Lana je otvorila oči. Sunčeva svjetlost već je uveliko bacala svoje svijetle sjene po
zidovima spavaće sobe. Druga strana kreveta bila je prazna, ali je odisala toplinom.
Čaršaf je bio zgužvan, a na jastuku je bilo blago udubljenje. Bosih nogu, uputila se
prema dnevnoj sobi. Njen muž Emir već je bio budan, a pred njim na stolu bila je velika
džezva i dvije šoljice za kafu sa cvjetnim motivima.
-Dobro jutro Lana,- nasmiješio se kad ju je ugledao.
-I tebi Emire,-promrmljala je Lana.
Sjela je preko puta njega, privukla džezvu i u šoljicu nasula kafu.
Za razliku od Emira koji je odmah nakon buđenja bio dobrog raspoloženja i spreman
za nov idan, Lana nikako nije bila jutarnji tip. Trebalo joj je najmanje sat vremena da
profunkcionira. No, trudila se da pokaže dobru volju prema mužu.
Odjednom joj se pogled zaustavio na uglu stola gdje je stajala jedna bijela koverta.
Krenula je rukom prema njoj.
-Šta je ovo?- otvarala je radoznalo.
-Iznenađenje,- Emir se nasmješio zagonetno.
Lana je otvorila kovertu, a pred očima joj se ukazaše dvije avionske karte za Dubai.
-Emire! - viknula je oduševljeno, zaboravljajući na svoju jutarnju mrzovolju.
Lana je oduvijek imala želju da posjeti Dubai, luksuzni grad s neboderima, umjetnim
otocima i luksuznim trgovinama.
-Smatraj da je to poklon za godišnjicu braka koja će nam uskoro,- Emir ju je gledao
sa osmijehom.
- Hvala ti, ljubavi, ovo je predivno iznenađenje!,- Lana ga zagrli i spusti poljubac
na njegov obraz.
***
Aerodrom je bio pun putnika. U toj masi bili su i Lana i Emir sa uzbuđenjem
iščekujući let za Dubaji. U jednom trenutku zazvonio je Emirov mobitel. Bio je
zbunjen kad je na displeju vidio broj svog šefa.
-Iskrsnuo je problem sa jednim klijentom. Samo ti možeš da ga riješiš,- čuo se
glas sa druge strane žice.
-U redu šefe.
Emir je tužno pogledao Lanu.
-Izgleda da nije bilo suđeno.
-I šta ćemo sad?- pitala je Lana razočarano.
-Ništa. Ja idem do tvrtke, a ti za koji minut u avion za Dubai, -Emir je rekao mirno.
-I šta da radim tamo sama?
-Ne budi smiješna. Nećeš valjda propustiti ovu priliku o kojoj si oduvijek maštala?
A i glupo je da obje karte propadnu.
***
Dok se avion polako uzdizao, Lana je osjećala mješavinu nervoze i krivnje.
Emirov ostanak ostavio je gorak okus u njenom ustima. Pokušavala je zaroniti u
časopis koji je pronašla na praznom sjedištu pored nje, ali su misli neprestano
lutale prema Emiru. Odlučila je zatvoriti oči i pokušati zaspati, nadajući se da će
prekratiti vrijeme do dolaska u Dubai.
Polako je počeo da joj se vraća mir, no u jednom trenutku avion se jako zatrese.
Lana je instiktivno stegla rukohvate sjedala. Srce joj je lupalo, a na licu joj se
ocrtavao strah.
Preko puta nje, nešto stariji muškarac, primijetio je kako se uplašila i već u
sljedećem trenutku bio je na sjedištu kraj nje.
-Ne brinite, to su samo obične turbulencije. Avion je siguran,- rekao joj je s
osmijehom, pokušavajući je ohrabriti. Bilo je nečeg umirujućeg u njegovom glasu
i samoj pojavi. Lana je osjetila kako je strah malo popušta. Uskoro su turbulencije
prestale i avion je normalno letio. Muškarac je ustao da se vrati na svoje sjedište.
Lana ga je pogledala, a u očima su joj se još uvijek ocrtavali tragovi straha.
-Gospodine, voljela bih da ostanete do kraja leta, naravno ako vam nije
problem. Nekako se osjećam sigurnije kad nisam sama.
-Naravno da nije,- vratio se na sjedište.
-Ja sam Ervin,- nasmiješio se.
