U životu zaista nemam vremena (doduše ni zelje) da budem sve i još preko svega. Biram po prioritetima. Pre neko veče mi nije na um palo da produžim u noćni život preuskog i prebukiranog lokala koji je zadimljen i kroz koji se laktaju. Kada su me pitali hocemo li na skijanje odgovor je bio ne, nećemo. Kako? Tako što se okolnosti menjaju i meni mnogo toga prestaje da bude prioritet dok se druge stvari javljaju kao novi prioriteti. Porodica, posao, kvalitetna i retka dokolica. Dan traje koliko traje i ja živim svoj život spram okolnosti u kojima se nalazim sada i ovde. Ako se okolnosti promene, promeniće se i prioriteti. U ovom momentu ne mogu bas da zamislim da uspavam dete i izadjem u lud provod posle sa drugaricama, da ne brinem kako mu je i da dodjem pred zoru. Lepo je meni to na filmu ali ne bih isprobavala u životu.
Možda sam zato pristalica da se svaki period u životu živi do kraja. Da ne ostane žal kada se situacija promeni ili period naprosto prodje.