Ja necu da se krijem doveka

enigmu nisam gledala jer ne volim kamberbača a blistavi um i rasel u njemu je dirljivo tužna priča. davno sam ga gledala...

ne volim ja mnoge stvari pa im se divim ponekad...ne volim klimta vec shilea pa kad vidim klimta u pravom svetlu odlepim, ne volim korbizjea vec mis van de roea pa kad vidim njegovu liege dodje mi da zaplacem jer znam kakva je srbija bila te godine kad ju je dizajnirao, ne volim kejdza vec stravinskog ali kad cujem 4'33'' mozak mi salje suignale koje nikad nisam ranije primao...ne volim ni ja benedikta no daniel dej luisa iz cije skole je benedikt i potekao, ali kad ga vidim u enigmi shvatim koliko je tesko biti kompleksan a istovremeno toliko sputan
 
Blistavi um je divan film, gledala ga sa uživanjem više puta, ali nažalost sa svim elementima američkog filma koji pretenduje da fino zaradi. Lakonski humor i naravno završetak sa priznanjem javnosti i aplauzom. Sve je to romantično predstavljeno, sumnjam da je i verno.
 
U životu zaista nemam vremena (doduše ni zelje) da budem sve i još preko svega. Biram po prioritetima. Pre neko veče mi nije na um palo da produžim u noćni život preuskog i prebukiranog lokala koji je zadimljen i kroz koji se laktaju. Kada su me pitali hocemo li na skijanje odgovor je bio ne, nećemo. Kako? Tako što se okolnosti menjaju i meni mnogo toga prestaje da bude prioritet dok se druge stvari javljaju kao novi prioriteti. Porodica, posao, kvalitetna i retka dokolica. Dan traje koliko traje i ja živim svoj život spram okolnosti u kojima se nalazim sada i ovde. Ako se okolnosti promene, promeniće se i prioriteti. U ovom momentu ne mogu bas da zamislim da uspavam dete i izadjem u lud provod posle sa drugaricama, da ne brinem kako mu je i da dodjem pred zoru. Lepo je meni to na filmu ali ne bih isprobavala u životu.

Možda sam zato pristalica da se svaki period u životu živi do kraja. Da ne ostane žal kada se situacija promeni ili period naprosto prodje.
 
U životu zaista nemam vremena (doduše ni zelje) da budem sve i još preko svega. Biram po prioritetima. Pre neko veče mi nije na um palo da produžim u noćni život preuskog i prebukiranog lokala koji je zadimljen i kroz koji se laktaju. Kada su me pitali hocemo li na skijanje odgovor je bio ne, nećemo. Kako? Tako što se okolnosti menjaju i meni mnogo toga prestaje da bude prioritet dok se druge stvari javljaju kao novi prioriteti. Porodica, posao, kvalitetna i retka dokolica. Dan traje koliko traje i ja živim svoj život spram okolnosti u kojima se nalazim sada i ovde. Ako se okolnosti promene, promeniće se i prioriteti. U ovom momentu ne mogu bas da zamislim da uspavam dete i izadjem u lud provod posle sa drugaricama, da ne brinem kako mu je i da dodjem pred zoru. Lepo je meni to na filmu ali ne bih isprobavala u životu.

Možda sam zato pristalica da se svaki period u životu živi do kraja. Da ne ostane žal kada se situacija promeni ili period naprosto prodje.


Зрело и нормално размишљање. Не би било (ментално) најздравије да је обрнуто.
 

Back
Top