U toku leta Lana je Ervinu ispričala kako je trebalo da sa njom putuje i muž i kako
je ovo putovanje trebalo da bude posebno, ali u posljednjem času se dogodilo da
mora da putuje sama. Uz sve to, sad je brinulo jer ide u grad u kojem nikad ranije
nije bila i u kojem će se sigurno izgubiti kako je smotana.
Od Ervina je saznala da je on dugo radio na izgradnji umjetnih otoka u Emiratima.
Sve do iznenadne smrti supruge redovno je dolazio u Bosnu na nekoliko mjeseci,
ali otkako ga je ona napustila prije nekoliko godina, preselio se u Dubai. Ovog
puta u Bosni je bio u posjeti kod rođaka. Ervin se ponudio Lani da joj on bude vodič
pošto je on dobro poznavao grad. Lana je trenutak razmišljala, a onda prihvatila
i zahvalila se na pažnji.
***
Avion je konačno sletio na aerodrom u Dubaiju. Nakon napornog leta, Lana je
bila umorna, ali i uzbuđena zbog svega što je čeka u ovom predivnom gradu. Bilo
je pomalo nervozna jer nije bila sigurna koliko je bilo pametno prihvatiti da joj
čovjek kojeg prvi put vidi bude vodič i da li je to u redu prema Emiru. No, za ono
kratko vrijeme u avionu i kroz njihov razgovor Ervin joj se učinio kao izuzetno
kulturan i pažljiv gospodin od kojeg je ne bi mogla prijetiti nikakva opasnost.
Iznajmila je sobu u luksuznom hotelu. Odmah po dolasku u nju javila se
Emiru. Ukratko mu je ispričala o letu, pomenula je i Ervina i njegovu ponudu za
ulogu vodiča.
-Lijepo se provedi,- na kraju je čula Emirov topli glas.
-Čuvaj se i ti ljubavi. Vidimo se za sedam dana.
Sutradan ujutro, ubrzo nakon doručka, sastala se sa Ervinom. On je bio već
spreman i čekao je u predvorju hotela. Danas joj je izgledao nekako mlađe.
Možda zato što je bio odjeven u sportskoj kombinaciji. Ervin je bio sjajan vodič.
Imao je puno znanja o gradu. Prvi dan obilaska grada izbor je pao na Burj Khalifi
najveći neboder na svijetu. Lana je uživala u spektakularnom panoramskom
pogledu na grad i Perzijski zaljev. Ručali su u jednom restoranu koji se nalazio
u okviru nebodera, a potom posjetili najviši otvoreni vidikovac na svijetu, koji
je bio smješten na neboderu, poznat pod imenom At the Top Sky. Od Ervina,
Lana je saznala da je neboder Burj Khalifi najpoznatiji simbol modernog Dubaija
i arhitektonsko čudo.
Lana je zamolila Ervina da napravi nekoliko njenih fotografija sa divnom
pozadinom koje je odmah poslala Emiru. U društvu Ervina Lana se osjećala
prijatno jer je bio izuzetno zabavan. Još dok su bili u avionu primjetila je da je
jako inteligentan.
Uz to je zračio posebnom harizmom, a njegove tamne oči su ulivale
povjerenje. Obilasci Dubaija su se nastavili i narednih dana. Istraživali su grad,
Lana je u ekskluzivnim trgovačkim centrima kupovala poklone za Emira i mlađu
sestru. Jedan dan posjetili su i pješčane dine u Ras al Khaimahu. Napravili su
nekoliko zajedničkih fotografija da imaju za uspomenu. Narednog dana bili
su na umjetnim otocima. Ervin joj je detaljno objašnjavao način na koji su
stvarani ti otoci, a Lana je bila oduševljena. Te večeri Ervin ju je pozvao na večeru
u jedan restoran sa tradicionalnom hranom u Dubaiju. Veče je bilo nezaboravno.
Lani se večera svidjela, a uz to je uživala u društvu Ervina koji je te večeri bio
posebno dobro raspoložen i cijelo veče je duhovitim dosjetkama nasmijavao.
U jednom trenutku pomislila je na Emira. Bilo joj je žao što i on nije tu da uživa
u svemu.
A onda, na svoje veliko iznenađenje, četvrtog dana u Dubaiju, nakon svakodnevnog
druženja i obilaska grada sa Ervinom, Lana je počela da primjećuje da se osjeća
drugačije prema njemu. Bila je to neobična privlačnost koju nije mogla samoj sebi
objasniti. To novo osjećanje strašno ju je uplašilo.
