Jedinac ili jedinica u porodici,prednost ili mana

Pa zasto imate neku rezervu prema jedinicama,pa onaj ko ozeni jedinicu je na konju,s obzirom da ona nasledjuje imanje,uz to najverovatnije nasledjuje imanje koje ostane iz majke u drugoj zemlji... ko ozeni jedinicu on je dobio na lotou. Moj buduci muz je toga svestan i zato je ponosan sto je uspeo da me osvoji,iako je i on jedinac i on isto nasledjuje tako da nije iz koristi sa mnom,oboje radimo na dobrim poslovima tako da uzivamo.
 
Ja sam tata jedne odrasle jedinice i ranije sam uvek imao spreman citav esej u odbranu stava da roditelj mora da prilagodi svoje imovinske mogucnosti i kolicinu slobodnog vremena broju dece koje zeli da napravi, jer roditelj mora da radi bla bla bla bla bla, roditelj nema vremena bla bla bla bla i slicne gluposti. Da mogu opet da imam 20 godina odmah bih predlozio ovoj mojoj hanumi da za pocetak krenemo sa troje. Al' ne mogu. Ni da vratim vreme ni da pravim.

Cesto kada razmisljam o jedincima i jedinicama setim se scene sa mora od pre mnogo leta, kada je nasa cerka imala, recimo, osam godina. Do plaze smo morali da idemo prometnom magistralom i to je bila prava nocna mora, oboje smo je drzali za ruku i telima stitili da slucajno ne izadje na ulicu ili se saplete o ivicnjak. A u isto vreme ispred nas je isao otac sa cetvoro dece, razlika izmedju svakog oko godinu-dve dana. Samo je najmladjeg drzao na ramenima i isao prvi u koloni a za njim ostalo troje u savrsenom redu, bez icije pomoci ili pridika. Covek je shvatio da ne moze da im pruzi policijski nadzor celog zivota, vec da od najmanjih nogu treba da se nauce da se cuvaju. Onog najmaldjeg je osigurao na ramenima, a ostalu decu mora malo i bog da pogleda. Video sam kasnije tu istu porodicu na plazi i primetio da sva deca vec znaju da plivaju, ukljucujuci i bepca od oko godinu dana, dok nasa jedinica plakala da nece misice vec slauf.

Nakon toga vise nikada nisam sreo tog caleta niti tu decu ali sam shvatio da svako od nas mora da bude pomalo lud i pomalo hrabar da bi se kasnije to zrtvovanje visestruko isplatilo.
 
Pa zasto imate neku rezervu prema jedinicama,pa onaj ko ozeni jedinicu je na konju,s obzirom da ona nasledjuje imanje,uz to najverovatnije nasledjuje imanje koje ostane iz majke u drugoj zemlji... ko ozeni jedinicu on je dobio na lotou. Moj buduci muz je toga svestan i zato je ponosan sto je uspeo da me osvoji,iako je i on jedinac i on isto nasledjuje tako da nije iz koristi sa mnom,oboje radimo na dobrim poslovima tako da uzivamo.

Pretpostavljam da ćete imati jedno dijete i učiti ga prednostima ženidbe/udaje s jedincima, kako bi se uživanje nastavilo u nedogled....
 
Ja sam tata jedne odrasle jedinice i ranije sam uvek imao spreman citav esej u odbranu stava da roditelj mora da prilagodi svoje imovinske mogucnosti i kolicinu slobodnog vremena broju dece koje zeli da napravi, jer roditelj mora da radi bla bla bla bla bla, roditelj nema vremena bla bla bla bla i slicne gluposti. Da mogu opet da imam 20 godina odmah bih predlozio ovoj mojoj hanumi da za pocetak krenemo sa troje. Al' ne mogu. Ni da vratim vreme ni da pravim.

