Jedino monaški duh spašava u ovo vrijeme

Gedeon

Veoma poznat
Poruka
14.802
Besjeda starca Damaskina Svetogorca:

Jedino monaški duh spašava u ovo vrijeme

Monah daje tri zavjeta i sva tri su protiv strasti, koje vladaju svijetom, i zato je monah zakleti neprijatelj ovog propalog sviketa, koji već ide ka svom kraju i antihristu u ovo vrijeme Apokalipse. A tri zavjeta su ova: zavjet bezbračnosti – to je protiv strasti stomakougađanja i bluda, i zavjet siromaštva – to je protiv strasti novca i bogatstva, i zavjet poslušnosti – to je protiv strasti gordosti i slavoljublja. Ovaj poslednji jeste zavjet poslušnosti svom starcu za monahe ili starici za monahinje i nikako nije zavjet poslušnosti episkopu kao što govore današnji jeretici i bezbožnici.

+ + +

Otkrivenje govori da će se u posljednje vrijeme spašavati jedino monaški duh, tako u 12-toj glavi piše: „A žena uteče u pustinju, gdje imaše mjesto pripremljeno od Boga, da se tamo hrani hiljadu dvjesta šezdeset dana... I dana biše ženi dva krila orla velikoga, da leti u pustinju na mjesto svoje, da se hrani tamo za vrokeme i vremena i pola vremena, (sakrivena) od lica zmijina.“ (Otkr.12:6,14). Opet u 14-toj glavi piše: „I vidjeh, i gle, (Jagnje) Agnec stajaše na Gori Sionskoj, i sa njim sto četrdeset četiri hiljade, koji imaju ime Oca Njegova napisano na čelima svojim. I uslišah glas sa neba kao glas voda mnogih i kao glas groma velikoga: i (taj) glas slušah kao glas gudača, koji gude u gusle svoje. I pjevaju pjesmu novu pred prikestolom i pred četiri životinje i starcima: i niko ne mogaše naučiti pjesmu, osim onih sto četrdeset četiri hiljade, iskupljenih od zemlje. Ovi su, koji se ne oskvrniše sa ženama, pošto su djevstvenici: oni posljeduju Agnecu (Jagnjetu), kuda god pođe. Ovi su iskupljeni od ljudi prvenci Bogu i Agnecu (Jagnjetu), i u njihovim ustima ne nađe se laž: jer su bez poroka pred prijestolom Božijim“ (Otkr.14:1-5).
 
Na osnovu prvog proročanstva o pustinji spasenja napisana je knjiga Duhovne besjede i pouke starca Antonija, mada je Antonije pseudonim i Rusi govore da je to bio arhimandrit Gerasim, koji je živio blizu grada Čeljabinska. Ali čim se govori o pustinji spasenja odmah pustinja ukazuje da se tu spašava isključivo monaški duh. A u drugom proročanstvu je rečeno: „Ovi su, koji se ne oskvrniše sa ženama, pošto su djevstvenici“, ali teško je vjerovati da se spašavaju isključivo tjelesni djevstvenici – muškarci i da se ne spašavaju tjelesne djevstvenice – ženskinje, nego vjerovatno ovdje se misli na duhovne djevstvenike i govori isto kao i prvo proročanstvo: da se spašava isključivo monaški duh. Jer monah daje tri zavjeta i sva tri su protiv strasti, koje vladaju svijetom, i zato je monah zakleti neprijatelj ovog propalog svijeta, koji već ide ka svom kraju i antihristu u ovo vrijeme Apokalipse. A tri zavjeta su ova: zavjet bezbračnosti – to je protiv strasti stomakougađanja i bluda, i zavjet siromaštva – to je protiv strasti novca i bogatstva, i zavjet poslušnosti – to je protiv strasti gordosti i slavoljublja. Ovaj poslednji jeste zavjet poslušnosti svom starcu za monahe ili starici za monahinje i nikako nije zavjet poslušnosti episkopu kao što govore današnji jeretici i bezbožnici. Zapravo to je zavjet poslušnosti Hristu, koji obično spašava poslušnike kroz starca i poslušnice kroz staricu, i to mora da osjeti sam poslušnik i poslušnica, inače oni traže drugog starca ili staricu, kroz koje spašava Bog.

Ali pošto sada nema dovoljno iskusnih staraca, svi mi moramo da koristimo knjige svetih Otaca da bi se spašavali u ovo vrujeme Apokalipse. Tako u Otačniku stoji ova pouka:

„Brat je pitao starca: šta ja da činim? Mnoge pomisli me uznemiravaju, i ne znam, na koji način da ih odbijem“. Starac je odgovorio: „Ne bori se protiv svih pomisli, nego protiv jedne: zato što sve pomisli kod svakog monaha imaju jednu svoju glavu. Neophodno je razmotriti, u čemu se sastoji ta glava (koja je ta glava), i boriti se protiv nje: tada će se ugušiti i ostale pomisli, koje zavise od nje“.
 