Nije joj bilo jasno otkud je moglo da se to desi. Osjećala se loše, kao izdajica.
Naravno da joj nije padalo na pamet da na bilo koji način povrijedi Emira, ali
ju je sasvim novo i nepoznato osjećanje jako plašilo.
Ervin je primijetio da se sa Lanom nešto dogodilo. Vidjelo se to iz njenih očiju
u kojima je vidio sjaj kad bi im se pogledi slučajno sreli. Shvatio je da joj se
sviđa.
Ni on nije bio ravnodušan na Lanu, privlačila ga je njena mladalačka razigranost,
njen neodoljivi osmijeh, dubina njenih plavih očiju.
Budila je želju u njemu, da je dotakne, da se izgubi u njenim usnama, da provuče
ruke kroz njenu talasastu svijetlu kosu, no nije htio da je prisiljava ni na šta što
ona ne želi.
Posljednjeg dana, dok su šetali kroz tradicionalnu tržnicu ili kako se to u arapskom
svijetu zvalo -souq, Lana je zastala da pogleda u izlog jednog dućana. Ervin je stao
pored nje. U izlogu je bila predivna kožna torba na kojoj je zastao Lanin pogled.
Zagledanu u nju,j odjednom je osjetila Ervinovu ruku oko svog struka. Zadrhtala je,
a srce joj je ubrzalo ritam. Osjećala je toplinu njegove ruke koja joj je jako prijala.
-Lana, želio bih da ti je kupim,- tiho je rekao.- Da me se sjećaš zauvijek, jer... prekasno
smo se sreli dušo. Lana je duboko udahnula i pogledala ga. U očima joj se čitalo sve.
-Znam Ervine, ali bolje da ne kupuješ. Bilo bi to bolno sjećanje, jer oboje znamo da je
ovo naše nemoguće.
Navečer ju je Ervin ispratio na aerodrom. Iako su se oboje trudili
da ne pokažu stvarna osjećanja, oči su ih odavale. Šutjeli su, svjesni da je trenutak
rastanka neminovan. U jednom trenutku kad je postalo nepodnošljivo, Ervin ju je
privukao sebi i potražio njene usne. Bio je to poljubac pun nježnosti ali istovremeno
se u njemu nazirala neopisiva strast. Lana je osjećala da je trenutak trajao kao cijela
vječnost. Cijelim tijelom priljubila se uz njega dok su je grlile njegove sigurne ruke.
-Nikada te neću zaboraviti Lana,- prošaptao je napokon, a onda je pustio iz zagrljaja.
-Ni ja tebe Ervine,- Lanin glas je zadrhtao.
Potom se okrenula i pošla prema sigurnosnoj kontroli sa torbama u rukama.
Ervin ju je tužno promatrao dok je nestajala u gužvi putnika.
***
Na aerodromu ju je dočekao Emir.
-Dobro došla ljubavi,- zagrlio ju je, -Kako je bilo?
-Prelijepo. Sve ću ti ispričati kad dođemo kući,- Lana se trudila da zvuči veselo
što je bilo daleko od onog kako se osjećala.
U glavi joj je bilo izmiješano sve. Više nije bila sigurna da li je odluka da se
vrati kući bila ispravna. Iako nije bilo ništa sa Ervinom osim strastvenog poljupca
na aerodrumu, Lana je osjećala da više nije ista. Nije mogla pogledati Emiru
u oči jer je osjećala da ga je izdala, ali sa druge strane nije mogla zanemariti
osjećanja koja su se rodila prema Ervinu. Bila joj je strašna pomisao da uradi
nešto što bi povrijedilo Emira jer znala je da je on voli. I u njenom srcu bilo je
osjećanja za Emira, ali nije mogla lagati sebe- osjećala je da se ludo zaljubila
u Ervina. Još uvijek je bilo svježe sjećanje na njegov miris i usne koje su je na
aerodromu u Dubaiju ljubile. Vidjela je i njegove tamne oči koje su je gledale
kako nijedne druge nisu i u kojima se jasno čitalo da i on osjeća isto što i ona.
Onda se javljala užasna grižnja savjesti zbog svega i sve tako u krug.
U autu je bila šutljiva. Emir je mislio da je to bilo zbog umora od dugog leta.