Cesto kada razmisljam o jedincima i jedinicama setim se scene sa mora od pre mnogo leta, kada je nasa cerka imala, recimo, osam godina. Do plaze smo morali da idemo prometnom magistralom i to je bila prava nocna mora, oboje smo je drzali za ruku i telima stitili da slucajno ne izadje na ulicu ili se saplete o ivicnjak. A u isto vreme ispred nas je isao otac sa cetvoro dece, razlika izmedju svakog oko godinu-dve dana. Samo je najmladjeg drzao na ramenima i isao prvi u koloni a za njim ostalo troje u savrsenom redu, bez icije pomoci ili pridika. Covek je shvatio da ne moze da im pruzi policijski nadzor celog zivota, vec da od najmanjih nogu treba da se nauce da se cuvaju. Onog najmaldjeg je osigurao na ramenima, a ostalu decu mora malo i bog da pogleda. Video sam kasnije tu istu porodicu na plazi i primetio da sva deca vec znaju da plivaju, ukljucujuci i bepca od oko godinu dana, dok nasa jedinica plakala da nece misice vec slauf.

Nakon toga vise nikada nisam sreo tog caleta niti tu decu ali sam shvatio da svako od nas mora da bude pomalo lud i pomalo hrabar da bi se kasnije to zrtvovanje visestruko isplatilo.
Ali nije ostala na mišićima i šlaufu, naravno..
To ćetvoro dece nije to radilo jer voli, nego što mora. Kod više dece u porodici je neminovno da se kod tih jednostavnih radnji brže osamostaljuju, što je jako dobro.
Međutim, to dete sa više braće i sestra će morati i da se bori za sve ostalo, od saskrivene čokolade, pa do nasledstva stana, a onda će da nauči i da bude sebičan prema ostatku sveta... njemu je to prirodno..isto kao što je naučio da pliva sa god. dana...... sebičnost se pripisuje jedincima, što, naravno, nije tako...ne znam kako roditelji i da li uče solidarnosti svoje potomke ako ih ima troje, četvoro, petoro...sa dvoje je ravnorapavan odnos
 
Poslednja izmena:
Pa zasto imate neku rezervu prema jedinicama,pa onaj ko ozeni jedinicu je na konju,s obzirom da ona nasledjuje imanje,uz to najverovatnije nasledjuje imanje koje ostane iz majke u drugoj zemlji... ko ozeni jedinicu on je dobio na lotou. Moj buduci muz je toga svestan i zato je ponosan sto je uspeo da me osvoji,iako je i on jedinac i on isto nasledjuje tako da nije iz koristi sa mnom,oboje radimo na dobrim poslovima tako da uzivamo.

Lutko, toliko lepo uživate, da imaš vremena nas daviti ovde. :hahaha:
 
Ja gledam svog muza koji je jedinac. Ima svoj sok, svoj hleb, svoje... Msm, ne u smislu da ja sad nemam moje, al sam navikla da npr. stavim sok na sto pa nek pije ko hoce. On ne. Samo zato sam pocela da se preispitujem da li da rodim i drugo dete. A mozda je to samo stvar vaspitanja. Ne znam. Znam koliko volim svog brata i da mi apsolutno nikakva podela nasledstva ne smeta, ruku bih dala za njega, a ne jedan stan.
 
Ovde sam htela da mi jedinci prodiskutujemo da li je to sto nemamo brata ili sestru prednost ili mana u drustvu. Po meni je to prednost u slucaju nasledstva,a mana jer nemas skim da u detinjstvu i odrastavnju 24h delis lepe i srecne trenutke,da se svadjas,tuces,delis sobu,roditeljsku ljubav... Uvek sam zalila sto nemam starijeg brata,koji bi me branio. Sta vi jedinci na forumu kazete o ovome? :) :D

..nikad nisam prezalila sto nemam brata ili sestru, preplakala sam detinjstvo i mladost zbog toga, dan danas po nekad zaplacem iz tog razloga...mislim da su se moji roditelji narocito
majka jako ogresili o mene sto su mi uskratili tu ljubav....ja imam dve cerke, da sam mogla i da nije bilo inflacije bilo bi jos + dvoje sigurno...
...fale mi u svemu i u svakom momentu, cak od kad sam starija i deca porasla cini mi se jos vise...al sad to je sto je....
 
