
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
JAZ
Kad matoro poludi
I poslednjim trzajima drugome sudi
Da sebe sudjenjem iz mrtvila razbudi
Nije ga briga da li će i kako
Onog drugog da osudi
Ili mu presudi
Važno je da sebi, makar na kratko, životnost dosudi
Ne znajući da sam sebi tako sudi
Ne znajući da ima ko sudi i presudi.
OJHAAA
PS Dobro jutro pisači i čitači ...da se malo prošpaciraju ove dve