Kad su došli kući kratko je Emiru ispričala utiske iz Dubaija i žaleći se na
umor zbog dugog leta otišla u krevet.
U narednim danima Lana je živjela kao u nekom polusnu. Koliko god se trudila
da se vrati uobičajenom životu sa Emirom, nikako nije išlo. Kada bi Emir odlazio
na posao, zatvarala bi se u spavaću sobu, vraćala uspomene iz Dubaija i vrijeme
provedeno sa Ervinom, a onda plakala. Zašto mi je moralo ovo da se desi, bez
prestanka bi se pitala. Onda bi se pitala kako je Ervin, šta li radi, misli li on nju
kao ona na njega, a pred očima bi joj bile njegove tamne oči ispunjene ljubavlju
koje su je beskrajno tužno gledale dok je odlazila.
***
Bilo je kasno popodne kad se Emir vratio sa posla. Bilo mu je čudno da mu
Lana nije otvorila vrata pa je izvadio svoje ključeve. Ostavio je ključeve od
automobila u hodnik i zaputio se prema dnevnoj sobi. Umoran od posla, sjeo
je u veliku fotelju i pitao se gdje bi Lana mogla biti. Obično mu je javljala ako
bi joj iskrsnulo nešto neplanirano. A onda njegov pogled zastade na uglu stola,
na kojem je stajala bijela koverta. Kroz glavu mu prođe da je na istom mjestu
stajala ista takva sa avionskim kartama za Dubai. Pomislivši na taj trenutak,
Emir duboko uzdahnu. Bio je on svjestan da se nešto bitno promijenilo od
Laninog povratka iz Dubaija. Srce mu je brže kucalo dok je polako prilazio
stolu i uzeo kovertu u ruke. Kada ju je otvorio, pred njim se ukaza tako poznat
rukopis njegove Lane.
"Dragi Emire,
Nešto se dogodilo u Dubaiju, nešto što nisam mogla kontrolisati. Upoznala sam
Ervina, već sam ti ga pominjala, dogodilo se protiv moje volje, zaljubili smo se.
Kunem se da sam se borila koliko god sam mogla da ga izbacim iz glave i da
između tebe i mene bude kao ranije, ali nije išlo.
Užasno mi je teško dok ovo pišem jer znam koliko će te povrijediti ali mislim da
je bolje sve nego da živimo u laži. Dok ovo čitaš ja sam u avionu za Dubai.
Oprosti mi molim te.
Lana"
Emir je sjedio nepomično, srce mu je bilo slomljeno. Bio je suočen s bolnom
istinom, dok su mu se oči ispunile suzama. Nije mogao da vjeruje da se to
njima moglo dogoditi.
***
Lana je nervozno čekala da avion sleti u Dubai. Srce joj je lupalo od uzbuđenja,
ali istovremeno je osjećala i tihu bol zbog Emira. Nakon što je avion sletio vrata
su se otvorila, a Lana je žurnim koracima silazila niz stepenice aviona. Krenula
je prema terminalu gdje je bio okupljen veliki broj ljudi koji su očekivali putnike
i pogledom prelazila po njihovim licima tražeći Ervina. U jednom trenutku ugledala
ga je i potrčala mu u susret.
-Ervine, - viknula je. Ugledao ju je i požurio prema njoj. Oči su mu blistale od
radosti.
-Lana,- snažno ju je zagrlio.
Osjećala je toplinu njegovog tijela, a srce joj lupalo kao ludo. Usne im se spojiše
u dugom strastvenom poljupcu. Osjećali su da je vrijeme stalo. Neki od okupljenih
ljudi gledali su ih sa osmijehom na licu.
Ervinu ju je napokon pustio.
-Kad si me jutros nazvala, nisam mogao vjerovati!
-Nisam mogla izdržati bez tebe, - Lana mu je priznala.
Njegove tamne oči su je gledale sa neopisivom toplinom i nježnošću.
-Nemaš pojma koliko sam sretan što si došla. Da je potrajalo još malo, došao
bih ja,- Ervin ju je uhvatio za ruku,- Dođi, idemo sad.
-A moje stvari,- Lana se nasmiješila.
-Poslat ćemo nekoga po njih.
Držeći se za ruke izašli su iz aerodroma i krenuli prema Ervinovom automobilu.
Oči su im blistale dok su se u daljini počela paliti prva svjetla Dubaija.