Tako da vidimo na primjeru, koja je glavna pomisao, protiv koje se treba boriti. Otačnik iznosi ovu Povijest o Avvi Danilu: „Pričao je avva Paladije: Jednom, kad je bila potreba, avva Danilo pošao je u Aleksandriju, uzevši i mene sa sobom. Kad smo mi ulazili u grad, sreo nas je veoma mlad monah, koji je izašao iz banje, u kojoj se kupao. Kad je vidio njega, starac je veoma uzdahnuo i rekao meni: ’Veoma mi je žao ovog brata! Zbog njega će biti pohuljeno na ime Božije! Nego da pođemo za njim i vidimo, gdje on prebiva’. Otišli smo za njim. Starac je zatim odveo njega u stranu i rekao mu: ’Sine moj! Ti si mlad i zdrav tijelom - tebi nije nužda da se kupaš u banji; veruj mi, sine moj, da ti mnoge sablažnjavaš, ne samo mirjane, nego i monahe’. Brat je odgovorio starcu: ’Ako bih ja još ljudima ugađao, Hristov sluga ne bih onda bio (Gal. 1, 10). Pismo govori: Ne osuđujte, da ne budete osuđeni’ (Luk. 6, 37). Tada se starac poklonio njemu i rekao: ’Oprosti mi, sine moj: ja sam sagriješio kao čovjek". Mi smo ga ostavili i pošli. Rekao sam starcu: ’Avvo! zar nije zaista bolestan brat, i u postupku njegovom nema grijeha’? Starac je uzdahnuo i zasuzio, i rekao mi: ’Brate, da te uvjeri u ustinu samo djelo: vidio sam, da više od pedeset besova posljeduje njemu i posipaju ga smradom; jedan murin (crnac) sjedio je njemu na ramenu i cjelivao ga, a drugi murin (crnac), malog rasta, išao je pred njim, raspaljujući ga i učeći razvratu. Mnogi bijesi okruživali su ga i radovali se njemu, a svetog anđela nisam vidio ni blizu njega, niti dalje; zato zaključujem, da je taj brat pun nekog bjesovskog dejstva. Svjedoči o žiteljstvu njegovom (o životu njegovom) prefinjena odjeća njegova i to, što on budući mlad tako bestidno prebiva usred grada, u koji sa oprezom ulaze posnici i otšelnici, i nastoje brzo da izađu iz njega. Ako on ne bi bio ljubitelj slasti i svijeta, onda ne bi ulazio nag u banju i ne bi gledao bestidno na obnaženje drugih. Sveti Oci naši Antonije Veliki, Pahomije, Amonije, Serapion i ostali, zapovijedali su, da niko od inoka ne obnažuje tijelo svoje inače, osim zbog velike bolesti ili nužde. Vidimo u žitijama njihovim, da u slučaju potrebe da se obnaže, da bi prešli rijeku, kad nije bilo lađe, oni, ne budući viđeni ni od koga, stidjeli su se svetog anđela, koji je putovao sa njima, i sunca, koje je sijalo. Kad se događalo nekome od otaca da prelazi preko rijeke, i sa njim se nalazio učenik njegov: onda oni nisu obnaživali sebe inače, nego razdvojivši se jedan od drugog na dovoljno rastojanje, pri kome oni nisu mogli videti nagotu jedan drugoga’. Pošto je rekao to meni, starac je zaćutao. Mi smo se vratili u Skit. Prošlo je malo dana i došla su u Skit neka bratija iz Aleksandrije i pričali su, da je monah, koji je došao iz Konstantinopolja i živio pri hramu svetog Isidora, uhvaćen u bludu sa ženom eparha (sudije); i pretučen od slugu eparha-sudije, on je bolovao tri dana i skončao. Taj događaj poslužio je na porugu i prijekor svim monasima. Kad sam čuo to, zaplakao sam i pošao ka avvi Danilu. Kod njega je sjedio tada avva Isak, iguman skitski. Ispričao sam njima šta se dogodilo sa monahom, koga je, kad smo ulazili u grad, starac vidio gdje izlazi iz banje, i koji je odbacio poučenje starca. Starac je zasuzio i rekao: ’Kazna gordima je pad njihov’. Nasamo ja sam ispričao avvi Isaku viđenje starca i ono, što je on pri tom govorio meni. Sve to, kao dostojno pamćenja, avva Isak je zapovjedio unijeti u knjigu o znamenonosnim ocima (bogonosnim Ocima), radi koristi i nazidanja čitalaca“.

