Izmedju razuma i srca..

ps gomila ljudi place prije nego...potpise
neki na glas, neki u sebi...
Živa istina.
Ja sam se udala za čoveka u kog nisam bila zaljubljena, ali mi je odgovarao. Pisala već hiljadu puta o tome. Bilo je i plakanja i predomišljanja, jer sam oduvek bila ostrašćeni zagovarač ljubavi.
A ljubav je došla kasnije, kada sam uvidela koliko me taj čovek voli, brine o meni, želi da deli sa mnom i dobro i zlo bukvalno. Koliko ima razumevanja, ne želi da me menja, voli me baš takvu kakva sam... Zavolela sam ga ludo iako nije bilo čuvene faze zaljubljivanja u koju sam se klela i bez koje nisam mogla da zamislim ljubav.
A udala sam se za njega ne zbog biološkog sata (jer mislim da su to besmislice) nego zato što nisam bila sigurna da postoji još jedan takav čovek na planeti - kao stvoren za mene...:heart:

Osim toga, ne treba nikog ni u šta ubeđivati. Zamisli da te drugarica posluša i onda ako ostane sama do kraja života te mrzi jer si joj uništila šansu da pokuša da nađe sreću. Ti ćeš biti kriva jer smo uvek skloni da krivimo druge... Dobro razmisli šta ćeš joj savetovati...
 
Ne nameravam,niti imam pravo mestati se u tudji zivot...sama je odlucila,mada znam da vec oseca da ce se pokajati..:(..!Niti je savetujem za da..ni za ne..ovu temu sam postavila samo podstaknuta ovim primerom..podelila sam sa vama moje razmisljanje nakon tog razgovora..da li moze uspeti brak,u kom samo postujes partnera a da ga nevolis na pravi nacin..da li je zaista kasno da se u trideset i nekoj nadas da ti se 'dogodi' ljubav..moze li ona zavoleti osobu..ili ljubavi ima ili nema..

Ljubav može da dođe i kasnije. I obično je daleko stabilnija i jača od lude zaljubljenosti s početka, kad volimo, a ni ne poznajemo sasvim dobro osobu... Postoje mnogi tipovi ljubavi, a uslov za stabilan brak je poštovanje, razumevanje, komunikacija...Kad imaš sve to, onda se polako prikrade i ljubav. :D
 
Nemam pojma. Bila sam zaljubljena 1-2 puta u životu i kad me je prošla zaljubljenost, ostalo je samo nerazumevanje i spoznaja da smo dva potpuno različita sveta. Ali nisam to shvatala u fazi zaljubljenosti koja je kao droga - opije te i drži te u euforičnom stanju bez obzira kakva je realnost. Tada ti ništa ne smeta i ništa nije važno...
Eh, lude godine...
 
Da se razumemo - ljubav se neguje. Da li mislite da su se nase prababe udavale jer su do usiju bile zaljubljene u nase pradedove? Hau jes nou? Pa su lepo ziveli, izrodili decu i verujem ziveli u ljubavi koja se vremenom razvila.
A pitanje je kolike su sanse nas od 35-40 da se s 50 zaljubimo kao sto smo to znali s 20 i kazemo to je to. Naravno odluka je na svakom pojedincu.
 
Sedim juce sa poznanicom na kafi..pricamo!!Kaze mi ona..'Udajem se..ne volim ga dovoljno,ali on je naj pazljiviji muskarac koga sam srela i jednostavno ga postujem!Imam 35god.i sve dobre sanse sam propustila..sta mi drugo preostaje..u ovim godinama ne mogu se zavitlavati sa ljubavlju i vratiti proslost!On me voli,ja njega ne..ali surova realnost me tera na to, nemam izlaza..Bioloski sat kuca,imam potrebu da stvorim svoju porodicu'! Posle tog razgovora,ja razmisljam..da li je za nju zaista kasno da pronadje nekog koga ce zavoleti na pravi nacin..da li se moze ziveti u braku bez ljubavi..voljen si a ne volis..kakav je to zivot!??Sta vi mislite o svemu tome...:(

U pravu je žena...prošle su njoj godine ludog zaljubljivanja i srljanja bezveze...
 
Нисам сигурна да разумем о чему сада причаш.

Могућност развода није била одређена тиме да ли смо бирале срцем или не :roll:, него тиме да жена у оно време ЕКОНОМСКИ није могла да опстане сама...

U pravu si, samo i danas ima takvih primera. Drugo, kao što neko reče razvod je ovde još uvek tabu tema i mnogi trpe jer ili nemaju gde da odu, nisu ekonomski nezavisne ili im razvod kao opcija ne dolazi u obzir jer pobogu, raspuštenica...Malograđanstvo...

Bolje srećan razvod nego loš brak...
 

Back
Top