RiadaT.
zidovima spavaće sobe. Druga strana kreveta bila je prazna, ali je odisala toplinom.
Čaršaf je bio zgužvan, a na jastuku je bilo blago udubljenje. Bosih nogu, uputila se
prema dnevnoj sobi. Njen muž Emir već je bio budan, a pred njim na stolu bila je velika
džezva i dvije šoljice za kafu sa cvjetnim motivima.
-Dobro jutro Lana,- nasmiješio se kad ju je ugledao.
-I tebi Emire,-promrmljala je Lana.
Sjela je preko puta njega, privukla džezvu i u šoljicu nasula kafu.
Za razliku od Emira koji je odmah nakon buđenja bio dobrog raspoloženja i spreman
za nov idan, Lana nikako nije bila jutarnji tip. Trebalo joj je najmanje sat vremena da
profunkcionira. No, trudila se da pokaže dobru volju prema mužu.
Odjednom joj se pogled zaustavio na uglu stola gdje je stajala jedna bijela koverta.
Krenula je rukom prema njoj.
-Šta je ovo?- otvarala je radoznalo.
-Iznenađenje,- Emir se nasmješio zagonetno.
Lana je otvorila kovertu, a pred očima joj se ukazaše dvije avionske karte za Dubai.
-Emire! - viknula je oduševljeno, zaboravljajući na svoju jutarnju mrzovolju.
Lana je oduvijek imala želju da posjeti Dubai, luksuzni grad s neboderima, umjetnim
otocima i luksuznim trgovinama.
-Smatraj da je to poklon za godišnjicu braka koja će nam uskoro,- Emir ju je gledao
sa osmijehom.
- Hvala ti, ljubavi, ovo je predivno iznenađenje!,- Lana ga zagrli i spusti poljubac
na njegov obraz.
***
Aerodrom je bio pun putnika. U toj masi bili su i Lana i Emir sa uzbuđenjem
iščekujući let za Dubaji. U jednom trenutku zazvonio je Emirov mobitel. Bio je
zbunjen kad je na displeju vidio broj svog šefa.
-Iskrsnuo je problem sa jednim klijentom. Samo ti možeš da ga riješiš,- čuo se
glas sa druge strane žice.
-U redu šefe.
Emir je tužno pogledao Lanu.
-Izgleda da nije bilo suđeno.
-I šta ćemo sad?- pitala je Lana razočarano.
-Ništa. Ja idem do tvrtke, a ti za koji minut u avion za Dubai, -Emir je rekao mirno.
-I šta da radim tamo sama?
-Ne budi smiješna. Nećeš valjda propustiti ovu priliku o kojoj si oduvijek maštala?
A i glupo je da obje karte propadnu.
***
Dok se avion polako uzdizao, Lana je osjećala mješavinu nervoze i krivnje.
Emirov ostanak ostavio je gorak okus u njenom ustima. Pokušavala je zaroniti u
časopis koji je pronašla na praznom sjedištu pored nje, ali su misli neprestano
lutale prema Emiru. Odlučila je zatvoriti oči i pokušati zaspati, nadajući se da će
prekratiti vrijeme do dolaska u Dubai.
Polako je počeo da joj se vraća mir, no u jednom trenutku avion se jako zatrese.
Lana je instiktivno stegla rukohvate sjedala. Srce joj je lupalo, a na licu joj se
ocrtavao strah.
Preko puta nje, nešto stariji muškarac, primijetio je kako se uplašila i već u
sljedećem trenutku bio je na sjedištu kraj nje.
-Ne brinite, to su samo obične turbulencije. Avion je siguran,- rekao joj je s
osmijehom, pokušavajući je ohrabriti. Bilo je nečeg umirujućeg u njegovom glasu
i samoj pojavi. Lana je osjetila kako je strah malo popušta. Uskoro su turbulencije
prestale i avion je normalno letio. Muškarac je ustao da se vrati na svoje sjedište.
Lana ga je pogledala, a u očima su joj se još uvijek ocrtavali tragovi straha.
-Gospodine, voljela bih da ostanete do kraja leta, naravno ako vam nije
problem. Nekako se osjećam sigurnije kad nisam sama.
-Naravno da nije,- vratio se na sjedište.
-Ja sam Ervin,- nasmiješio se.
