Zmaj Ognjeni Vuk - Разне науке. Од психологије (Јунгова теорија архетипова) до географије (Цвијић), а последњих деценија и генетика :
Ti izgleda mene zbvaš.
Nisu u pitanju duhovi nego duh (spirit) .., e a toga vala nema ni kod Junga ni kod Cvijića.
Ајд сад нећемо се расправљати око терминологије, кад кажем дух нације мислим на националне особине, менталитет, вредности итд.
Boga mi moramo raspravljati.
A inače to što Ti misliš kada kažeš “duh nacije” nije bitno, bitno je ono što je ta sintagma značila u vremenu o kojem sam ja govorio.
Ti si meni prigovorio to što ja osporavam realnost tog pojma i onda je oko toga krenula polemika.
Termin duša/duh naroda skovao je Herder, ali njegov koncept Volksgeista je bio benigan, maligni oblik je dobio tek kada su ga preuzele perjanice konzervativne reakcije (fon Štal) i istorijske škole prava (Savinji i Puhte).
Oni su Herderov koncept nafilovali atributima izvedenim iz vulgarizovanog Hegelovog učenja o svjetskom duhu. Rezultat je bio nacija kao mistički sintetizovan organicistički Levijatan, nadindividualna hipostaza,čija je duša/duh duboko ukopana u krvi, tlu i mitološkoj nacionalnoj praistoriji.
Ukratko radi se o jednom totalno iracionalnom konceptu (od vrha pa do dna), koji onda naravno i generiše iracionalnu praksu.
Хитлер је побио 6 милиона Јевреја и 10 милиона Словена директно (индиректно неколико пута више) па онда се мора нагласити да је једна од главних особина нацизма: антиславизам - и то свакако има везе темом и са немачким идеолозима комунизма коју тражили физички обрачун са Словенима.
Ali nema veze sa Jašom i njegovim antisemitizmom.
Док је Јашин антисемитизам био пре свега инттелектуални и није садржавао никакву претњу насиљем.
Ne postoji intelektualni antisemitizam.
Svaka mržnja je iracionalna, pa tako i antisemitizam.
Antisemitizam sa mišljenjem nema veze, on je strast, on je zapravo izljev (da parafriziram Sartra) strasti.
Mišljenje je proizvod tri procesa - koligeracije (sakupljanja), analize i sinteze činjenica, ako odsustvuje bilo koji od ta tri procesa mišljenje ne postoji.
Kada je riječ o antisemitizmu, u njegovom slučaju, osim prvog procesa, odsustvuje sve drugo, pa čak i ono najvažnije - činjenice.
Zbog toga ono nije mišljenje nego proizvoljna konstrukcija.
Pejina znam lično iz vremena dok sam radio u Arhivu KiM i ne bih se nikako mogao složiti sa svim što je rekao.
Ovo je najvažniji dio njegovog članka
Недопустиво је пројектовати савременост у прошлост!
To jeste u principu tačno i to jeste ideal, ali praktički ga je nemoguće ostvariti, jer (kako reće Djui) “treba da budemo svjesni da ne postoji na raspolaganju materijal za izgradnju vodećih principa osim onih koji su u istorijskoj sadašnjosti”.
Drugim riječima rekonstruisati u potpunosti uslove, odnosno vrijeme u kojem je došlo do neke pojave je prosto nemoguće. Faktor istoričara, kao ličnosti oblikovane modalitetima svog vremena, dođe prije ili kasnije do izražaja, ako ne kod prikupljanja činjenica, onda kod analize i sinteze sigurno.
Poricati istorijsku analizu jednog segmenta Jašinog djelovanja zbog one konstatacije gore je opasno, jer se onda ta logika može proširiti i na npr. Starčevića ili što je još gore na Pavelića ili Hitlera (a isto tako onda je i onaj članak Volfganga Vipermana o Marksu i Engelsu takođe sumnjiv).
Pejin se zatim fokusira na stanje u ugarskom dijelu Monarhije, što nije nebitno za kasnije političke Jašine stavove, pa i za antisemitizam, ali je irelevantno za uzrok njegovog antisemitizma.
Jašu Beč pravi judeofobom, a ne ugarska ekonomsko-politička situacija.
Na samom početku Pejin kaže da se sudovi o Jaši donose na osnovu
неколико истргнутих цитатa из брошуре „Јеврејско питање"
a to nije tačno. Cijelo “Jevrejsko pitanje” je mali prljavi antisemitski pamflet.
Ono sa čim se slažem u Pejinovom članku je to da Jašin spomenik ne treba uklanjati.
Jaša jeste antisemit, ali za Srbe je uradio mnogo.
Čovjek je zbog slabih nervnih veza između hipotalamusa i neokorteksa mentalno neuravnotežena vrsta. U njemu su emocije i intelekt, vjera i razum u raskoraku.
S jedne strane u istim ličnostima možemo imati izuzetne uzlete misli i logike, a sa druge strastveno zastupanje iracionalnih vjerovanja (kao što je npr. antisemitizam).
Upravo zato su i mogući i jedan Dostojevski i jedan Vagner i jedan Jaša - veliki ljudi sa velikom manom.