Ali nije ostala na mišićima i šlaufu, naravno..
To ćetvoro dece nije to radilo jer voli, nego što mora. Kod više dece u porodici je neminovno da se kod tih jednostavnih radnji brže osamostaljuju, što je jako dobro.
Međutim, to dete sa više braće i sestra će morati i da se bori za sve ostalo, od saskrivene čokolade, pa do nasledstva stana, a onda će da nauči i da bude sebičan prema ostatku sveta... njemu je to prirodno..isto kao što je naučio da pliva sa god. dana...... sebičnost se pripisuje jedincima, što, naravno, nije tako...ne znam kako roditelji i da li uče solidarnosti svoje potomke ako ih ima troje, četvoro, petoro...sa dvoje je ravnorapavan odnos

Pa ni sa dvoje nema ravnopravnosti. Starije i mlađe dete u porodici imaju drugačije uloge u svakom trenutku, drugačije se vaspitavaju, svako dete dobija i materijalno ono što mu u tom trenutku treba, a u skladu sa mogućnostima i shvatanjima. Podela ne mora biti uopšte ravnopravna. A vaspitanje, ili je to do same ličnosti, čini nekog u većoj ili manjoj meri materijalistom i pogodnim kandidatom da raskanta vrlo lako odnose sa bratom ili sestrom zbog sitnice oko nasledstva.
@tema,
Nisam primetila neku posebnu razliku između jedinaca i ovih drugih. Ipak mi se čini da razlika može biti to što jedinci kao da ne znaju šta znači imati brata ili sestru. Poistovećuju sa bliskim prijateljima koje su birali i koje vole. A potpuno je drugačije, može biti razlika među braćom i sestrama takva da se nikad ne bi međusobno birali za prijatelje, a opet bliskost i doživotna privrženost se podrazumevaju. Neki kompezuju taj osećaj sa bliskom familijom, braćom i sestrama iz drugog kolena.
Ali mislim da je uvek bolje što više dece, da se tu izravna mnogo toga i žao mi je što će mi ćerka biti jedinica.
 
Poslednja izmena:
Ja sam tata jedne odrasle jedinice i ranije sam uvek imao spreman citav esej u odbranu stava da roditelj mora da prilagodi svoje imovinske mogucnosti i kolicinu slobodnog vremena broju dece koje zeli da napravi, jer roditelj mora da radi bla bla bla bla bla, roditelj nema vremena bla bla bla bla i slicne gluposti. Da mogu opet da imam 20 godina odmah bih predlozio ovoj mojoj hanumi da za pocetak krenemo sa troje. Al' ne mogu. Ni da vratim vreme ni da pravim.

Cesto kada razmisljam o jedincima i jedinicama setim se scene sa mora od pre mnogo leta, kada je nasa cerka imala, recimo, osam godina. Do plaze smo morali da idemo prometnom magistralom i to je bila prava nocna mora, oboje smo je drzali za ruku i telima stitili da slucajno ne izadje na ulicu ili se saplete o ivicnjak. A u isto vreme ispred nas je isao otac sa cetvoro dece, razlika izmedju svakog oko godinu-dve dana. Samo je najmladjeg drzao na ramenima i isao prvi u koloni a za njim ostalo troje u savrsenom redu, bez icije pomoci ili pridika. Covek je shvatio da ne moze da im pruzi policijski nadzor celog zivota, vec da od najmanjih nogu treba da se nauce da se cuvaju. Onog najmaldjeg je osigurao na ramenima, a ostalu decu mora malo i bog da pogleda. Video sam kasnije tu istu porodicu na plazi i primetio da sva deca vec znaju da plivaju, ukljucujuci i bepca od oko godinu dana, dok nasa jedinica plakala da nece misice vec slauf.

Nakon toga vise nikada nisam sreo tog caleta niti tu decu ali sam shvatio da svako od nas mora da bude pomalo lud i pomalo hrabar da bi se kasnije to zrtvovanje visestruko isplatilo.

Sasvim tačno.
 