U toku leta Lana je Ervinu ispričala kako je trebalo da sa njom putuje i muž i kako
je ovo putovanje trebalo da bude posebno, ali u posljednjem času se dogodilo da
mora da putuje sama. Uz sve to, sad je brinulo jer ide u grad u kojem nikad ranije
nije bila i u kojem će se sigurno izgubiti kako je smotana.
Od Ervina je saznala da je on dugo radio na izgradnji umjetnih otoka u Emiratima.
Sve do iznenadne smrti supruge redovno je dolazio u Bosnu na nekoliko mjeseci,
ali otkako ga je ona napustila prije nekoliko godina, preselio se u Dubai. Ovog
puta u Bosni je bio u posjeti kod rođaka. Ervin se ponudio Lani da joj on bude vodič
pošto je on dobro poznavao grad. Lana je trenutak razmišljala, a onda prihvatila
i zahvalila se na pažnji.
***
Avion je konačno sletio na aerodrom u Dubaiju. Nakon napornog leta, Lana je
bila umorna, ali i uzbuđena zbog svega što je čeka u ovom predivnom gradu. Bilo
je pomalo nervozna jer nije bila sigurna koliko je bilo pametno prihvatiti da joj
čovjek kojeg prvi put vidi bude vodič i da li je to u redu prema Emiru. No, za ono
kratko vrijeme u avionu i kroz njihov razgovor Ervin joj se učinio kao izuzetno
kulturan i pažljiv gospodin od kojeg je ne bi mogla prijetiti nikakva opasnost.
Iznajmila je sobu u luksuznom hotelu. Odmah po dolasku u nju javila se
Emiru. Ukratko mu je ispričala o letu, pomenula je i Ervina i njegovu ponudu za
ulogu vodiča.
-Lijepo se provedi,- na kraju je čula Emirov topli glas.
-Čuvaj se i ti ljubavi. Vidimo se za sedam dana.
Sutradan ujutro, ubrzo nakon doručka, sastala se sa Ervinom. On je bio već
spreman i čekao je u predvorju hotela. Danas joj je izgledao nekako mlađe.
Možda zato što je bio odjeven u sportskoj kombinaciji. Ervin je bio sjajan vodič.
Imao je puno znanja o gradu. Prvi dan obilaska grada izbor je pao na Burj Khalifi
najveći neboder na svijetu. Lana je uživala u spektakularnom panoramskom
pogledu na grad i Perzijski zaljev. Ručali su u jednom restoranu koji se nalazio
u okviru nebodera, a potom posjetili najviši otvoreni vidikovac na svijetu, koji
je bio smješten na neboderu, poznat pod imenom At the Top Sky. Od Ervina,
Lana je saznala da je neboder Burj Khalifi najpoznatiji simbol modernog Dubaija
i arhitektonsko čudo.
Lana je zamolila Ervina da napravi nekoliko njenih fotografija sa divnom
pozadinom koje je odmah poslala Emiru. U društvu Ervina Lana se osjećala
prijatno jer je bio izuzetno zabavan. Još dok su bili u avionu primjetila je da je
jako inteligentan.
Uz to je zračio posebnom harizmom, a njegove tamne oči su ulivale
povjerenje. Obilasci Dubaija su se nastavili i narednih dana. Istraživali su grad,
Lana je u ekskluzivnim trgovačkim centrima kupovala poklone za Emira i mlađu
sestru. Jedan dan posjetili su i pješčane dine u Ras al Khaimahu. Napravili su
nekoliko zajedničkih fotografija da imaju za uspomenu. Narednog dana bili
su na umjetnim otocima. Ervin joj je detaljno objašnjavao način na koji su
stvarani ti otoci, a Lana je bila oduševljena. Te večeri Ervin ju je pozvao na večeru
u jedan restoran sa tradicionalnom hranom u Dubaiju. Veče je bilo nezaboravno.
Lani se večera svidjela, a uz to je uživala u društvu Ervina koji je te večeri bio
posebno dobro raspoložen i cijelo veče je duhovitim dosjetkama nasmijavao.
U jednom trenutku pomislila je na Emira. Bilo joj je žao što i on nije tu da uživa
u svemu.
A onda, na svoje veliko iznenađenje, četvrtog dana u Dubaiju, nakon svakodnevnog
druženja i obilaska grada sa Ervinom, Lana je počela da primjećuje da se osjeća
drugačije prema njemu. Bila je to neobična privlačnost koju nije mogla samoj sebi
objasniti. To novo osjećanje strašno ju je uplašilo.
