Jaje

"Ako se jaje razbije od strane spoljne sile, zivot se zavrsava, ako ga razbije unutrasnja sila, zivot pocinje. Velike stvari uvek pocinju iznutra."

- To svedoči da život ne nastaje slučajem, već da ima zakonitosti razvoja. Rukovodjen je višim redom/smislom. Razvoj je aktivnost koja stvara promene u vidu razlicitih faza. Svaka faza ima drugačije potrebe koje se moraju zadovoljiti da bi život opstao.

Život ne počinje razbijanjem ljuske. On postoji u jajetu od momenta oplodnje. Ljuska je vršila značajnu ulogu u očuvanju i razvoju života u jajetu. Kada se život razvio u pile, ne samo što je ljuska završila svoju funkciju, već je postala i štetna. Pile je trebalo vazduh. Zato je i razbilo ljusku i započelo drugačiju fazu.

Šta to govori? Potrebno je stalno učiti, biti fleksibilan i preispitivati uverenja. Ako se to ne čini gomilaju se zablude i predrasude koje guše život i slobodan razvoj. Jer, neka shvatanja u odredjenim situacijama i fazama mogu biti adekvatna i korisna, ali u drugačijim se moraju proširiti ili čak i prevazići.
 
Poslednja izmena:
treba prepoznati trenutak kad si razbio svoju ljusku

kad si izasao iz svog jajeta
Da. Jos, je vaznije prepoznati pravi trenutak kada se to treba uciniti. Tada se postignu najbolji rezultati. Prerano i prekasno u znatnoj meri moze smanjiti dobrobit.

Ipak, sve zavisi od karaktera promene. Nekad se mora reagovati u tacno utvrdjeno vreme da se ne bi promasila sansa. Ponekad uvek ostaje mogucnost ispravke, pa se i kaze: "Bolje ikad nego nikad."
 
Понекад силе јаче од нас то ураде, разбију љуску која нам даје осећај сигурности, док нам истовремено одузима живот а да тога нисмо свесни.
Пробијање љуске, сагледавање света и живота је болно, сигурно трауматично, али нас ослобађа ако схватимо суштину пробијања љуске.
Слично је рађању. Нема порођаја без плача новорођенчета, али то избацивање из сигурне топлоте мајчине утробе му даје живот.

Након тог првог рађања, које не бирамо, свако наредно је наш избор.

Хвала Софија за ове блогове. ❤️🍀
 
Понекад силе јаче од нас то ураде, разбију љуску која нам даје осећај сигурности, док нам истовремено одузима живот а да тога нисмо свесни.
Пробијање љуске, сагледавање света и живота је болно, сигурно трауматично, али нас ослобађа ако схватимо суштину пробијања љуске.
Слично је рађању. Нема порођаја без плача новорођенчета, али то избацивање из сигурне топлоте мајчине утробе му даје живот.

Након тог првог рађања, које не бирамо, свако наредно је наш избор.

Хвала Софија за ове блогове. ❤️🍀
Lepo receno Ната Ли. Molim. Hvala i tebi za posetu. :heart:
 

Back
Top