Pa ni sa dvoje nema ravnopravnosti. Starije i mlađe dete u porodici imaju drugačije uloge u svakom trenutku, drugačije se vaspitavaju, svako dete dobija i materijalno ono što mu u tom trenutku treba, a u skladu sa mogućnostima i shvatanjima. Podela ne mora biti uopšte ravnopravna. A vaspitanje, ili je to do same ličnosti, čini nekog u većoj ili manjoj meri materijalistom i pogodnim kandidatom da raskanta vrlo lako odnose sa bratom ili sestrom zbog sitnice oko nasledstva.
@tema,
Nisam primetila neku posebnu razliku između jedinaca i ovih drugih. Ipak mi se čini da razlika može biti to što jedinci kao da ne znaju šta znači imati brata ili sestru. Poistovećuju sa bliskim prijateljima koje su birali i koje vole. A potpuno je drugačije, može biti razlika među braćom i sestrama takva da se nikad ne bi međusobno birali za prijatelje, a opet bliskost i doživotna privrženost se podrazumevaju. Neki kompezuju taj osećaj sa bliskom familijom, braćom i sestrama iz drugog kolena.
Ali mislim da je uvek bolje što više dece, da se tu izravna mnogo toga i žao mi je što će mi ćerka biti jedinica.
Dve jabuke, dva deteta, jedno srce za oba...kako drukčije?
Ravnopravnost mora, , a privligeije jednom nauštrb drugoga - samo kod neodgovornih roditelja.
Jedinci su u samom startu oni koji nisu navikli na grabež, ali i deca koja vrlo jednostavno sklapaju socijalne kontakte jer nemaju frustracije iz kuće od beži mali, ne znaš ništa, nije to tvoje, i to što mama i tata definitvno ne mogu da posvete vreme svakome ponaosob..onda najbolje nikome? Neka brinu sami o sebi..ako neće da jede, neka crkne..i šta ćemo da dobijemo-sebičnjaka..obrazac...niko nije ostao da ne zna da hoda, služi se priborom ili nosi pelene do besvesti...pre ti sa 3. ili više dece nose pelene dok se sami ne pobune..Stimatizacije jedinaca je stoga nepravićna..
(ps. nisam jedinac, i nisam rod. jedinca ;9) Ovo je i inače vreme neodgovornih roditelja, tako da priča o tome šta ćemo stvoriti kao roditelji nije u štancovanju dece nego u vaspitanju...kojeg je sve manje...
 
Poslednja izmena:
Dve jabuke, dva deteta, jedno srce za oba...kako drukčije?
Ravnopravnost mora, , a privligeije jednom nauštrb drugoga - samo kod neodgovornih roditelja.
Jedinci su u samom startu oni koji nisu navikli na grabež, ali i deca koja vrlo jednostavno sklapaju socijalne kontakte jer nemaju frustracije iz kuće od beži mali, ne znaš ništa, nije to tvoje, i to što mama i tata definitvno ne mogu da posvete vreme svakome ponaosob..onda najbolje nikome? Neka brinu sami o sebi..ako neće da jede, neka crkne..i šta ćemo da dobijemo-sebičnjaka..obrazac...niko nije ostao da ne zna da hoda, služi se priborom ili nosi pelene do besvesti...pre ti sa 3. ili više dece nose pelene dok se sami ne pobune..Stimatizacije jedinaca je stoga nepravićna..
(ps. nisam jedinac, i nisam rod. jedinca ;9) Ovo je i inače vreme neodgovornih roditelja, tako da priča o tome šta ćemo stvoriti kao roditelji nije u štancovanju dece nego u vaspitanju...kreojeg je sve manje...

Ni pored najbolje volje to prosto nije moguće. Adler je o tome dosta pisao, čitala sam još davno. Okvirno, deca, zavisno od reda rodjenja u porodici, imaju potpuno različito iskustvo, drugačiji odnos roditelja, odgovornosti, Potpuno drugačiji sitem vrednosti im usađujemo jer kod njih podstičemo dominiranje različitih osobina zbog kojih veruju da će biti favorizovana,. Kod starijeg odgovornost, ozbiljnost, da ono gotovo postaje saradnih roditelja, mladje se na drugačiji način bori za pažnju, neoziljnošću, pa i inferiornošću... Starije je doživelo promenu koja može da ga prodrma iz temelja, da prestane da bude centar sveta svojih roditelja i da to mesto ustupi mlađem bratu ili sestri, što za njegove male godine može da deluje vrlo neshvatljivo.