Nije joj bilo jasno otkud je moglo da se to desi. Osjećala se loše, kao izdajica.
Naravno da joj nije padalo na pamet da na bilo koji način povrijedi Emira, ali
ju je sasvim novo i nepoznato osjećanje jako plašilo.
Ervin je primijetio da se sa Lanom nešto dogodilo. Vidjelo se to iz njenih očiju
u kojima je vidio sjaj kad bi im se pogledi slučajno sreli. Shvatio je da joj se
sviđa.
Ni on nije bio ravnodušan na Lanu, privlačila ga je njena mladalačka razigranost,
njen neodoljivi osmijeh, dubina njenih plavih očiju.
Budila je želju u njemu, da je dotakne, da se izgubi u njenim usnama, da provuče
ruke kroz njenu talasastu svijetlu kosu, no nije htio da je prisiljava ni na šta što
ona ne želi.
Posljednjeg dana, dok su šetali kroz tradicionalnu tržnicu ili kako se to u arapskom
svijetu zvalo -souq, Lana je zastala da pogleda u izlog jednog dućana. Ervin je stao
pored nje. U izlogu je bila predivna kožna torba na kojoj je zastao Lanin pogled.
Zagledanu u nju,j odjednom je osjetila Ervinovu ruku oko svog struka. Zadrhtala je,
a srce joj je ubrzalo ritam. Osjećala je toplinu njegove ruke koja joj je jako prijala.
-Lana, želio bih da ti je kupim,- tiho je rekao.- Da me se sjećaš zauvijek, jer... prekasno
smo se sreli dušo. Lana je duboko udahnula i pogledala ga. U očima joj se čitalo sve.
-Znam Ervine, ali bolje da ne kupuješ. Bilo bi to bolno sjećanje, jer oboje znamo da je
ovo naše nemoguće.
Navečer ju je Ervin ispratio na aerodrom. Iako su se oboje trudili
da ne pokažu stvarna osjećanja, oči su ih odavale. Šutjeli su, svjesni da je trenutak
rastanka neminovan. U jednom trenutku kad je postalo nepodnošljivo, Ervin ju je
privukao sebi i potražio njene usne. Bio je to poljubac pun nježnosti ali istovremeno
se u njemu nazirala neopisiva strast. Lana je osjećala da je trenutak trajao kao cijela
vječnost. Cijelim tijelom priljubila se uz njega dok su je grlile njegove sigurne ruke.
-Nikada te neću zaboraviti Lana,- prošaptao je napokon, a onda je pustio iz zagrljaja.
-Ni ja tebe Ervine,- Lanin glas je zadrhtao.
Potom se okrenula i pošla prema sigurnosnoj kontroli sa torbama u rukama.
Ervin ju je tužno promatrao dok je nestajala u gužvi putnika.
***
Na aerodromu ju je dočekao Emir.
-Dobro došla ljubavi,- zagrlio ju je, -Kako je bilo?
-Prelijepo. Sve ću ti ispričati kad dođemo kući,- Lana se trudila da zvuči veselo
što je bilo daleko od onog kako se osjećala.
U glavi joj je bilo izmiješano sve. Više nije bila sigurna da li je odluka da se
vrati kući bila ispravna. Iako nije bilo ništa sa Ervinom osim strastvenog poljupca
na aerodrumu, Lana je osjećala da više nije ista. Nije mogla pogledati Emiru
u oči jer je osjećala da ga je izdala, ali sa druge strane nije mogla zanemariti
osjećanja koja su se rodila prema Ervinu. Bila joj je strašna pomisao da uradi
nešto što bi povrijedilo Emira jer znala je da je on voli. I u njenom srcu bilo je
osjećanja za Emira, ali nije mogla lagati sebe- osjećala je da se ludo zaljubila
u Ervina. Još uvijek je bilo svježe sjećanje na njegov miris i usne koje su je na
aerodromu u Dubaiju ljubile. Vidjela je i njegove tamne oči koje su je gledale
kako nijedne druge nisu i u kojima se jasno čitalo da i on osjeća isto što i ona.
Onda se javljala užasna grižnja savjesti zbog svega i sve tako u krug.
U autu je bila šutljiva. Emir je mislio da je to bilo zbog umora od dugog leta.
