži Spasić, tako je zvala moju baka tetku. Uffff...ja sam te ugušio mojom pričom. Izvini. Gle, i ti voliš iste kekse kao i ona. Vidi kupio sam ih i ja. "
"Šta li je sad smislila? Kada je ona u pitanju slučajnosti ne postoje.", razmišljala je.
___________________________________
" Vas dvoje ste se već upoznali. Potpuno sam zaboravila da mi dete mog jadnog pokojnog brata dolazi. Šta ćete, Alchajmer mi kuca na vrata. Zašto me gledaš tako zabezeknuto, draga moja? Znaš li ti koliko ja godina imam? Nego, ne zamajavaj me, nisam vas ni upoznala. Svetislave ovo je Milijana, učiteljica. Radi u školi preko puta, fantastično kuva, zna da šoferira i slobodna je. Milijana ovo je Svetislav, dete mog pokojnog brata. Završio je fakultet ali se odlučio da nastavi da radi u onoj šupi od radionice njegovog oca, nikada mi neće biti jasno zašto. Ima zlatne ruke, ume sve. I da popravlja kola i da pegla i da grli. Što me oboje tako gledate. Pa logično je da se uzmete a i nisam provodadžisala od prošlog milenijuma."
______________________________
"Sad ću da dođem, znam da imam časove baleta, majko. Ne, nije damski da devojka mojih godina popravlja kola i da ima zamazane ruke. Da majko okupaću se da ne smrdim na ulje. Zamolila sam te milion puta da me ne zoveš Aleksija, znaš koliko mrzim to ime. Ceo Dorćol me zeza. Baš me briga za Novi Beograd I to što mi je prababa ostavila stan tamo. Ja ću upisati brodarsku školu i udaću se za lađara. Živećemo na šlepu srećno do kraja života. Izrodićemo devetoro dece, gajićemo kokoške i plovke, imaćemo psa Garu i mnogo mačaka. Znam tu priču majkooo...znam gde ste se i kod koga te je moj otac očarao i sa kojim si u vrtlogu svoje strasti dobila mene. Doduše, dobili ste i onog debila koji mi je brat samo biološki. Dobro što se odmah ljutiš, pa nije me donela roda. Mene možda i jeste ali kada je "ono" donosila bila je garant na nekim drogama Evo prestajeeem, nego baci petaka na tiganj i onu divnu slaninicu što smo ćale i ja doneli iz Kačareva da se tvoj Beli labud restartuje."
Saobraćajna gužva na tren utihne.
Oni koji se vraćaju sa posla već su u svojim stanovima
a oni koji idu u provod tek su počeli da se spremaju.
Društvo mi prave zakasneli taksisti koji jedva čekaju da parkiraju
i umorni vozači GSB-a koji dremljivo broje stanice do zavrsetka smene.
Svetla na prozorima se pale i iza njih počinje život.
Radosti,tuge,razočarenja,strasti,mržnje...svaka sudbina za sebe.
Tako blizu a opet tako daleko.
Uvek sam se pitao sta žele svi ti ljudi.
O čemu sanjaju? Čemu se nadaju i koga vole?
Možda bas u soliteru preko puta ljubav njihovog života provodi jos jedno dosadno veče gledajući turske serije a oni to ni ne slute odlazeći da uplate tiket u obliznju kladionicu.
Nadam se i navijam da se sretnu.
Ovaj grad ce biti lepši za jedan zajednićki osmeh.
______________________
"Dobro jutro gospođo Hadži Spasić, idem do prodavnice. Da li Vam nešto treba?"
"Dobro jutro draga moja, da li sam ti rekla da ti taj parfem dobro stoji?"
"Hvala Vam ali to je običan dezodorans, ništa posebno."
"Dama, u svakom trenutku, treba da bude dama a to, između ostalog, znači da treba da lepo miriše. Baka mi je pričala da je za vreme okupacije pravila mirise tako što je potapala lišće i cvetove u alkohol, držala ih potopljene oko mesec dana i time se mirisala. Znači, nema izgovora. Jedini parfem o kom treba da posebno vodiš računa je onaj koji nosiš na sebi kada vodiš ljubav. On treba da miriše na greh, da bude mračan ali ne previše. Da muti um ali ne predugo. Da bude poseban, da ga nikada ne zameni sa nekim drugim i da mu se iznova vraća. "
" Ali gospođo ja nemam momka. "
" Bože draga pa bar to danas nije problem. Na tom tvom internetu naći ćeš ceo fudbalski tim a ne jednog. Nego, molim te kupi mi one lepe biskvite, što si mi uzela prošli put. Presuću ih u kutiju kolača što sam ih kupila u Londonu, dok je Dragoslav još bio živ. Trebaće mi da ih poslužim dok sa onim "babama" budem igrala bridž "
"Ali one su sve vaše godište, zašto kažete da su babe? "
"Svašta, da li možeš da poveruješ u to? One pamte vreme kada su Turci vladali Beogradom. Ihihiiiii..."
"Pravi ste mangup, gospođo"
"Rođena sam na Dorćolu, draga. A u ove konzerve su me strpali jer imam nežno srce i sažalim nad svakom suzom. Tako da se sad moja divna snaha, baškari u "saloncu" a ja se kuvam u ovim "sardinama".
"Nije valjda baš sve tako crno. Rekli su mi da volite šetnje uz Savu."
"Volim ja i guštere pa ih ne gajim u dnevnoj sobi a i Sava nije reka. Samo potok koji se uliva u Dunav."
"Znači samo biskvite da uzmem?"
"Da, i požuri. Još malo pa će nam početi serija a znaš koliko volim da je gledam sa tobom. Da vidimo da li će Zejnep da se odluči za svog šefa ili onog ludog Mehdija."
"Znam da vi navijate za njenog šefa a ne Mehdija"
"Grešiš draga moja, ja navijam za Mehdija. Takav je kakav je ali je voli. Kada se osvrnem u nazad ja sam najlepše dane svog života provela sa mangupima. Od intelektualaca mi je muka. Ne umeju brate da uzburkaju krv."
"Prošli put ste mi rekli da se klonim takvih a da se udam za onog profesora sa jedanaestog sprata."
"Rekla sam da se udaš ali nisam ti rekla da se zakopaš. Tebi treba neko ko će da te izvrne naopačke da konačno shvatiš da si prelepa žena a ne kurirska služba dokonim staricama. Ajde sad požuri a ja ću pristaviti čaj."
__________________________________
"Izvinite, možete li da mi pomognete. Ne snalazim se dobro sa ovim blokovima. Idem kod tatine tetke, ona ne voli kada se kasni a kako je krenulo nisam siguran da ću je pronaći do sutra."
"To vam je odmah iza ugla. Pokazaću vam, ja živim u toj zgradi."
"Hvala ti, spasila si mi život. Da mi je živa majka i ona bi me ubila. Uvek je govorila da nisam za nigde drugde osim za Dorćol a i krivila tatu što je prevario da se sa Vračara preseli među" divljake" iz Jevrejske. Mislim ona je samo tako pričala. Volela je ona nas dorćolce, volela je i gospođu Hadži Spasić, tako je zvala moju baka tetku. Uffff...ja sam te ugušio mojom pričom. Izvini. Gle, i ti voliš iste kekse kao i ona. Vidi kupio sam ih i ja. "
"Šta li je sad smislila? Kada je ona u pitanju slučajnosti ne postoje.", razmišljala je.
___________________________________
" Vas dvoje ste se već upoznali. Potpuno sam zaboravila da mi dete mog jadnog pokojnog brata dolazi. Šta ćete, Alchajmer mi kuca na vrata. Zašto me gledaš tako zabezeknuto, draga moja? Znaš li ti koliko ja godina imam? Nego, ne zamajavaj me, nisam vas ni upoznala. Svetislave ovo je Milijana, učiteljica. Radi u školi preko puta, fantastično kuva, zna da šoferira i slobodna je. Milijana ovo je Svetislav, dete mog pokojnog brata. Završio je fakultet ali se odlučio da nastavi da radi u onoj šupi od radionice njegovog oca, nikada mi neće biti jasno zašto. Ima zlatne ruke, ume sve. I da popravlja kola i da pegla i da grli. Što me oboje tako gledate. Pa logično je da se uzmete a i nisam provodadžisala od prošlog milenijuma."
______________________________
"Sad ću da dođem, znam da imam časove baleta, majko. Ne, nije damski da devojka mojih godina popravlja kola i da ima zamazane ruke. Da majko okupaću se da ne smrdim na ulje. Zamolila sam te milion puta da me ne zoveš Aleksija, znaš koliko mrzim to ime. Ceo Dorćol me zeza. Baš me briga za Novi Beograd I to što mi je prababa ostavila stan tamo. Ja ću upisati brodarsku školu i udaću se za lađara. Živećemo na šlepu srećno do kraja života. Izrodićemo devetoro dece, gajićemo kokoške i plovke, imaćemo psa Garu i mnogo mačaka. Znam tu priču majkooo...znam gde ste se i kod koga te je moj otac očarao i sa kojim si u vrtlogu svoje strasti dobila mene. Doduše, dobili ste i onog debila koji mi je brat samo biološki. Dobro što se odmah ljutiš, pa nije me donela roda. Mene možda i jeste ali kada je "ono" donosila bila je garant na nekim drogama Evo prestajeeem, nego baci petaka na tiganj i onu divnu slaninicu što smo ćale i ja doneli iz Kačareva da se tvoj Beli labud restartuje."