Brajan Koen
Buduća legenda
- Poruka
- 39.658
'Vako, posle omanje količine navedenog pića u prethodnom mom postu a na ovoj tvojoj temi i posle vrlo prijatne šetnje tokom vrlo prijatne večeri u izuzetno prijatnom društvu došla sam do sledećeg zaključka - ne znam!
Ne znam šta je to nešto u ljudima i zašto se tako ponašaju, ponekad uopšte ne razmišljajući o toj, drugoj osobi sa kojom (možda, zapravo) imaju čast da stupe u kontakt...
I ne mislim da je to nužno nešto loše... ili dobro (kao oprezan sam, pa sam kul ili arogantna sam i to je baš super)... jednostavno to je nešto potpuno ljudski...
Nedavno sam imala nimalo prijatnu situaciju u koju je bio uključen veliki zli vuk i nimalo naivna i dobroćudna crvenkapa... eto, ja bih mogla biti baka, baš ako moram.. ako ne moram, ne bih, hvala...
Naime, išla sam sa drugaricom na film (posle puno vremena, jer u NS-u ne rade glupi bioskopi a u toku je bio Cinema city iliti filmski festival - znači događaj od nekog finog značaja)... i sredile se nas dve, onako fino obukle, kako se već oblači za te prigode... raspoloženje super, smejemo se i jedva čekamo da uđemo da gledamo film... u jednom momentu pored nas prolazi starija muška osoba romske - pripadnosti ili nacionalnosti (to mi nikad nije bilo jasno?!), dobrano pod dejstvom alkohola i ne previše čist (da ne nazovem stvari drugačijim imenom koje bi možda bilo adekvatnije).. prolazi čovek pored nas, pljunuo na metar od nas i dobacio neku opasku i ne previše lepu... a moja drugarica (koju zaista mnogo volim, ali me je tada vrlo neprijatno iznenadila) reče čoveku - mrš! Samo to, ali tako hladnim i osuđujućim i prezrivim tonom praćeno gadljivom grimasom na licu... Ja sam prvo samo stajala potpuno zaprepašćena... nisam mogla da poverujem šta je ona zapravo izgovorila... a kad sam je pitala zašto je to uradila, ona je mene napala ko sam ja da joj držim lekcije, kad je on prostak i ne znam ni ja šta... kao zašto nisam njemu nešto rekla kad se već mešam...
Eto... i njena reakcija možda je bila odraz te neke ugroženosti koju je na momenat osetila.. mada ne znam šta je njega isprovociralo.. nije ni bitno.. on je možda čovek sa najvećim problemima u ovom gradu... a možda i čovek sa najmanjim... nije trebao tako da se ponaša... ali njegovo ponašanje ne može opravdati njenu reakciju...
I mnogo me poražavaju takve stvari kad se dese.. i mnogo se rastužim... jer ovaj svet jeste jedna džungla... i život jeste borba... samo je pitanje na koji način ćeš odabrati da se boriš i koju ulogu ćeš izabrati da igraš... ali je bitno da možemo izabrati... i dokle god nas takve stvari uopšte i dodirnu, znači da nije baš sve gotovo i da ipak ima ljudi u nama, duboko negde možda sakrivenih iza raznih vukova, crvenkapa i drugih zveri...![]()
priča ti i nije najbolja za primer ali kraj nagoveštava duboku filozofiju