Kad su došli kući kratko je Emiru ispričala utiske iz Dubaija i žaleći se na
umor zbog dugog leta otišla u krevet.
U narednim danima Lana je živjela kao u nekom polusnu. Koliko god se trudila
da se vrati uobičajenom životu sa Emirom, nikako nije išlo. Kada bi Emir odlazio
na posao, zatvarala bi se u spavaću sobu, vraćala uspomene iz Dubaija i vrijeme
provedeno sa Ervinom, a onda plakala. Zašto mi je moralo ovo da se desi, bez
prestanka bi se pitala. Onda bi se pitala kako je Ervin, šta li radi, misli li on nju
kao ona na njega, a pred očima bi joj bile njegove tamne oči ispunjene ljubavlju
koje su je beskrajno tužno gledale dok je odlazila.
***
Bilo je kasno popodne kad se Emir vratio sa posla. Bilo mu je čudno da mu
Lana nije otvorila vrata pa je izvadio svoje ključeve. Ostavio je ključeve od
automobila u hodnik i zaputio se prema dnevnoj sobi. Umoran od posla, sjeo
je u veliku fotelju i pitao se gdje bi Lana mogla biti. Obično mu je javljala ako
bi joj iskrsnulo nešto neplanirano. A onda njegov pogled zastade na uglu stola,
na kojem je stajala bijela koverta. Kroz glavu mu prođe da je na istom mjestu
stajala ista takva sa avionskim kartama za Dubai. Pomislivši na taj trenutak,
Emir duboko uzdahnu. Bio je on svjestan da se nešto bitno promijenilo od
Laninog povratka iz Dubaija. Srce mu je brže kucalo dok je polako prilazio
stolu i uzeo kovertu u ruke. Kada ju je otvorio, pred njim se ukaza tako poznat
rukopis njegove Lane.
"Dragi Emire,
Nešto se dogodilo u Dubaiju, nešto što nisam mogla kontrolisati. Upoznala sam
Ervina, već sam ti ga pominjala, dogodilo se protiv moje volje, zaljubili smo se.
Kunem se da sam se borila koliko god sam mogla da ga izbacim iz glave i da
između tebe i mene bude kao ranije, ali nije išlo.
Užasno mi je teško dok ovo pišem jer znam koliko će te povrijediti ali mislim da
je bolje sve nego da živimo u laži. Dok ovo čitaš ja sam u avionu za Dubai.
Oprosti mi molim te.
Lana"
Emir je sjedio nepomično, srce mu je bilo slomljeno. Bio je suočen s bolnom
istinom, dok su mu se oči ispunile suzama. Nije mogao da vjeruje da se to
njima moglo dogoditi.
***
Lana je nervozno čekala da avion sleti u Dubai. Srce joj je lupalo od uzbuđenja,
ali istovremeno je osjećala i tihu bol zbog Emira. Nakon što je avion sletio vrata
su se otvorila, a Lana je žurnim koracima silazila niz stepenice aviona. Krenula
je prema terminalu gdje je bio okupljen veliki broj ljudi koji su očekivali putnike
i pogledom prelazila po njihovim licima tražeći Ervina. U jednom trenutku ugledala
ga je i potrčala mu u susret.
-Ervine, - viknula je. Ugledao ju je i požurio prema njoj. Oči su mu blistale od
radosti.
-Lana,- snažno ju je zagrlio.
Osjećala je toplinu njegovog tijela, a srce joj lupalo kao ludo. Usne im se spojiše
u dugom strastvenom poljupcu. Osjećali su da je vrijeme stalo. Neki od okupljenih
ljudi gledali su ih sa osmijehom na licu.
Ervinu ju je napokon pustio.
-Kad si me jutros nazvala, nisam mogao vjerovati!
-Nisam mogla izdržati bez tebe, - Lana mu je priznala.
Njegove tamne oči su je gledale sa neopisivom toplinom i nježnošću.
-Nemaš pojma koliko sam sretan što si došla. Da je potrajalo još malo, došao
bih ja,- Ervin ju je uhvatio za ruku,- Dođi, idemo sad.
-A moje stvari,- Lana se nasmiješila.
-Poslat ćemo nekoga po njih.
Držeći se za ruke izašli su iz aerodroma i krenuli prema Ervinovom automobilu.
Oči su im blistale dok su se u daljini počela paliti prva svjetla Dubaija.
RiadaT.
Poslednja izmena:
