Adam, Eva, Kajin, Abel, Abraham, Izak, David, Salomon, Mojsije, Isus, Muhamed, Buda... Sve to nisu povijesne nego izmišljene osobe. Za njihovo postojanje nema dokaza. Možda ne možete povjerovati u nepostojanje zadnjih triju. Evo dokaza. ISUS - mit nastao na temelju ranijih mitova. Tijekom i neposredno nakon navodnog Isusova života bilo je mnogo povjesničara i etnografa. Koliko ih je dokumentiralo čovjeka koji hodi po vodi, liječi bolesne dodirom, oko kojeg se skuplja mnoštvo? Nijedan. Četiri izvora. Plinije Mlađi, Tacit, Svetonije. Par rečenica o nekom Chrestusu. To uopće nije ime nego naslov. Krist znači pomazanik. To može značiti oslobođeni rob. Josip koji je 97. godine zapisao nešto o Isusu. Krivotvorina; paragraf o Isusu pojavljuje se tek u inačici knjige iz 4. st. MUHAMED. Izmišljeni prorok. Nikakvih povijesnih zapisa o njemu nema. Kuran je nastao najmanje 13 godina nakon njegove navodne smrti tako da se da zaključiti da je Muhamedova biografija mit kao i biografija drugih ovdje navedenih osoba. BUDA. Priča o njemu nastala iz mitova, povijesnih zapisa o njemu nema.
Prvu Muhamedovu biografiju napisao je Ibn Išak u 8. st., a sačuvana je tek u recenziji Ibn Hišama (9. st.). O Muhamedovu životu nema nikakvih zapisa koji nadnjevaju iz doba navodnog njegovog života, a Kuran je nastao najmanje 13 godina nakon njegove navodne smrti. Hadisi na kojima počiva cijela islamska tradicija napisani su 250 godina nakon navodnog Muhamedova života.
* "Međutim, u znanosti su neki povjesničari osporili (na temelju određenih povijesnih zapisa) da je Isus ikada živio (B. Bauer, Drews, Mišulin, Vipper, Maškin, K. Kautsky i dr.). " (Opća enciklopedija JLZ)
Zna li se išta o povijesti židovskoga naroda u starom vijeku? Većina ljudi kao povijesne činjenice uzima priče iz starozavjetnih tekstova (a Biblija može biti povijesni izvor kao i bilo koja druga bajka). Izvan starozavjetnih priča (pisanih u vjerskom duhu mnogo kasnije nakon navodnih događaja), ne postoje nikakvi povijesni izvori ni nikakvi arheološki nalazi koji bi govorili o Abrahamu, njegovim sinovima, 12 plemena, egipatskom ropstvu, izlasku (pomoru životinja, mani s neba, čudnovatom prijelazu preko Crvenoga mora u Obećanu zemlju itd.), Davidu, Salomonu i njegovom hramu itd. Zašto? Zato što su sve to biblijske izmišljotine koje veze sa stvarnošću nemaju. David i Salomon stvarni su kao kralj Artur, a vjerovati u starozavjetne priče je kao vjerovati da je Bog kada je stvarao svijet na kraju nama Hrvatima dao zemlju s 1 000 otoka koju je ostavio sebi.
A stvaranje suvremene države Izrael vršeno je uz opravdanje da je Bog obećao Židovima tu zemlju u Starom zavjetu. A on je kao i cijela Biblija fikcija. Zna li se nešto o stvarnom podrijetlu i povijesti Židova?
Da kažem što ja znam. Priča o Mojsiju je najobičniji mit. U Mezopotamiji se vjerovalo u Sargona Starijega koji je bio kraljevskoga podrijetla, a kao mali pušten je u košari niz rijeku. Čini mi se da sam to negdje već čuo. Sumerska priča o Edinu u Bibliji je postala priča o Edenskom vrtu. Deset zapovijedi prepisano je iz egipatske Knjige mrtvih. Solomonu se ime ne spominje ni u jednom od zapisa. Grčki povjesničar Herodot putovao je zemljama Egipta i Bliskoga istoka, istražujući njihovu povijest. Nije čuo ni za kakvo Solomonovo kraljevstvo, izlazak Izraelita iz Egipta, kao ni za uništenje egipatske vojske. Ni Platon nije ni za što takvo čuo na svojim putovanjima u istom dobu u isto područje. Zašto? Zato što je sve to izmišljeno. Knjiga o kraljevima i Knjiga Ljetopisa koje potanko opisuju izgradnju Solomonova hrama napisane su između 500 i 600 godina nakon događaja koje navodno opisuju. Židovski kroničari koji su pisali o Solomonovu hramu toliko su pretjerali da je to smiješno. Na njemu je navodno 153 600 radnika radilo sedam godina, a njegova bi cijena, prema preračunu Arthura Dynotta Thomsona, iznosila 6.9 000 000 000 funti. A Thomson je pisao 1872. godine! Koliko bi iznosila danas? Ove apsurdne brojke još su jedan primjer izmišljotina na kojima te priče počivaju. Ako Solomon nije postojao, zašto bismo vjerovali da njegov otac, kralj David, jest? Ne postoje apsolutno nikakvi nebiblijski pisani podaci o bilo kojem židovskom rodozačetniku.
