(Iznad)prosečno

bezibre!

Poznat
Banovan
Poruka
8.923
po jednoj teoriji (izjavi) roditelji najviše vole kad su im deca prosečna, uklopljena, socijalizovana, da ne štrče... pak toliko je živih primera roditeljske ambicije koji žele više i bolje i smatraju da je njiho dete pametnije i potentnije od drugih... Realno u kojoj ste kategoriji, koja je grupa dominantnija i koliko ima logike u tim idejama
 
po jednoj teoriji (izjavi) roditelji najviše vole kad su im deca prosečna, uklopljena, socijalizovana, da ne štrče... pak toliko je živih primera roditeljske ambicije koji žele više i bolje i smatraju da je njiho dete pametnije i potentnije od drugih... Realno u kojoj ste kategoriji, koja je grupa dominantnija i koliko ima logike u tim idejama

Ako u icemu odskacu od prosjeka, neka to bude plod njihove potrebe i afiniteta, nikako mojih ambicija.
 
Ako u icemu odskacu od prosjeka, neka to bude plod njihove potrebe i afiniteta, nikako mojih ambicija.

Slažem se,ali vremenom njihove ambicije postanu i naše....to je valjda prirodno, ako svoje dete godinama pratimo u njihovim aktivnostima i kada znamo koliko su truda uložili i koliko im to znači......to je neminovno,hteli to roditelji da priznaju ili ne...
 
Nisam ambiciozan roditelj. Zadovoljstvo mi je da vidim svoju decu zdravu i zadovoljnu, lepo vaspitanu, kulturnu. Naravno, savetima utičem na njihovu svest da sve što danas urade, olakšava im sutrašnjicu, iako su sami svedoci da nije baš uvek tako. Ovo je vreme prevaranata, hohštaplera, napreduju podobni i oni koji imaju leđa.
Nikada nisam svoju decu upoređivala s tuđom, bilo boljom ili lošijom. Relativno je šta je bolje. Za nekoga je uspeh da mu dete ima sve petice (često ne bira sredstva), svira klavir, trenira nešto, ide na engleski i šta ja znam šta još, a da samo dete niko ne upita želi li to. Takvo dete služi za promociju roditelja.
Smatram da detetu treba izaći u susret koliko smo u mogućnosti, ali ze one stvari koje ono voli. Za nekoga je uspeh da okiti ćerku kao jelku, da sin ima najmoderniju odeću i patike, a to što puši, pije, manje je važno. Retko kada se najbolji studenti zaposle prvi, retko kada najbolji doktoriraju. Poznajem neku doktorsku decu koja su doktorirala (ne na medicini), s kojima se verujte nikada ne bih menjala.
 
prosecan je dok sopstvenim radom i talentom ne dokaze da nisam u pravu.
na meni je da mu pruzim najbolje skole koje mogu, najbolje prilike da se razvija a sve ostalo zavisi od njega samog. naravno da zelim vise i bolje od onoga sto sam ja imala, to mu vec i pruzam i trudim se da mu pomognem da razvije potencijale ali da mislim da je bolji i pametniji od druge dece - ne mislim.
 
prosecan je dok sopstvenim radom i talentom ne dokaze da nisam u pravu.
na meni je da mu pruzim najbolje skole koje mogu, najbolje prilike da se razvija a sve ostalo zavisi od njega samog. naravno da zelim vise i bolje od onoga sto sam ja imala, to mu vec i pruzam i trudim se da mu pomognem da razvije potencijale ali da mislim da je bolji i pametniji od druge dece - ne mislim.

Mislim da dete ne treba da dokazuje roditeljima nista, osim ako mu ne postave takav uslov, sto mislim da je pogresno.
 
Znam jednog sto je crk'o dok nije napunio 16 god. da ode U Mensu na testiranje. I stvarno, pokazalo se da upada u onih 2% genijalaca. Kad je dobio rezultat, mahao je mami papirom ispred nosa, a mama mu je na to rekla "Ovim papirom cu ja tebi da masem ispred nosa, jer sad vise nemas opravdanje - mozes sve sto hoces!"

Lepo je kad ti je dete suvi genije, ali mac sa dve ostrice, ako je toga svesno...
 
Dete treba da dokaze samom sebi a roditelji ne treba da posmatraju kroz prizmu iznad/ispod ostalih vec kroz stepen ostvarenja detetovih ambicija i afiniteta.

meni je svako dete posebno, i svako dete je talentovano za nesto - ali kad mi dodje roditelj u skolu i tvrdi da je njegovo dete posebnije od ostale posebne dece vala place mi se :lol: .
njima da verujem, bili bi sve sami ajnstajni i mocarti oko mene a znam da nije tako, so... meni moraju da dokazu da su posebni a drugi nek im veruju na rec.
 
meni je svako dete posebno, i svako dete je talentovano za nesto - ali kad mi dodje roditelj u skolu i tvrdi da je njegovo dete posebnije od ostale posebne dece vala place mi se :lol: .
njima da verujem, bili bi sve sami ajnstajni i mocarti oko mene a znam da nije tako, so... meni moraju da dokazu da su posebni a drugi nek im veruju na rec.