Koja je ovdje glavna pomisao, koja je pogubila mladog monaha? To nije pomisao bluda, jer avva Danilo je rekao: „Kazna gordima je pad njihov“. Avva Danilo je pričao o njemu: „Vidio sam, da više od pedeset bijesova posljeduje njemu i posipaju ga smradom; jedan murin (crnac) sjedio je njemu na ramenu i cjelivao ga, a drugi murin, malog rasta, išao je pred njim, raspaljujući ga i učeći razvratu“. Tako mladi monah je imao bludne pomisli i osjećao je bludne napade, ali mu gordost nije dala da bježi od bluda u pustinju i da se spasi od bludnih pomisli i bludnih napada. Gordost je bila glavna pomisao, protiv koje je trebao da se bori mladi monah, i da se smirio i poslušao avvu Danila, pobjegao bi i od bluda, kao što zapovijeda apostol Pavle, i spasio bi se u pustinji.
 
Meni je monah rekao ovako nesto , postoje Akademije i postoje skole....skole uce djake, a akademije uce profesore...
Monastvo je akademija za svestenstvo , a mogu biti i skole za djake....svakom prema afinitetima i sposobnostima, a to oni u manastiru procene...
I onda nema veze ako su sposobnosti takve da nije svestenik a jeste za monaha,ili jeste svestenik a nije za monaha....svako svojem jatu...

Ali da nije to isto..

Tako da nije kao podela, na ovce, pastire i ucitelje, ali pomalo lici...ako bih trebao da banalizujem...
Dok crkva gleda crkveni bilans, da bi imala ekonomsku podlogu za dalje delovanje medju narodom, monaski zivot gleda na to dugotrajnije, jer nije opterecen redovnim sluzbama prema stanovnistvu , cak i da odrzava redovne sluzbe, nece to videti kao opterecenje, nego kako mi tako i vama...
Dok kod Crkve koja je prvi front kontakta sa rajom uvek ima zastite od pope ajd da das poslednju pricest, vozi me u to i to selo , a nadomak sela, pope salio sam se, trebao mi prevoz iz grada....tj sitna lukavstva koje narod misli da su ok i stalno ih upraznjava....da bi ispao pametan...
Nece nestati zluradice u frontu sa kojim radi Crkva....dok je vec mnogo bogougodnije stanje u manastirima..
 
Meni je monah rekao ovako nesto , postoje Akademije i postoje skole....skole uce djake, a akademije uce profesore...
Monastvo je akademija za svestenstvo , a mogu biti i skole za djake....svakom prema afinitetima i sposobnostima, a to oni u manastiru procene...
I onda nema veze ako su sposobnosti takve da nije svestenik a jeste za monaha,ili jeste svestenik a nije za monaha....svako svojem jatu...

Ali da nije to isto..

Tako da nije kao podela, na ovce, pastire i ucitelje, ali pomalo lici...ako bih trebao da banalizujem...
Dok crkva gleda crkveni bilans, da bi imala ekonomsku podlogu za dalje delovanje medju narodom, monaski zivot gleda na to dugotrajnije, jer nije opterecen redovnim sluzbama prema stanovnistvu , cak i da odrzava redovne sluzbe, nece to videti kao opterecenje, nego kako mi tako i vama...
Dok kod Crkve koja je prvi front kontakta sa rajom uvek ima zastite od pope ajd da das poslednju pricest, vozi me u to i to selo , a nadomak sela, pope salio sam se, trebao mi prevoz iz grada....tj sitna lukavstva koje narod misli da su ok i stalno ih upraznjava....da bi ispao pametan...
Nece nestati zluradice u frontu sa kojim radi Crkva....dok je vec mnogo bogougodnije stanje u manastirima..
Da, istina, u manastirima je mnogo bogougodnije stanje.
 
Monah daje tri zavjeta i sva tri su protiv strasti, koje vladaju svijetom, i zato je monah zakleti neprijatelj ovog propalog sviketa, koji već ide ka svom kraju i antihristu u ovo vrijeme Apokalipse. A tri zavjeta su ova: zavjet bezbračnosti
1. Timotiju 4,1 A Duh razgovijetno govori da će u pošljednja vremena otstupiti neki od vjere slušajući lažne duhove i nauke đavolske,
1. Timotiju 4,2 U licemjerju laža, žigosanijeh na svojoj savjesti,
1. Timotiju 4,3 Koji zabranjuju ženiti se, i zapovijedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vjernima i onima koji poznaše istinu.
I dana biše ženi dva krila orla velikoga, da leti u pustinju na mjesto svoje, da se hrani tamo za vrokeme i vremena i pola vremena, (sakrivena) od lica zmijina.“ (Otkr.12:6,14).
2. PETROVA 2,16-17
Jer vam ne objavismo silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sledujući izmišljenim bajkama, nego smo sami bili očevici veličanstva Njegova.

u lazno otkrivenje mi ne verujemo, jer je lukavo izmisljena bajka koja uci nasuprot Hristu, hriscanstvu i apostolima
 

Back
Top