Prvu Muhamedovu biografiju napisao je Ibn Išak u 8. st., a sačuvana je tek u recenziji Ibn Hišama (9. st.). O Muhamedovu životu nema nikakvih zapisa koji nadnjevaju iz doba navodnog njegovog života, a Kuran je nastao najmanje 13 godina nakon njegove navodne smrti. Hadisi na kojima počiva cijela islamska tradicija napisani su 250 godina nakon navodnog Muhamedova života.
* "Međutim, u znanosti su neki povjesničari osporili (na temelju određenih povijesnih zapisa) da je Isus ikada živio (B. Bauer, Drews, Mišulin, Vipper, Maškin, K. Kautsky i dr.). " (Opća enciklopedija JLZ)
Zna li se išta o povijesti židovskoga naroda u starom vijeku? Većina ljudi kao povijesne činjenice uzima priče iz starozavjetnih tekstova (a Biblija može biti povijesni izvor kao i bilo koja druga bajka). Izvan starozavjetnih priča (pisanih u vjerskom duhu mnogo kasnije nakon navodnih događaja), ne postoje nikakvi povijesni izvori ni nikakvi arheološki nalazi koji bi govorili o Abrahamu, njegovim sinovima, 12 plemena, egipatskom ropstvu, izlasku (pomoru životinja, mani s neba, čudnovatom prijelazu preko Crvenoga mora u Obećanu zemlju itd.), Davidu, Salomonu i njegovom hramu itd. Zašto? Zato što su sve to biblijske izmišljotine koje veze sa stvarnošću nemaju. David i Salomon stvarni su kao kralj Artur, a vjerovati u starozavjetne priče je kao vjerovati da je Bog kada je stvarao svijet na kraju nama Hrvatima dao zemlju s 1 000 otoka koju je ostavio sebi.
A stvaranje suvremene države Izrael vršeno je uz opravdanje da je Bog obećao Židovima tu zemlju u Starom zavjetu. A on je kao i cijela Biblija fikcija. Zna li se nešto o stvarnom podrijetlu i povijesti Židova?
Da kažem što ja znam. Priča o Mojsiju je najobičniji mit. U Mezopotamiji se vjerovalo u Sargona Starijega koji je bio kraljevskoga podrijetla, a kao mali pušten je u košari niz rijeku. Čini mi se da sam to negdje već čuo. Sumerska priča o Edinu u Bibliji je postala priča o Edenskom vrtu. Deset zapovijedi prepisano je iz egipatske Knjige mrtvih. Solomonu se ime ne spominje ni u jednom od zapisa. Grčki povjesničar Herodot putovao je zemljama Egipta i Bliskoga istoka, istražujući njihovu povijest. Nije čuo ni za kakvo Solomonovo kraljevstvo, izlazak Izraelita iz Egipta, kao ni za uništenje egipatske vojske. Ni Platon nije ni za što takvo čuo na svojim putovanjima u istom dobu u isto područje. Zašto? Zato što je sve to izmišljeno. Knjiga o kraljevima i Knjiga Ljetopisa koje potanko opisuju izgradnju Solomonova hrama napisane su između 500 i 600 godina nakon događaja koje navodno opisuju. Židovski kroničari koji su pisali o Solomonovu hramu toliko su pretjerali da je to smiješno. Na njemu je navodno 153 600 radnika radilo sedam godina, a njegova bi cijena, prema preračunu Arthura Dynotta Thomsona, iznosila 6.9 000 000 000 funti. A Thomson je pisao 1872. godine! Koliko bi iznosila danas? Ove apsurdne brojke još su jedan primjer izmišljotina na kojima te priče počivaju. Ako Solomon nije postojao, zašto bismo vjerovali da njegov otac, kralj David, jest? Ne postoje apsolutno nikakvi nebiblijski pisani podaci o bilo kojem židovskom rodozačetniku.