U celoj toj nametnutoj takmicarskoj atmosferi deca pocinju da gledaju na drugu decu kao na konkurenciju koju treba eliminisati i otuda treba traziti uzroke agresivnosti medju decom,a kasnije naravno i ostvarenje sintagme Covek je coveku vuk. Ako je neko dete nadprosecne inteligencije i talenta treba mu napraviti uslove da to i realizuje. Roditelji ne trebaju forisrati posto-potom decu a profesori ne treba da potpiruju atmosferu suvog genija koji se non-stop dokazuje njima ili skolskom okruzenju. Jednostavno,pustiti dete da radi i da razvija potencijal.
 
po jednoj teoriji (izjavi) roditelji najviše vole kad su im deca prosečna, uklopljena, socijalizovana, da ne štrče... pak toliko je živih primera roditeljske ambicije koji žele više i bolje i smatraju da je njiho dete pametnije i potentnije od drugih... Realno u kojoj ste kategoriji, koja je grupa dominantnija i koliko ima logike u tim idejama

Roditelj sam koji ne svrstava svoje dete ni u kakve sumnjivo postavljene statisticke grupe i koji ne meri potencijale svog deteta bilo kakvim mernim jedinicama i sasvim me zabole uvo u koju bi grupu neki tamo statisticar stavio moje dete. :neutral:

Ono sto mi je vazno kod deteta je da je zdravo i da se razvije taman onoliko koliko mu je potrebno da bi bio srecna odrasla osoba, a to se ne postize ucescem deteta u bilo kakvoj kategorizaciji, nego razvijanjem decijih potencijala do optimuma.
 
U celoj toj nametnutoj takmicarskoj atmosferi deca pocinju da gledaju na drugu decu kao na konkurenciju koju treba eliminisati i otuda treba traziti uzroke agresivnosti medju decom,a kasnije naravno i ostvarenje sintagme Covek je coveku vuk. Ako je neko dete nadprosecne inteligencije i talenta treba mu napraviti uslove da to i realizuje. Roditelji ne trebaju forisrati posto-potom decu a profesori ne treba da potpiruju atmosferu suvog genija koji se non-stop dokazuje njima ili skolskom okruzenju. Jednostavno,pustiti dete da radi i da razvija potencijal.

pa ja ih pustam, meni su dobra takva kakva jesu, tj sasvim normalna - sa nekim talentima koje ce sama da razvijaju vremenom. medjutim, kada roditelji tvrde da je njihovo dete neverovatno inteligentno, onda valjda i ta tvrdnja treba da se potkrepi necim, ili bi trebalo da povladjujemo svakome i ucestvujemo u lazi o natprosecnosti obicne dece? ja u tome necu da ucestvujem, ni da im povladjujem jer nije dobro ni za to dete a ni za njegove roditelje. treba nekada i ti ljudi da se suoce sa istinom o sebi i svojim potomcima.
 
U tim pričama o "nadprosečnosti"njihove dece nešto mnogo zaudara na roditeljske komplekse o sopstvenoj maloj vrednosti, i nezadovoljene ambicije.
Prave veliku štetu svojoj deci koja rastu pod neverovatnim pritiskom, i društveno izolovana - prvo od ostale dece, a kasnije od ostalih ljudi.
 
Davno je Djole napisao pesmu "Drago mi je zbog mog starog". Nekad je linija izmedju zelje da deca dobro prodju u zivotu i zelje da se pravis vazan u kafani kako ti je dete uspelo tako tanka, a nekad i ne postoji.

U tim pričama o "nadprosečnosti"njihove dece nešto mnogo zaudara na roditeljske komplekse o sopstvenoj maloj vrednosti, i nezadovoljene ambicije.

Negde sam procitao lepu recenicu da oni iako kazu da se to radi zbog deteta i da u svom detetu vidjaju novog Novaka, ustvari pre svega vide sebe kao novog Srdjana koji ce da sedi u lozi Vimbldona sa DeNirom i predsednicima.
 
po jednoj teoriji (izjavi) roditelji najviše vole kad su im deca prosečna, uklopljena, socijalizovana, da ne štrče... pak toliko je živih primera roditeljske ambicije koji žele više i bolje i smatraju da je njiho dete pametnije i potentnije od drugih... Realno u kojoj ste kategoriji, koja je grupa dominantnija i koliko ima logike u tim idejama

Prvo treba definisati prosecnost. Da li mislis na koeficijent inteligencije ili neku drugu sposobnost (pevanje, slikanje, sport)? Nadprosecna deca ne moraju nuzno da budu nesocijalizovana i neprihvacena u drustvu samo zato sto im je iq 160 ili su novi Lucijano Pavaroti. Poenta je otkriti koja je sposobnost kod deteta najrazvijenija i ako je dete jos tome naklojeno, nju razvijati.
 
