Jatologija (libo Gdě ima, a gdě nema jatu města)

[Bastiani]

Све чешће се виђа да они који говоре ијекавски то заправо не умеју.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/medvedev-reciprocne-mjere-za-zapljene

Запљена.

Плијен, али заплена. Дужина слога је битна. То правило заиста није тешко.

 

[HamzaHumo]

Riječ i riječca je u redu.

Ali, uzreka a ne uzrijeka, iako neki kažu uzrika, jer postoji samo reći i rekao, a ne rijeći i rijekao. Tako isto može samo biti uzrečica a nikako uzriječica.

Drugi slučaj je dupliranje jata, recimo kod riječi djeljati. Tu se lomi jezik i to nikako ne može. Ta riječ dolazi od delati pa je prešla već jednom u deljati sa dodatkom jata--npr. delje drvo. E sad, ako joj dodamo ije pa postane dijeljati, a specijalno ako postane djeljati, to lomi jezik jer se sastaju j i lj. Ali može djelati, i djelatnost jer nema duplog jata.

Tako isto, ne može Nedjelja nego samo Nedelja. I to fino Crnogorci izgovaraju kao Neďelja, jer to ne lomi jezik.

 

[Bastiani]

Ne znam šta su sve lingvisti usvojili kao standard poslednjih godina a i ne bavim se time jer ima raznih budalaština.

Riječ i riječca je u redu.Ali, uzreka a ne uzrijeka, iako neki kažu uzrika, jer postoji samo reći i rekao, a ne rijeći i rijekao. Tako isto može samo biti uzrečica a nikako uzriječica.

U principu, riječca ne bi trebalo da je u redu jer je u pitanju kratak slog. Eventualno je moguća diskusija da li je prihvatljivo rječca (kao i rječica), ali riječca, to ne.

"Uzreka" ne znam šta je, verovatno lokalni oblik reči uzrečica. I kao što kažeš, može biti uzrečica i eventualno uzrječica, a ne uzriječica.

Drugi slučaj je dupliranje jata, recimo kod riječi djeljati. Tu se lomi jezik i to nikako ne može. Ta riječ dolazi od delati pa je prešla već jednom u deljati sa dodatkom jata--npr. delje drvo. E sad, ako joj dodamo ije pa postane dijeljati, a specijalno ako postane djeljati, to lomi jezik jer se sastaju j i lj. Ali može djelati, i djelatnost jer nema duplog jata.

Ja ovde ne vidim dva jata. Vidim dva jotovanja ali to je nešto drugo.

Tako isto, ne može Nedjelja nego samo Nedelja. I to fino Crnogorci izgovaraju kao Neďelja, jer to ne lomi jezik.

A što se tiče Crnogoraca, oni su tu stvar stavili na zaebanciju. Naime, glagol prebaciti, koji u lokalnoj verziji glasi prebačiti, ijekavski fundamentalisti izgovaraju kao prjebačiti, a manguparija je to izvrgla na prijebačiti.

 

[Пилипенда]

Чувени виц у ком Монтенегрино стопира па кад му коначно неко стане, упита возача: „Оли ме пријебачит до Цетиња?”

 

[Mrkalj]

prijebačiti.

Truju nas pesticidima, vakcinama, iz vazduha, zračenjima jonizujućim i nejonizujućima, turbofolkom, južnim tokom, žičanom ogradom i granicom po katastru, a treba još i za milogorski nesoj da mi ostane živaca. Odakle?

Akademski rečeno, pun mi je više... karađorđe srpskog odroda.

 

[Mrkalj]

Све чешће се виђа да они који говоре ијекавски то заправо не умеју.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/medvedev-reciprocne-mjere-za-zapljene

Запљена.

Плијен, али заплена. Дужина слога је битна. То правило заиста није тешко.

U suštini, kako akcenat nije normiran, to ni upotreba je-ije ne bi trebalo da bude, jer ije i je predstavljaju dugi i kratki akcenat na jatovskom refleksu. Akcenat se u ijekavici ponešto razlikuje od ekavice, napose kod zanaglasnih dužina, a želju da se to sravni, unifikuje, uvek su, pa tako i danas, prečili elementi prepoznati kao "sloboda nacionalnog ispoljavanja naših naroda i narodnosti".

 

[Mrkalj]

Ne znam šta su sve lingvisti usvojili kao standard poslednjih godina a i ne bavim se time jer ima raznih budalaština.


U principu, riječca ne bi trebalo da je u redu jer je u pitanju kratak slog. Eventualno je moguća diskusija da li je prihvatljivo rječca (kao i rječica), ali riječca, to ne.

