IZMEĐU REDOVA

OPANCI

Po ovoj našoj, uzoranoj njinjvi
Hodali su nekad, sa ponosom sutra
Oputnjaci sveži i ŽIVOTOM živi
A u njima sunce, probuđena jutra............

Orana je zemlja u zanosu znoja
Rušena su brda, usecani klanci
Na njima rane dobijena boja
Uradiše puno ti naši OPANCI..............

Vesela su kola, litijama tkali
Na opela suzno u hodu su išli
Previše je onih, za njih što su pali
Da bi sada sa trona svi opanci sišli...........
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
*Novi*se sa nečim , busaju i *diče*
Rođeni u prošlom, a sa novim kroje
Grlatih je puno, samo da se viče
AL OPANKE-NEGDE-OSTAVIŠE SVOJE

ZK
 
Od opanka svoga ako se zastidis
dalje od svog nosa,pa i manje vidis.
Ako su ti stikle milije i lepse,
ponece te u ponore,i vrtloge teske.

Zazalices tada kud si samo posla,
vratices se veruj mi i gola i bosa.
Vratices se kuci pre negoli tamo,
poljubices opanak ,lijep li je samo.

Ko opanak kudi,izuti ga hoce
da pred svetom pokaze da je iz gospode,
ne moze bas svako ,opanak da nosi,
sajkacu da nakrivi i da se ponosi.

A stiklice neka nose na kindjuru,
uz karmin crveni i tifus frizuru,
pa neka se ljuljaju kuda im je milo,
a ti curo u opanku i jeleku cilo,
zapevaj na livadi kad i sta bilo,

Pa ja tek da ti odgovorim na istu temu.....na nas nacin...pesma ti je prava ...alal vera.
 

Back
Top