U izjavama roditelja da žele da im dete ne štrči, da bude prosečno ima istine u tom smislu, da žele da im dete provede normalan život, bez velikih trzavica . Znaju da razne nadprosečne sposobnosti deteta mogu da izazovu i dobre i loše posledice po dete, pa se radije opredeljuju za prosečnost, od koje očekuju izvesnu veću sigurnost za dete.

Deca koja imaju neke nadprosečne osobine iziskuju veliki trud roditelja, i njihov veći angažman oko detetovog vaspitanja, kako bi se te njegove nadprosečne osobine usmerile u najboljem pravcu. To je za obične, normalne, prosečne, roditelje često i potpuna nepoznanica - nemaju pojma šta je tačno to što rreba da pruže svom detetu (osim uobičajenog, naravno), da bi se ono razvijalo u pozitivnom pravcu i iskoristilo svoje potencijale.
Tu često dolazi do raznih dilema: da li upisati dete ranije u školu, da li da uči po dva razreda za godinu, hoće li tada ostati bez onog važnog drugarstva iz detinjstva? Zatim, ako dete pokazuje neki talenat, da li ga dati, i kada, u neku odgovarajuću školu i hoće li ga to opteretiti toliko da zapusti osnovne obaveze? Jer, treba imati na umu da neko dete koje je talentovano npr. za neku umetnost ili bilo šta drugo, ne mora imati povećan IQ, ili bolju memoriju, pa se ne zna dali će mu taj talenat više doneti ili odneti u životu.
 
Davno je Djole napisao pesmu "Drago mi je zbog mog starog". Nekad je linija izmedju zelje da deca dobro prodju u zivotu i zelje da se pravis vazan u kafani kako ti je dete uspelo tako tanka, a nekad i ne postoji.



Negde sam procitao lepu recenicu da oni iako kazu da se to radi zbog deteta i da u svom detetu vidjaju novog Novaka, ustvari pre svega vide sebe kao novog Srdjana koji ce da sedi u lozi Vimbldona sa DeNirom i predsednicima.
A šta je loše u tome da se neko vidi u nekoj loži, sa ili bez nekog poznatog glumca????? Pa valjda je normalno biti ponosan na svoje dete.......A pitate li se koliko je uloženo u takvu decu......Slučajno je i moj sin sportista...igra u inostranstvu fudbal,i samo mi znamo čega smo se sve odrekli, zajedno sa mlađim sinom, da bi on bio ono što je sada......ali radio je ono što voli .i niko nije mogao da garantuje da će da uspe......i zašto da ne budemo ponosni, a ako se desi i neka loža, neće mi smetati.......ali to je manje bitno
 
Jedno je biti ponosan, a jedno je postati Zivka iz komada "Gospodja ministarka" koja kaze da je biti ministarka jednako bitno kao i ministar, a ponekad i bitnije, biti roditelj ili supruznik uspesne osobe je lepo, ali ipak je sporedna uloga. Moj instruktor za voznju je bio otac poznatog fudbalera Slavise Jokanovica koji igrao u Partizanu, Spaniji, reprezentaciji, a on je sa 70 poducavao decu voznji jer je to njegovo zanimanje, roditelj koji nema svoje zanimanje nego postane trener/menadzer svom detetu i ocekuje da ga ono izdrzava nema moje postovanje.

Ponosni su i roditelji Vidic, Divac i Cavic, pa mi i dalje ne znamo kako oni izgledaju jer se ne guraju...

Puno je ulagano u tu decu, ljudi se kockaju na razlicite nacine, neko stavi glavu u torbu i ode u Avganistan na godinu da zaradi velike pare, neko stavi kucu na kladionici, neko se zaduzi da bi podigao vocnjak ili napravio farmu puzeva, neko ulozi u talentovano dete. Pomenutom Srdjanu se isplatilo hiljadustruko (da nije kocka i da od njega licno najvise zavisi imao bi tri sina tenisera u vrhu) i neka uziva, ali ne vidim razlog da mu se sad cela drzava klanja ili mu ne daj Boze nesto duguje.
 
A šta je loše u tome da se neko vidi u nekoj loži, sa ili bez nekog poznatog glumca????? Pa valjda je normalno biti ponosan na svoje dete.......A pitate li se koliko je uloženo u takvu decu......Slučajno je i moj sin sportista...igra u inostranstvu fudbal,i samo mi znamo čega smo se sve odrekli, zajedno sa mlađim sinom, da bi on bio ono što je sada......ali radio je ono što voli .i niko nije mogao da garantuje da će da uspe......i zašto da ne budemo ponosni, a ako se desi i neka loža, neće mi smetati.......ali to je manje bitno

Nemojte gledati na decu kao na investiciju. Da li znate koliko je dece zbog tog pristupa ima zdravstvene probleme,psihicke kao i materijalne jer nisu adekvatno stvorili alternativu tom sportu koji su jedno gledali kao zivotnu opciju?
 

Back
Top