"Uzreka" ne znam šta je, verovatno lokalni oblik reči uzrečica. I kao što kažeš, može biti uzrečica i eventualno uzrječica, a ne uzriječica.



Ja ovde ne vidim dva jata. Vidim dva jotovanja ali to je nešto drugo.



Pogledajte prilog 356298

A što se tiče Crnogoraca, oni su tu stvar stavili na zaebanciju. Naime, glagol prebaciti, koji u lokalnoj verziji glasi prebačiti, ijekavski fundamentalisti izgovaraju kao prjebačiti, a manguparija je to izvrgla na prijebačiti.

U ijekavskom izgovoru srpskoga jezika:

1. Jat se čita je ako je u pritanju kratki akcent, a ije ili dugo je kad je dugi (dijete:djeca, poslije : posljedica prema mjesto : premještati); izuzetak je jat ispred o, j, lje, đe kada se čita i.

2. Jat iza suglasnik+r koji nije na granici morfema koji završava suglasnikom (što se odnosi i na pre), ako je u pitanju kratki akcenat čita se uvek kao e, a ako je dugi akcenat šita se kao ije (vrijeme:vremenski, usred srijede).

2a. Pravilo pod 2 važi i za prefiksalno pre- s tim što je kod dugog akcenta dozvoljeno dvojako pisanje/izgovor (prelaz i prijelaz, preki i prijeki, predlog i prijedlog), s tim što (srpska) praksa favorizuje dugo e, a hrvatska, iz poznatih kompleksaških razloga preskribira ije (prijegled, prijepis, prijenos, autoprijevoznik, prijevoj, čak i prijesjek); isto važi za slučaj suglasnik na granici morfema+ r+kratki jat kao u razređivač koje čitamo kao razređivač, (dok Hrvati, opet, po novom, i tu forsiraju razrjeđivač), dakle rijetko: razređivač, driješiti:drešidba.


3. Kada je grupa r+jat na početku reči onda se dugi jat izgovara ije, a kratki dvojako (riješiti:rješenje ili rešenje, riječ:rječosložje ili rečosložje, rijeka:rječni ili rečni) s tim što se prednost daje izgovoru je.

4. Kada je u pitanju reč pred iz koje su izvedene i reči pređe kao njen komparativ odnosno preje kao komparativ nastao nakon gubljenja završnog d (što se kod priloga često dešava - kao npr. gubljenje završnog b u napose(b) ili završnog d u posle(d) ) iz kojeg je kontrakcijom u pisanju dobijeno pre - preje → pree → pre. Dakle, pravilno pisanje "prije" bilo bi preje (jekavsko čitanje jata ispred j daje i), ali se iz praktičnih razloga priklanjam pisanju pre kako bi se izjednačilo u izgovoru sa ekavcima gde je izgovor preje dalo pree odnosno pre. Uporedi sa dveje, čime se, načelno, iscrpljuju primeri akcentuacije prvog sloga dvosložnog jata u jekavaca.
​

...

 

[HamzaHumo]

U2a. Pravilo pod 2 važi i za prefiksalno prě- s tim što je kod dugog akcenta dozvoljeno dvojako pisanje/izgovor (prelaz i prijelaz, preki i prijeki, predlog i prijedlog), s tim što (srpska) praksa favorizuje dugo e, a hrvatska, iz poznatih kompleksaških razloga preskribira ije (prijegled, prijepis, prijenos, autoprijevoznik, prijevoj, čak i prijesjek);

E bravo, to je to, i to nikako ne moze. Slazem se, ne mogu se prilozi nikako jekavicati. Isto kao sto i prilog ostaje prilog u ekavici, tako i predlog ostaje predlog u jekavici i ikavici. Pre, Pred, Pri, Preko, itd mora ostati nepromjenjeno.

 

[Mrkalj]

ne mogu se prilozi nikako jekavicati. Isto kao sto i prilog ostaje prilog u ekavici, tako i predlog ostaje predlog u jekavici i ikavici. Pre, Pred, Pri, Preko, itd mora ostati nepromjenjeno.

Nema jekavčenja nego ima tri izgovora refleksa stsl. jata, od kojih su dva izgovora standardna.

Ispravka. U ikavici:
- pre glasi pri (priliv za tortu),
- preko glasi priko (prikomirno),
- pred glasi prid (bunjevci divane "naprid" a čakavci "stojin prid tebon")

ostalo je podjednako s tim što prefiks pri- nema jat.

Jedan od krupnijih argumenata zašto je ikavicu zaobišla standardizacija je upravo odsustvo razlike u formantima pre- i pri- (preliv je priliv kao što je priliv priliv).