...Ja...

...

...sjedim na tronosci
stolici
oci ostavio kroz prozor
na osvijetljenu livadu prosaranu
tu je juce snijeg vladao
danas
u susretu sa suncem
skoro postrada

o
trazim po zidovima poznatim
poglede djeteta
da li su negdje ostali
zamirise samo duh sto ce takav uci u vjekove
sam i tvrdo siguran u sebe
ne poznajemo se ali smo
tako dragi jedan drugome
otvaram poznate prostorije
sve me sreta i voli sto sam tu
ali
ne voli me ovakvog
ne pravdam se
a i ne traze
tu sam na svome i radim sto hocu
kako stanem
tako i bude ispred mene
sve kako i jeste
ne mogu nista uznemiriti
sve me zna i sve me poznaje
ovdje sam uvijek bio
odlazili su samo djelovi pokretni
i blijedi
oni koji i nijesu za nesto veliko
osim za promjene koje ne mogu promijeniti
nista
...okrenem kvaku sobe djetinjstva
ista i isto slusa pokret ruke
otvori se koliko mi treba
...molim se kucnom duhu
ne za oprostaj
sta imamo da oprostimo jedan drugome
osim da se saberem
i okrenem kljuc
da razgovor odpocne
onako kako je vazda bio
ma gdje sam bio...

 

[Black_star]

ko jesenjin, grom te gromovio!..

 

[Soradze]

Poezija se može graničiti sa magijom i biti magija. Iako je to neknjiževno zapažanje, ono je ipak u srži razumevanja onoga
što stihotvorenje Faraonna jeste...

Prospe se užareno olovo u vodu... Zacvrči i zajauče voda, olovo se iskrivi, čuvarkuća se u uvo iscedi... Salili mu stravu...
Kad se takav, pod mesecom, u koštac sa jezikom Faraonn uhvati, zavarniči i zaiskri na sve strane. Užari se kamen na kojem
jezičke potkovice kuje, užari se čekić, užari mu se ruka, svet se celi zažari i varnicama celo nebo ozvezda... Sjajnije nebo bude nego što kiše meteora na avgustovskom nebu učine...

Razmaknu se prostori da vreme uđe i krene unatrag, iz "oblasti nemislene" u oblast drugačijeg značenja, gde sve želi da ne nestane, pa do
čoveka malog i njegove davno zaboravljene radosti... Tamo gde se čuvaju sve drage snage svetlosti, pamte svi urezani godovi i nalaze sve ruke okamenjene u zagrljaj...

Tu nađe emocije koje na njega liče, koje šire zaklone za reči "koje još ni stale čvrsto nijesu".

Stihovi "...Ja..." nisu ništa drugo do čarobnjaštvo. Faraonn u ovoj pesmi baja. On ovom ružnom svetu kakav jeste suprotstavlja jedan "naopako" postavljen svet, do koga se stiže vremenom suprotnog smera. Reči idu unazad, strovaljuju se niz litice Crne glave, okupane u talasima Lima postaju jednostavne kao govor, skladan, bez ukrasa... Uz kratak krik i potmuo zvuk pada nalaze predele gde obitavaju nepovređene melodije "kojima se deca bude i uspavljuju".

Faraonn stihove plete strpljivo, kao ručni rad, ili vez, ili pletivo koje se tek na kraju ukaže kao potresno delo zapanjujuće lepote.

"Tražim po zidovima poznatim poglede djeteta...
Sve me sreta i voli što sam tu...
Ovdje sam uvijek bio
odlazili su samo djelovi pokretnio
i blijedi
oni koji i nijesu za nešto veliko
osim za promjene koje ne mogu promeniti
ništa..."

"Okrenem kvaku sobe djetinjstva..."

Prateći stihove, okrećući se unazad i Zemlja se naopako kreće,
iskače iz svoje ose...
Nezadrživo hrleći ka praizvoru svetla i mraka...
Umirući i rađajući se, utopljena u Suncu...

 

[faraonn]

...meni je Blog ukrao zelju da objavljujem tj. 'pravim' zbirke
moje zivo ucestvovanje s poezijom je kao gimnazijalac beranski
i onda u CH / Cirih/
gdje smo osnovali Knjizevni klub
osnovali i danas djeluje
izlaze godisnjaci
u kojima sam bivao zastupljen
onda jedna od mojih ' mudrih' odluka
da dodje odakle sam otisao
i ...i, tako...

...sad me ima po svuda
druzim se i svadjam
ali,
onim puberitetskim svadjama jer,
u komentarima nalazim zadovoljstvo
na bilo kakve opaske ili 'drvlje i kamenje'
kao npr. jedna od dragih i to argumentovanih
Primjedbi , koju stalno pominjem, je od uvazenog
prijatelja Miler_a.../...moze ovo i bolje ,-Faraonne../
koliko iskrenosti bratske, prijateljske, poznavalacke
i plus ukazivanje da poznaje moje pisanje...nema dalje...

Sad,
citajuci ovaj Esej/ ...bas tako ...Esej.../
koji prikova za tarabe koje omedjuju moje pisanje
cijenjena i draga mi prijateljica,-Soradze...
nalazim da sam u pravu sto odolijevam
nekakvom objavljivanju zbirki i Zbirki...
bilo je par Godisnjaka...onda prigodno ucestvovanje
kao gost nekom ili necemu ...
Stalno,
kad napisem i slozim nesto,
procitam, nikad ne ispravljam ni slovo,
procitam kao nesto tudje
i ako kazem , bravo Faraonn_e
onda je to to
ali bilo je i / ne guzvam nista/
ali si ovo otaljao kao dopunsku nastavu
ili...da ne kazem...
P.S.I.
...sta ce meni Neko drugi , neki drugi citaoci
kad evo tu smo i ...tu smo...
P.S. II.
Hvala...!!!

 

[krompir 2.1.]

i posle meni ne veruju da DOBRIH LJUDI ima itekako i svuda su, samo treba otvoriti oci i primetiti ih kako se nenametljivo jave.

lepi stihovi