Ima dece koja ne žele da dobije brata i sestru. Nisam verovala, to je izrečito ne! Neće i neće! Da deli roditelje, sobu, igračke... Ima onih koji jedva čekaju... Pa tu se već naziru problemi sa sebičnošću i egoizmom bilo da ostane jedinaci ili ne. Ipak pre tipujem da će se kod jedinaca ili kod dece gde je nešto veća razlika u godinama, pre ostati te sebičnosti i materijalizma, jer nisu imali potrebe celo detinjstvo da dele nešto jer se podrazumeva da se u porodici među decom deli, ma koliko to bolno iskustvo bilo za njih.
Dodaj još tome da je sva roditeljska pažnja usmerena na jedince, što neće biti da je uvek prednost. I pritisak i velika očekivanja, i vezivanje za sebe i preterana briga i ego kod deteta koji nije naišao na prepreku i gušenje deteta koje vodi kasnijem i težem osamostaljivanju. A sve više verujem da je samostalno dete srećno dete. Naučiće i da pliva i sve ostalo, ali ipak bolje uz sopstvenu inicijativu imajući uzor među starijom decom nego pod budim okom roditelja koji mu neprestnu dišu za vratom.

Kod višečlanih porodice, problemi su druge prirode, daleko od toga da ih nema, Ali opet imaš ranije osamostaljivanje, zanimljivije i bogatije detinjstvo, potpuno novu dimenziju u životu i uglavnom dobru lekciju u životu šta čini porodicu, što je daleko od skalda i reda u kom su sve tvoje želje zadovoljene.
Eto, meni je tužno kad šetamo parkom i vidim kako se braća i sestre i igraju i svađaju oko igračaka, pobiju, pa pomire, meni je žao što moja ćerka neće imati to iskustvo.
A ponešto o uticaju reda rođeja na razvoj ličnosti....
http://www.detinjarije.com/redosled-rodenja-dece-utice-na-njihov-kasniji-zivot/
 
Poslednja izmena:
Nema pravila da li je prednost ili mana.Kakva su vremena I najrodjeniji se poubijase zbog imovine I losih odnosa.Opet,prijatelj I drug ti mogu zameniti vecinu lose familije ako imas srece.Ako govorimo o normalnim,zdravim zivotnim okolnostima I normalnoj porodici onda je lakse kad imas nekog da s njim podelis I dobro I lose,posebno kad ostanes bez roditelja.Lepse je imati brata ili sestru nego ici kroz zivot sam...
 
Nema pravila da li je prednost ili mana.Kakva su vremena I najrodjeniji se poubijase zbog imovine I losih odnosa.Opet,prijatelj I drug ti mogu zameniti vecinu lose familije ako imas srece.Ako govorimo o normalnim,zdravim zivotnim okolnostima I normalnoj porodici onda je lakse kad imas nekog da s njim podelis I dobro I lose,posebno kad ostanes bez roditelja.Lepse je imati brata ili sestru nego ici kroz zivot sam...

Tačno tako.
 
M'dajte, tražili brata i sestru... možda dete voli da postanete pilot, ne ispunjavate vi detetu želju, nego sebi... a deca...čuli u zabavištu pesmu, kako ide ono, došla iz porodilišta donela mi brata, nije nego..baš da vidim da li je Dragan Laković majci svojoj govorio, ili bilo kod od naših deda i pradeda..jedva su čekali da imaju još jednu kašiku koja im otima od usta ...:lol:
Za druženje i bliskost, to zavisi zaista od roditelja, ali i razlika u godinama... ako je razlika 5+ god. među decom, postanemo bliski tek kada se izjednačimo u intelektulnom, životnom iskustvu, a to je tek kada napunimo 25 godina...sigurno ne dok sedimo na noši, a sestra ili brat idu u školu ili se zabavljaju sa devojkama, dok nam mama menja pelene..Vršnjačka bliskost je presudnija...Roditelji vole te velike razlike jer onda starije dete brine o mlađem i time sam stvoritelj ima manje posla, što mu je i cilj kad ima više dece... mlađu servisriraju oko osnovnih stvari, kao što je npr. odlazak u školu starija braća i sestre, a i da podmladi sebe vole majke...ah, kako divno miriše beba.. msm, jeste, al i sere ko foka....al to je nebitno, sve su majke mlade po deafoltu ( :
 
Poslednja izmena:

Back
Top