Izgubljen slučaj

Izgubljen slučaj


U želucu kamen stoji,
u glavi se tuge množe,
pratioci to su moji,
suđenici ispod kože.

Mrtvi snovi dušu stegli...
suzama ih sprat ne mogu,
a uporno pokušavam
i koristim kao drogu.

U srcu mi korov buja
pa osmesi se ne vide,
od dodira hladnih ruku
moji prsti trnu, bride.

Sve što želim, sve što hoću
jeste samo mira malo
da me srce pred sudijom
ne bi grešnog prepoznalo.

Uhvaćen u lavirintu
suza i razočarenja,
batrgam se i otimam
al' suštinski se ne menja

činjenica jedna gorka,
da je proš'o onaj tren
kad sam mog'o da ne budem
slučaj davno izgubljen.
 
Poete ostave zalog teskobi i vrisku dushe- pesmom...slikari-nekim lazurom..
neko shalom..svako na svoj nacin..
VAzno je naci olakshanje, jer vec sledeci tren menja misao u korenu...
postajemo drugi..
S Tugom jednostavno treba umeti...

Tuga je kao starica koja prodaje karanfile po kafanama, samo se uporno
moraš praviti da je ne primjećuješ pa će se kad tad okrenuti i otići, iako
ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola...
I, pazi...
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu...
I onda si gotov...
Jer Tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija...
I nikad te više neće zaobići...

(Đ.Balašević)​

heart%20.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top