Jedna jesenja

Prekrilo je lišće zlatno
puteljke nam nekad znane
u aleji ostale su
ogoljele puste grane.
Sad jesenji vjetar
nema gdje da svrati
opustjele krošnje
nisu njegov dom
pa umoran sjeda
ispod stare klupe
na ćilim od zlata
da mu kvari šare
kida spomenare.
Tu na klupi jednom
gdje je ćilim zlatni
prosula se niska
od bisera sjajna
jedna ljubav davna
jedna slatka tajna
samo staroj klupi
bješe ona znana.